..sigurno je da ne bi bio isti...jedina ''kvaka'' u svemu tome je sto te moraju ''sahraniti'' vise puta i sto se moras dici pa makar se vukao...pozdrav ljiljak!
Bilo bi lepo da i mnogi drugi imaju takav stav o životu. Ovaj bi svet sasvim drugačije izgledao.
Njegova poezija, doprinoseći mom ličnom duhovnom uzrastanju, odavno je ostavila traga na putevima kojima sam tabanao u potrazi za sopstvenim stilom i formom koja će biti najbliža mom spoznanju sebe i sveta. Ali, vaš prevod Kohili, govori o vašoj tananoj pesničkoj duši. Jer, samo biće posvećeno poeziji, može ovako efektno da ogledali prevodom duhovne proboje i otkrovenja velikih pesnika. Hvala vam. Htedoh odavno već da vas pitam da li bih mogao da vas uvrstim u svoje prijatelje? Bar na ovom forumu, kad drugačije verovatno nije moguće?
"Ako nema ideala sve je besmisleno. Nema svetosti, nema vjernosti, nema čistoće. Tad je život surovost i puka borba za preživljavanje. Ideali nisu izmišljotina kojom bi aranžirali život kako bi se doimao toplije - premda je on i dalje u biti bez grijanja. Ideali su stvarnost, kao što je stvarnost da čovjek ima srce i dušu. Dok je srca bit će i ideala. Bez njega, ne samo što nema njih - već ni od života nema ništa." Negde pročitah,učinilo mi se prikladno za moj odgovor,ja već sada oprostićeš mi neznam šta bih napisala.Kao da mi je ponestalo malo veru ono što reče Sako.
Αρνιέμαι αρνιέμαι αρνιέμαι οι άλλοι να βαστάνε τα σκοινιά αρνιέμαι να με κάνουν ό,τι θένε αρνιέμαι να πνιγώ στην καταχνιά. Αρνιέμαι αρνιέμαι αρνιέμαι να είσαι συ και να μην είμαι εγώ που τη δική μου μοίρα διαφεντεύεις με τη δική μου γη και το νερό. Αρνιέμαι αρνιέμαι αρνιέμαι να βλέπω πια το δρόμο μου κλειστό αρνιέμαι να 'χω σκέψη που σωπαίνει να περιμένει μάταια τον καιρό.
'' Naša tela će izgoreti,ali ideali neće''-Sako.
tetkaD,ja recimo u potpunosti podržavam našu mladost.Ne mislim da su huligani,niti da su nezahvalni za ono što imaju-jer nemaju mnogo.Njihovu budućnost troše drugi,troše špekulanti sa ''sjajnim'' imenima i sjajnim,ispoliranim pločicama na vratima svojih kancelarija. Sako i Vanzeti su jedan poučan komad istorije koja se ne uči po školama,ali nisu deo imigrantske istorije,već onog dela koji je iznedrio borce za ljudska prava,za radnička prava,a zatim i sva ostala.Njih dvojica su bili dva siromašna Italijana osuđena jer su bili protiv imperijalističke politike S.A.D-a i ostalih velikih sila,kao i protiv bespoštednog izrabljivanja radništva kao najšireg sloja u korist te iste politke.Zato su i bili osuđeni i pogubljeni na električnoj stolici '27.godine prošlog,dvadesetog veka.
Prosto sada nema smisla ni razmišljati kako su ljudi tih dvadesetih godina bili hrabri,gladni prosto rečeno siromašni ali spremni da menjaju nabolje svet. A vidi sada naša deca imaju sve i odjednom počinju da bivaju nezadovoljni sa svojim životom. Kako bi volela da sam nekopa da mogu da ih makar na tren vratim u te 20.tegod. malo da se osveste. Eto makar malo rekoh ono što sam htela a toliko toga bi se dalo reći naravno u vezi dvojice hrabrih ljudi i nas samih sada.
Draga,tetkaD,ni danas malo ko sme da prizna kako bi nešto menja i više se vazduha potroši n izgovor reči bez smisla,tek da se nešto kaže;danas je isto takvo vreme kao i 1927.Da,ljudi nisu svesni koliko su ljudi '20-ih bili podjednako opterećeni problemima kojima smo i mi pogođeni.Da znaju,sigurno bi nešto preduzeli,zar ne?
Jesam draga kohili već sam to sinoć pogledala pa sam zato i bila za komentar,a ujedno i iznenađena. Vreme je to bilo kada je malo ko smeo priznati da je anarhista pogotovo u katoličkim zemljama. Ponekad nismo ni svesni koliko naprednih ljudi je bilo tih davni 20tih godina.I koliko hrabrosti je za takav bunt trebalo imati. I samo još da kažem da se od kako je sveta i veka išlo "trbuhom za kruhom"u beli svet.Al baš oduvek.
tetkaD,drago mi je da si imala komentar na pročitano i čuto.Ako ''svratiš'' na popularni ytube,moež pronaći još neke pesme Vudija gatrija kao i jedan kratki zapis o njegovom životu i delu. Sako i Vanceti su dva Italijana koji su se tokom dvadesetih godina prošlog veka borili za ljudska prava radnika.kažem ljudska jer radnici tada,kao uostalom i prosti puk danas,nisu imali ljudska prava koja bi im omogućila da na pravi način upravljaju svojim životima,već su,baš kao i danas,bili ''potrošna roba'' raznoraznih gazda na njihovom,gazdinskom,putu zgratanja bogatsva bez obzira na ljudske živote koji se pri tome besmisleno troše,pa i gube. Postoji film snimljen o Saku i Vancetiju koji su,okarakterisani kao opasni anarhisti koji podrivaju društvo-tadašnje S.A.D-e osuđeni na smrt.Ako možeš da pronađeš film,pogledaj ga.To je jedan deo istorije o borbi za ljudska prava koji se ne uči nigde i nikada.
Uz divnu muziku i zvuke gitare,radoznalost me odvede do dvojice ljudi koji se spominju u pesmi. Meni nepoznati,Tužna priča životna tih davnih godina,i događanja u njinom emigrantskom životu. I da nije tvog bloga i ostavljenog spota nikada nebi saznala ništa o Nikoli Sacco i Bartolomea Vanzettia.Hvala za još jedno novo saznanje.
Svi idu prema nigde,toliko putnika ima ,a karti je malo,niko ne zna gde se kupuju...evo ja sam otkrila gde je taj pult za kupovinu
Svaka iluzija pravi savrsenstvo,to ne prizajem,ali prizajem istinu koja ne pravi savesenstvo,vec je sama po sebi savrsena,a ona se saznaje u samoj objektivnosti,ova pesma je upravo to rekla i dopada mi se,nosis nesto vredno u sebi,iskoristi to na pravi nacin.
ΣΤΑΥΡΟΣ ΤΟΥ ΝΟΤΟΥ Προηγούμενο - Επιστροφή στον κατάλογο - Επόμενο Εβραζε το κύμα του γαρμπή. Ημαστε σκυφτοί κ' οι δυό στο χάρτη γύρισες και μού 'πες πως το Μάρτη σ' άλλους παραλλήλους θα 'χεις μπει. Κούλικο στο στήθος σου τατού, που όσο κι' αν το καις δε λέει να σβήσει. Είπαν πως την είχες αγαπήσει σε μια κρίση μαύρου πυρετού. Βάρδια πλάι σε κάβο φαλακρό κι ο Σταυρός του Νότου με τα στράλια. Κομπολόι κρατάς από κοράλλια κι άκοπο μασάς καφέ πικρό. Το Αλφα του Κενταύρου μιά νυχτιά με το παλλινώριο πήρα κάτου. Μου 'πες με φωνή ετοιμοθανάτου: Να φοβάσαι τ' άστρα του Νοτιά. Αλλοτε απ' τον ίδιον ουρανό έπαιρνες, τρείς μήνες στην αράδα, με του καπετάνιου τη μιγάδα, μάθημα πορείας νυχτερινό. Σ' ένα μαγαζί του Nossi Be πήρες το μαχαίρι, δυό σελλίνια, μέρα μεσημέρι απά στη λίνια ξάστραψε σα φάρου αναλαμπή. Κάτου στις αχτές της Αφρικής πάνε χρόνια τώρα που κοιμάσαι. Τα φανάρια πια δεν τα θυμάσαι και τ' ωραίο γλυκό της Κυριακής. RealAudio 27s, 55 KB - Μουσική : Θάνος Μικρούτσικος - Φωνή: Αιμιλία Σαρρή Προηγούμενο - Επιστροφή στον κατάλογο - Επόμενο -------------------------------------------------------------------------------- KURO SIWO Προηγούμενο - Επιστροφή στον κατάλογο - Επόμενο
ΕΝΑ ΜΑΧΑΙΡΙ Επιστροφή στον κατάλογο - Επόμενο Απάνω μου έχω πάντοτε στη ζώνη μου σφιγμένο ένα μικρό αφρικάνικον ατσάλινο μαχαίρι -- όπως αυτά που συνηθούν και παίζουν οι Αραπάδες -- που από ένα γέρον έμπορο τ' αγόρασα στ' Αλγέρι. Θυμάμαι, ως τώρα νά 'τανε, το γέρο παλαιοπώλη, όπου έμοιαζε με μιάν παλιάν ελαιογραφία του Γκόγια, ορθόν πλάι σε μακριά σπαθιά και σε στολές σχισμένες, να λέει με μιά βραχνή φωνή τα παρακάτου λόγια : "Ετούτο το μαχαίρι εδώ που θέλεις ν' αγοράσεις με ιστορίες αλλόκοτες ο θρύλος το 'χει ζώσει, κι όλοι το ξέρουν πως αυτοί που κάποια φορά το 'χαν, καθένας κάποιον άνθρωπο δικό του έχει σκοτώσει. Ο δον Μπαζίλιο σκότωσε μ' αυτό την Δόνα Τζούλια, την όμορφη γυναίκα του, γιατί τον απατούσε. Ο Κόντε Αντόνιο, μιά βραδιά, το δύστυχο αδερφό του με το μαχαίρι τούτο εδώ κρυφά δολοφονούσε. Ενας Αράπης τη μικρή ερωμένη του από ζήλεια και κάποιος ναύτης Ιταλός ένα Γραικό λοστρόμο. Χέρι σε χέρι ξέπεσε και στα δικά μου χέρια. Πολλά έχουν δει τα μάτια μου, μ' αυτό μου φέρνει τρόμο. Σκύψε και δες το, μι' άγκυρα κι ένα οικόσημο έχει, είν' αλαφρή, για πιάσε το, δεν πάει ούτε ένα κουάρτο, μα εγώ θα σε συμβούλευα κάτι άλλο ν' αγοράσεις." -- Πόσο έχει; -- Μόνο φράγκα εφτά. Αφού το θέλεις, πάρ' το. Ενα στιλέτο έχω μικρό στη ζώνη μου σφιγμένο, που ιδιοτροπία μ' έκανε και τό 'καμα δικό μου κι αφού κανένα δε μισώ στο κόσμο να σκοτώσω, φοβάμαι μη καμιά φορά το στρέψω στον εαυτό μου ... RealAudio 26s, 54 KB - Μουσική : Θάνος Μικρούτσικος - Φωνή: Βασίλης Παπακωνσταντίνου Επιστροφή στον κατάλογο - Επόμενο
love hunter kaže: Jedna od najlepših stvari koje sam pročitao ovde. I nemoj da si pokušala da mi sad tu nešto obrazlažeš i objašnjavaš. Hunter-e, nemoguće mi je napisati obrazloženje jer sve sam strpala u ta ''invalidska kolica sreće'' i ona već sasvim solidno,klizeći ka jednoj od budućih litica,pojašnjavaju stavove jednog čoveka koji posmatra sa njihove sedalice ceo taj cirkus koji nazivamo životom.