zosim kaže: SPASENJE Umivaj me sokovima Vučice mirisima oboji unutarjem oseni toplim drob da postanem vučja Ne zbog malodušnosti i straha Iz kore hleba natopljenog vinom svetlost da šikne i život se obrati Zosim Popac
PRAOCIMA Započeli ste pismo pre više od osam vekova pesmu pre majčinih zuba stisnutih i prve dreke Mašta je sećanje Ugađamo telu Ponekad iskapim čašicu mučenice – ubogi je pekli u nadi spasenja koja kap vode nad Zemljom naprslinu da otvori na ovogodišnjoj malo dorađenoj fasadi lika Omamljeni skakućemo od jedne do druge skamenjene slike života Ima nade ...
NA KRAJU Poliži kaplju vina sa stopice prazne čaše radosti Ne diraj zavesu posivelu zarobljenih sati ne briši paučinu Gledaj kroz prozor detinjstva nacrtanog na zidu sobe mladosti koju odavno praznina rovaši Na kraju prve decenije dvadeset i prvog veka pokajnike niko ne vidi više Gledaj ćutljiv zapaljenim Krikom zasvođeno ...
DNO Juče ili tek će da se sluči na reci Sunce zari čela obale razgolitile bedra Jutro odiše na međunožje žene uspaljene alas mrežu izvlači bogat ulov koprcavog mulja Prepušten sebi tone do dna u nepokretnost iz koje se sve rađa Zosim Popac
NADA PESNIKA Skončati iznenada u gradskom budžaku bazdeći na alkoholom uskiptele rasprodane ploti ili u Veneciji krivotvorivši sećanja možda u snu dok se prilježno spremaš da odbaciš sve balaste i uspužeš uz stub samo glavom da ne odzvanja Malerova V Pomoli se da se ukaže u predanoj igri s vodom kupačica na obali neostvarenih žudnji pred čijim likom ...
Mrklinu, promočivu sećanjem dnevnog viđenja, razbaštinjuju solilokvijumi navukoderenih oblaka. Onda sklopih oči. Tvoje se usne lako spustiše na moje kapke i taj dodir provede me kroz galeriju izbutanih slika u tiha i čista predvorja sna. * Izarana, pred put, jedva odgovorih iskušenika Sašu od namere da mi tutne u ruke papirni smotuljak s nešto novca. * Saša me otpratio do izlaza. Pozdravljam ga. Vrata se iza mene ...
"Uvek sam imao tu želju da nestanem u daljini. Da otputujem, da napustim, da ostavim..."(Miloš Crnjanski) * Kad sam kao dečarac šetao s roditeljima oboje ih držeći za ruke, običavao sam da gledam u nebo glave sasma zabačene nauznak. Sa svakim korakom glava je skakutala i to igranje glave i neba plavili su me neskrivenom radošću. I tako do ulaza u zgradu. Onda bih spustio glavu, stužio se i progutao pljuvačku. ...
Ogromni crni pas sede tik iza stolice na koju sam se skrhao. Prošlo je skoro dva sata kako sam pokušavao da zaspim na klupi na Kalemegdanu, kad me hladnoća prosrsila i naterala na hod. Na trgu kraj "konja" ipak sedoh za ogoljeni, vlažni sto. Moja kći Teodora, Sneška i naše drugo čedo u njenoj utrobi spavaju. Grejem se njihovim snovima i sumnjivim sadržajem iz pljoske. "Šta radiš to čiko? Mogu li sa tobom da sačekam jutro?" ...
U ruci sam držao ostatak pokidane drške. Prašnjavi drum crveneo je od stida i opijenosti. Pored mojih nogu razbio se i razdroćkao balon pun crvenog vina. A pre koji dan, dok sam se kasno uveče vraćao autobusom iz Beograda, nadomak Smedereva, s moje desne strane, najednom puče prozor i zasuše me parčići raspuklog stakla. Nekim čudom nisam bio povređen, ali je krv kapala s prsta čedne devojke sa sedišta ispred mene. Zašto ...
Manastir Ravanica (Vrdnik). Čitavo sestrinstvo prešlo iz manastira Bogovađe 1989. godine. Kraj manastira sahranjena pesnikija Milica Stojadinović Srpkinja. * Danica, živahna žena, puna energije i smirenog vragolanstva. Dobročinstvo je plavi neskrivenom radošću. Zahvaljujući njoj obilazim manastire Jazak i Malu Remetu. * Stigoh u sveti mir manastira Hopovo. Narušavan je bučnim ulascima vikendaša u manastirsko ...