Biće, daa, ne ide! Zar ne? Zar da od ovoliko kiše, niko, nijednu kap, ne zapiše? Zakopčali smo se, zakopčali, do grla i nešto više. U redu. Sigurno postoje neki razlozi. Ne insistiram. ...
Updated 24.02.2010 at 23:50 by izabelitta
ovo naše parče balkana oduvek se pokrivalo nekim vetrovima, umotavalo se u njih onako dečje nevino bez otpora ... vetrovi stalno duvaju, a ponekad pomislim kako su oni poravnali ovaj prostor i nebo nad njim ... malo zatim se zapitam da li su nam misli ravne da li su nam ravna osećanja da li nam je duša izvetrena razni vetrovi ovuda duvaju, ...
Updated 25.02.2010 at 00:00 by izabelitta
predsan je jedno od doba kada sam zapravo živ ... misli plove svim onim tokovima gde budne nikako ne dospevaju, ni uz najbolju volju ... kreativnost se lagano budi i sada mogu da smišljam ... nije mi potreban alkohol, niti droga niti bilo kakva druga sredstva za omamljivanje ... predsan je doba koje je moćno i snažno počinje da vlada energijom, umor zna da nestane kao rukom odnešen, ...
Updated 25.02.2010 at 00:01 by izabelitta
pre neko jutro probudio sam se negde između između noći koja je odlazila između dana koji je dolazio trenutak je trajao dok sam ja tabanao putevima čudnih misli i osećanja ... ne sećam se da li je bilo vetra, zvezda, tišine ... nemam pojma šta je tog jutra bilo naglašeno na repertoaru prirode, ne znam ni što mi je to jutro ostalo ...
Updated 25.02.2010 at 00:02 by izabelitta
Ne sećam se, kada sam poslednji put, noću video mesec. Da li je to bilo, tamo nekih noći u decembru, ili još ranije, stvarno nemam pojma ... Susretali smo se u prepodnevnim časovima, viđao sam ga često kako se mota po nebu ni sam ne znajući ni gde će ni šta će ... Sinoć sam ga sreo, dok sam ...
Updated 25.02.2010 at 00:03 by izabelitta
raspoložen sam baš onako nekako ... ma ni sam ne bih pogodio kako, čak da pokušavam iz nekoliko puta ... mogao bih da prizovem, setni i šaputavi, glas Radeta Šerbedžije, sa stare izgrebane ploče, gde govori stihove ''Tko sam, što sam ja sam samo sanjar čiji pogled gasne'' ... Napolju je koliko vidim neko nafajtao stvarnost stvarnost ...
Updated 25.02.2010 at 00:06 by izabelitta
kiša se svu noć trudi da ispere tamu neba uporna je i spora kao oni sigurni što ne sumnjaju u svoj uspeh ... ________________________________________ čudna je ta neka, ozbiljna kišna muzika, kao neki veliki upijač, pokupila je sve ostale zvuke ... ________________________________________ jednolična je i tiha, nekako mirna i dosadna, nepažljivom ...
Updated 25.02.2010 at 00:07 by izabelitta
jutros je Vojvodina, kao lenja pita, posuta šećerom u prahu ... gledam je iz tople sobe, posmatram i razmišljam, kako me podseća na rashladnu vitrinu starog poslastičara ... da sam mačka, eee, da sam mačka ... sada bih lutao oko nekih salaša, đermova i pojata obilazio bih kukuruzišta, strnjike, tršćake ...
Updated 25.02.2010 at 00:08 by izabelitta
napolju jutro curi niz oluke, sliva se niz mokre i sive fasade ... jutro je hladni tečni napitak ... upijam ga drvetu sličan neveseo i nevoljan vatre željan ... zvezde koja sija u toplim očima ... raširiću ovo parče duše preko pokislog i promrzlog sveta a dami što stoji u starom ...
Napolju je najblaže rečeno fuj. Mrzim ovu bljuzgavicu ... baš. Ovaj dan je docureo, nije svanuo k'o svet. nije stigao gospodski ogrnut snegom, niti je vetrovito dojezdio iz noći, ovaj dan je neki cirkusant otkačeno pripremljen za mokri maskenbal obučen je nakrivo u maglu, kišu, sneg ... njegova drugarica hladnoća prati ga kao senka ... mogao je ladno i da ne ...
Updated 25.02.2010 at 00:10 by izabelitta