...e ajd pali to svetlo više
..zato te i gotivim
Tisina govori sama za sebe. Ona preti, predskazuje, smeje ti se u lice. Ali mi ne razaznajemo njene reci. Ostajemo zbunjeni u njenoj tajnovitosti, pitajuci se sta nam smera
Ponekada miluje , nekada boli , uvek je prisutna samo se često iza reči krije....
Hvala ti. Upravo sam popio prvu jutarnju kafu u ovom prelepom i prijatnom jutru ... muziciranje gugutki, cajzli i vrapčića sam ''navio'' otprilike na medium ... bacio sam par pogleda na forum i već krenuo da skliznem ka obavezama ali videh tvoju pažljivu poruku i odlučih da ti zahvalim pa sam se samo zato ulogovao ... ali sada tutnjim dalje bukom i tišinom koje me očekuju, sve mi deluje kao da će ovo biti jedan lep i prijatan dan. Čitamo se.
Jeste...tisina ponekad prija...ali nije dobro ako predugo traje... Nedostajes
Tišina ima više. Ima ih različitih. Ne žalim se ja na tišinu, da neko ne bi pomislio. Neke tišine mi prijaju i volem ih, a neke mi se ne dopadaju i naravno da ih ne volem ... U tišini bolje čujemo sebe, možemo da se oslušnemo da opipamo sebe iznutra i da otplovimo u neke prijatne bajke ... • Ja takođe vrlo rado i prilično redovno otvorim ove stranice. Nije meni ovako šašavom i maštovitom neki veliki problem kada nema novih unosa naročito nije u ovim ranojutarnjim časovima kada prelazim iz sna u javu ... i kada odlučujem šta ću upisati u svoj config.sys za današnji dan ...
.....ne moramo uvek da pričamo da bismo nešto rekli, i da ne okrećem na drugu stranu, oni koji mnogo pričaju ili pišu, ne kažu nužno mnogo... onako nam je kako osećamo i možemo ja sam uvek rado čitala i čitam ove stranice gosin simke , makar i u tišini koja nekada svira najlepše melodije...
predsan pročitah ovo...i oduševilo me...oprezan i nežan prema svojim mislima i ne dati im da pobegnu...hvala za ovaj stih...
"...no, svakako ne želim danas da budem tužan, naročito ne ovako rano ... možda kasnije, kada padne mrak, tada se tuga lakše sakrije umotana u tamne odore kakve joj pristoje ..." Najveći neprijatelj tuge je svež dan, tek rođen, kada još misli mogu da se urede i upakuju, i kada se prave veliki razumni planovi za taj dan, za ceo život, kada je sve rešivo i sve ima smisao. Onda se dan razvija, ulazi u rano popodne, i tuga počinje da kucka, kuc, kuc, kuc, kasno popodne, predveče, i tu je, više nema otvorenih prozora, niti svežeg vazduha, samo tuga i ti i duga, mračna, nesavladiva noć. Odtuguj svoju tugu u jutru, pa te, možda, neće sačekati u noći
Ako kiši, neka kiši, ako ne kiši, neka ne kiši. No ako i ne kiši morat ćeš putovati mokrih rukava (Zen - majstor Ikkyua 1394-1481) )) šta misliš, da li se neki mačak juče okliznuo s ' krova?
......ako se pitas odkud ja,pa tako kao i svaki Putnik Namjernik...rijesih da napustim malo bedeme Kalemegdana .Da dodjem u vojvodinu...rekao mi je da ima fina kafana...kao sto se u bosni kaze: lezerna.Nadam se da ce ispasti neki "lalash" od mene...do skorog susreta!!!! Dusa texta ti je malo crna,nadam se da je to samo prividno i za koji momenat...dolazi nam proljece ,Visibabe su vec tu da nam kazu : Nebojte se ,to je samo ruzan san!
Oslikana poezija...jako lepo, reči su ti lagane kao igra
reke teku ne čekaju nas...život teče ne čeka nas...divno,malo sjetno...al opet prosto i obično...
prelepo
Već godinama ne zivim u Vojvodini...Ali ona živi u meni. Šećer u prahu mi je vratio davne zaboravljene slike... Osećaj hladnoće - i : "...sad sam samo lenja buba, koja svojim pipcima kucka po tastaturi koja svojim člankovitim okicama razlaže slike na deliće koja svojim ganglijama oseća svet i mrzi hladnoću, ma kakva god ona bila ..."
Jutro je uvijek nova šansa da učinimo što smo htjeli, da nastavimo gdje smo stali. Šansa da ispravimo pogrešno, da činimo ono pravo... Jurto znači još jednu priliku da uživamo u svijetu. I svijet neće nikuda otići niti nas može proći, jer mi smo svijet, svijet je svuda oko nas, mi smo u svijetu, ja sam svijet, vi ste svijet, sve je svijet i sve je život... Zar to ne fascinira... A da svaku noć pri lijeganju u krevet razmišljam o ogradama od trnja i gloga s kojima ću se jutrom morati suočavati, ne bih mogla zaspati. Radije razmišljam o obvezama koje čine da sam svijesna da postojim i da djelujem i da sam korisna i da sudjelujem i da me IMA... Ja uživam svako novo jutro, i svakim jutrom bivam svjesnija svoga bivstva i svijeta u kojem sam, i bez obzira na spoznaje, sretna sam... S poštovanjem.
Jesen.. Volim taj miris koji se nalazi u zraku a vuče na snijeg pa me drži u iščekivanju bude li pao ili ne.. Volim gaziti po suhom lišću, osluškivati kako se mrvi poda mnom.. Volim hladnoću gdje se ogrnem dolčevitom, uživam u njenoj toplini dok mi miluje vrat.. Volim, e volim čitati pjesme o jeseni jer bude u meni nešto sneno, nešto lijepo, neku dozu romantike..
da i jutros sam popio dve jake i gorke kafe, moraću razmisliti da li ja imam nešto sam protiv sebe ... Imam ja nešto protiv tebe...
I nije svitanje nego sumrak, ali mi ove boje nebeske nešto mnogo slične, vode ih razvodnje i razbistre i osenče najlepšim crvenim tonovima, čini mi se