izabelitta kaže: Ee, sugestijo, kako si laka kad imaš kome.... To bi rekao jedan moj. Jedan od onih imtimnih gromovnika koji caruje onim delom svemira što nam se zrakasto zabada u golicljiva tkiva suštine, baš onda kad to ne želimo. I kad želimo, ali to se odavno ne računa. I onda te zasvrbi duša tamo negde daleko, daleko, pod miškom Severnjače. I ti ne znaš šta ćeš. Počešeš ono što možeš da dohvatiš. Osvrneš se i vidiš da svi oko tebe češkaju ...
Neka u toj knjizi bude sve Baš sve I, molim te: Neka joj suština bude u redovima A ne između njih Zbuni analitičare Prevari konstruktore smisla Zavari im istinu u oči Do spoznaje koliko im njihove tragalačke slepote Zamućuju lepote tvoje britke dorečenosti Od svih prenesenih značenja Prenesi jedino moj pozdrav svima Koji te traže tamo gde te jedino ...
Bila je muzika i imala različite oči. Pank u levom, džez u desnom. Smrt za ovejane rokere nosila je u ušima. AC na jednoj, DC na drugoj minđuši. Kad bi joj neko dospeo do grudi, mogao je iznutra čuti drhtavo uzbuđenje Libertanga. Mnogi su proprsnuli od te energije, i pre nego što im je u uho šapnula: the best is yet to come. Otpevaj mi temu Šostakovičevog Valcera br. 2, pre nego što uđeš, ...
Updated 13.10.2010 at 12:02 by izabelitta
Slušam. Priča se uvaljuje u škripavu ljuljašku lagarije. Junaštvo se meri decibelima, nesumnjivost klimokezom. Grupnjak neumereno napaljen na prepričan ukus čokolade. Gledam. Osionom kretnjom prsta vasceli svet je nabijen na kurac. Mali ljudi, a prsti džinovski. Lilipute, moja zemljo draga, ko li te je prstom pohodio? Mislim. Na koješta. Koješta je razum u odnosu s vama. Bezoblični ljudi. ...
- Sve je to tako, zato što smo egoisti. Zato što u drugim osobama volimo sebe, rekla joj je Olja, spasavajući joj pogled od gubljenja. - Ali, on je mnogo toga što ja nisam. - Ne, on je ono što ti još nisi stigla da budeš. A bićeš. I on će jednom biti i sve ono u čemu si ga ti dosad pretekla. Ne mislim na boje i formu, nego na suštinu. - A šta je sa drugom polovinom jabuke? Zar nije to, ono što tražimo? ...
Ne prisvajaj me. Podeljena briga nije epoleta za napredak U poretcima egoističnih bitnosti. I ne raščinjujem te ako ti nekad nešto prećutim. Granice vređaju samo agresore.
Moj prijatelj je, u jednom studiju, zatekao grupu muzičara koji su pokušavali da snime jedan neobičan hit: Dogodine biće dve godine duge Kako tužan živim pokraj žene druge. Pokušao je da im objasni da je to malo nelogičan odnos prezenta i futura, pogotovo kad je o emocijama reč, ali nije upalilo. Ponudio je i rešenje da taj tužni gospodin oplače tu jednu godinu, dovoljno je tužno, pa što ...
Ne umem da vam se dopadnem. Hajde vi nešto. Kako bi bilo da me očistite od svih sranja? Zamislite da sam neka riba. Ili pile. Zašto se mrštite? Da li je altruizam prihvatanje Akcija Ili pritvorno iščekivanje promene...
Kao manijak. Došlo joj je da raskopča mantil i pokaže proleću da je živa. Da je žensko. Da ima sise i dupe. I izlaz: ulaz negdašnji. Ni jesen ih nije videla. Ni zima. Puno je posla: svima trebam, niko mene neće. Kažu da te otključava isto ono što te je zaključalo. Lako je to reći.
Stajala je pred izborom, kao što se stoji pred gusenicom na simsu. Čvrknuti je prstom da padne sa sprata, ili? Leptirasto gusenično sutra. Rojevi budućih leptirića drhture u nutrini bezizgleda, pred pokretom njenog prsta. Zatvoriti prozor. Podneti. Praviti se da je nema. U ime nekakve netvoje lepote. Sutra će kupiti zavese. Dobro joj je majka govorila.