zosim kaže: BOGINJA VUČICA Jednom će slaviti Ozariiteljku klanjati Boginji Životodarki Ko upilji u kolektivno nesvesno progleda Pre sveta i veka pesnik je uBogi voleo Lučonosicu do kostiju svojih pretvorenih u fosilno gorivo koje greje Pokreće Svet Zosim Popac
zosim kaže: ISPRAĆAJ (posvećeno Baći i njegovom preminulom ocu) Noga pred nogu Korak po korak u Palanci Za prijateljem koji ne hoda Počiva anđelima poklonio smeh ne diše Pored puta devojke prodaju šargarepu uz natpis Slatke kao mi Ne pokreću se ko priđe Darivan je celovom crvenih usana Brat po duhu ne čita drhti ne piše Kamen u pustopolju nesanice Gde ga je ruka očeva Za oprost takla ...
zosim kaže: 17.VIII 1993. NEDELJA Svaki umetnički čin pokušaj je ponovnog obićenja (obivstvovanja) Boga, i njegovih promisli. Doživljaj, spoznaja, pomiluj su božanskoga. 18.VIII SREDA Bog nije potreban da bi smo se imali čega bojati. Ali, kada napujdamo svoju dušu u potragu za odbeglim likovima samoosvešćenosti s plantaža egzistencijalnog opovršnjenja, zaglibimo se u močvarama usamljenosti. Onda je težnja za Sveprivlačećim, Svespoznajućim, ...
zosim kaže: 25.VI PETAK 00,30 h Pogledi zapitanosti, čuđenja. Šta mu je? Ponavlja se isto pitanje. Poslednjih meseci ljudi me se klone. Strahovita je odbojnost samousredsređenja. Strah, od našnjuvanog pakla u meni, njihov. Čerečeći bol dohvatio povodac i vuče me liticama i rubovima neznavila. A ja sam samo svedok fatumske igrarije što mi, ranojutarski čisto i jasno, željeno biće predstavlja nedosežljivim. U mojoj glavi nema drugih slika osim: poražavajuće, nakrabuljeno ...
zosim kaže: RADOSNA Med Nektar sa livada blaženi Gde se s anđelima natpijaju Medovačom Iz kostiju Svojih sam te odlaskom U bespuća iscedio Zosim Popac
zosim kaže: RAZUMEVANJE Ni godine Lica ljubavi Vreve gradske ni tišine Muzika Zdanja sveta Ratovanje napušteni domovi Ni nadgrobni spomenici Obrazi mokri bdenja Studije Putovanja ni deca Nevinost doživljaja priče Ni hodočašća Tek Persiranje Podoji milinom Mesečina na šapi Beleg kad liže Vučice Iz sna Omogućava Razumevanje ...
zosim kaže: SAMO TO Pogledaj ruku samo to Uklesana reč na poleđini osmeha klonulog tela prva je ikad pribeležena Obrgli tišinu samo to Kad se u oku rosa zacakli promucaj kao da se prvi put proslovilo Nešto stida samo to Neozleđenom svetlošću Lune stihove piši kao da poezija nikad pisana nije Vlas kose samo to Kafa s cimetom i kap crvenog ...
zosim kaže: VIŠE NIJE MOGUĆE ZAUSTAVITI KRUŽENJE To više nije moguće zaustaviti korake u bilu Sofijinog osmeha Nespokojnik izmislitelj patnji u dnu bašte njene radosti upokojen na dan svetkovine mašte mirotoči pehare žudnje Srebrni se u njenim suzama večno žedan ploti Zosim Popac
zosim kaže: 05. V 1993. SREDA Osluškujem. Ko da se svi šušnjevi i šumovi urotiše da iskljuju zrnevlja razuma iz moje zanesvešćene mozganije. Pospano kliženje točkova mokrim drumom - šaputavo šuškanje posteljine o ljubavnoj igri. Usamljeni koraci neznanca pod prozorom - ječanje kreveta uritmovano sladostrasnim stapanjem dva tela. Gorim dok prislanjam nabubrele ušne školjke uz zidove i vrata, zaglušene udarima poluludog srca. A onda se kroz rešetke od njegovih bolom satrvenih ...
zosim kaže: 08. I 1993. PETAK 02,30 h Bio sam u njoj. Plakala je. Ne zbog neizdržljive čežnje da svojim osećanjima prodre i stopi se sa mnom, već što se nešto tvrdo, hladno i nemicajuće uskopistilo uporno pred tom čežnjom i osujećivalo joj svaki napor da mi se potpuno i bez ostatka predaje. 12. IV PONEDELJAK Pustite me prijatelji, poznanici, rođaci, ljubavnice, obaveze... Hoću da znam da ne postojim. 15. IV ČETVRTAK ...