VojvodinaCafe Forum - Komentara - Blog

Komentari na blogu

  1. Avatar od  dankaBg
    Covek ima instinkt samoodrzanja..jaku podsvesnu sposobnost da u teskim okolnostima procenjuje sve varijante i bira onu koja mu cuva zivot..U ovom smislu ''bezumlje''... je pokusaj coveka da sacuva svoj zivot ...da pobegne ,recimo u bolest ,sakrije se u njoj,ogrne se plastom iluzije ,stvori identican svet i zivi u njemu kao u ljusturi...ogradivsi se od stvarnog sveta ,koji je za njega postao neizdrziv i krajnje surov.Uzrok ovoga moze biti ''nesto svasta''..koje se uselilo jos od detinjstva...i vremenom razvilo do ogromnih,neslucenih razmera... .

    Pojedini su otisli jos i dalje ...u nekakve dublje varijante svog postojanja ,reseni da svojim nestankom sa ovoga sveta na odredjenim vidljivim delovima svemira ,koji naseljavaju... zapravo promene vreme...izmene dimenziju zivota ...pustivsi nekakav mracni duh da ovlada njegovom dusom i zivi u njima kao gazda u svojoj kuci..paralisuci njihovu volju i oduzimajuci im sve poluge moci kojima su do tada raspolagali...

    Moze biti da pojedini osecaju i nekakve strasti prema smrti kao vrhovnom autoritetu nekakvog poretka u vasioni...i neprikosnovenog vladara dusa svega sto postoji...

    Duboko sam uverena da i pojedini primerci ''nezive prirode''..mogu pozeleti smrt i hrliti u njen ledeni zagrljaj ...kao i sto mogu prilicno da siguram da ..more,planine i nebo se nude svedocima vecnosti...
    Ali o tome cu drugi put..

    Ovde se radi o strastima prema sopstvenom unistenju..suicidalnom pokusaju ovladavanja vecnim zivotom u smislu nalazenja svoga mesta u nekakvom ''ogradjenom prostoru''......a,strasti kao razbesneli talasi bacaju covekov um kao laki camcici s jedne strane na drugu stranu...pa je tesko pronaci se u takvom haosu...

    ..Troje svedoci o dusi, o vecnosti: more ogromna kolevka zemlje; planine, koje ustremljuju svoje oci navise, i nebo, napojeno svetloscu. Cija nevidljiva ruka pokrece i okrece tu kolevku?...

    Ako je to tako...cini se nevaznim..kako cemo promeniti''mesto boravka''...i da li cemo nesto uciniti...

    Ne branim samoubice,samo zahtevam malo dostojanstva u razumevanju za sve one, koji ''nisu izdrzali''...

    Ali...evo ja nocas kao mantru ponavljam...''(nekakve dublje varijante...nekakav mracni duh...nekakve strasti...nekakvog poretka...nekakav ogradjen prostor...)....?
    Updated 17.09.2010 at 00:36 by dankaBg
  2. Avatar od  tetkaD
    "zvrsiti samoubistvo i ubiti se dok je jos moguce ziveti ,cudnovat je cin koji plasi ,jer se svako na ovom svetu trudi da produzi zivot ,cak i kao goli opstanak ,i odbacuje smrt svim mogucim sredstvima...Za vecinu ljudi sloboda da se nestane je prvorazredna pogreska ,jer oni shvataju sustinu slobode kao nastojanje da se ne umre,da se ostane u zivotu,jer je zivot vrhunska vrednost koju treba ocuvati...Samoubistvo-rdjava smrt...za razliku od one ''dobre''...To je ona blaga,dosojanstvena ljudska smrt.".
    Možda je ovo ono što bi trbalo istaći na svim mogućim mestima gde se sreće mnoštvo ljudi.Lepo rečeno samo dali bi neko uopšte zastao i pročitao,a da nerazmisli o tome.
    Retko ko bi razmislio o tome jednostavno odmahnuli bi rukom,besmisleno prozborili bi.A smrt nas vreba gde god da koraknemo.
    Život je ipak najvredniji cenimo ga sve dok i jedim delom tela mrdamo i osmehu svakom mahnemo,sve dok imamo čemu da se radujemo pa makar to bio i jedan mali kamenčić koji slučajno nađemo na putu kojim svakodnevno prolazimo.
    Eh Danka ništa mi nemoj reći na ovo moje pisanije slučajno sm eto pročitavši nešto sela ovo da pišem.


  3. Avatar od  dankaBg
    Umreti da bi se pokusalo ziveti,ubiti se da bi se
    postojalo,ovaj tragican paradoks je bez sumnje u srcu fenomenologije samoubistva...

    J.M.Brown...

    U psihooskom smislu,samoubistvo ukljuceno u nagon za samounistenjem,jeste zelja da se umre,zelja da se bude ubijen i najzad zelja da se neko ubije...Najvece iskusenje na koje smrt navodi coveka ,gde osobu za zivot nista ne vezuje,posebno sto je duboko svesna da tom i takvom zivotu jednom mora doci kraj...Kada nagoni zivota ne nalaze dovoljno spoljasnjeg i unutrasnjeg prostora za ispoljavanje ,zadovoljavanje i potvrdjivanje,okrecu se protiv selfa iznutra ga razaraju..Kod pojedinih,nagon smrti je posebno intenzivan,goni takve ljude na visestruke pokusaje samoubistva,flertovanje sa smrcu,jer ih smrt opcinjava...

    Izvrsiti samoubistvo i ubiti se dok je jos moguce ziveti ,cudnovat je cin koji plasi ,jer se svako na ovom svetu trudi da produzi zivot ,cak i kao goli opstanak ,i odbacuje smrt svim mogucim sredstvima...Za vecinu ljudi sloboda da se nestane je prvorazredna pogreska ,jer oni shvataju sustinu slobode kao nastojanje da se ne umre,da se ostane u zivotu,jer je zivot vrhunska vrednost koju treba ocuvati...Samoubistvo-rdjava smrt...za razliku od one ''dobre''...To je ona blaga,dosojanstvena ljudska smrt...

    Za samoubicu,kao voljeno bice ,za ambivalentnost koja prati smrt svakog bliskog bica ,vezuje se i osecanje posebno teske povredjenosti...Vise od bilo koje druge smrti ,samoubistvo izaziva strah i snazne reakcije odbrane i odbacivanja...Svojim cinom samoubica stavlja do znanja onima koji su ga okruzivali , da mu nisu pruzili ono sto je moglo da ga ucini srecnim ,da mu nije bilo lepo u njihovom drustvu...On pobija njihovu nadu u to da su savrseni i svemocni ,stavlja takvoj nadi kraj,grubo bacajuci smrt usred kruga ljudi koji se vole...

    Samoubistvo-svojevrstan oblik nasilja,upravljen ka sebi ili drugima...sluzi ljudima da se oslobode smrti....Ono se odvija u cutnji i odbijanju da se govori na drugi nacin...Najgore cutanje je konacno cutanje samoubice ,jer provocira strah i zalost koji se tesko dozivljavaju...I dok prirodna smrt ne mora da se objasnjava,jer sama sadrzi svoje objasnjenje koje se povezuje sa zavrsetkom neumitnog procesa,samoubistvo trazi objasnjenje i tumacenje...Ali.i ovde se javlja tragican paradoks:jedina osoba koja bi mogla da da pravi smisao svom cinu vise ne moze da odgovara...Ona je zauvek zacutala i ostavila u najvecoj neizvesnosti,najvecoj pometnji,zive,koji moraju da se zadovolje bezvrednim pretpostavkama...Cutanje samoubice zapravo je najvece nasilje,ono je samo nalicje njegove upadljive odsutnosti...Zivima ne dozvoliti da shvate odredjeni cin ,jer njegove razloge nikada nece saznati...

    Osobe koje su vec jednom ili vise puta pokusale da izvrse samoubistvo svojoj okolini namecu opstu atmosferu panicne hitnosti,blizinu cina koji se predoseca i od koga se strahuje...Samoubica buducnost svodi na nistavilo tako sto mogucnost svodi na nestanak svih mogucnosti,odnosno sto buducnost pretvara u neprestanu sadasnjost od koje se strahuje...Sadasnjost buducnosti je sadasnjost difuznog straha ,straha iscekivanja nepopravljivog dogadjaja koji ce potvrditi vreme hitnosti stvoreno samoubilackim strukturom koju su otkrili predhodni pokusaji samoubistva...

    Tragajuci za smislom samoubistva ,moze se reci i to da ono afirmise svoju moc nad sudbinom smrtnog stvora,sudbinom koja se zasniva na strahu,na nesaznatljivom...Svodeci svoju smrt na aktivan,sadasnji cin,samoubica je smesta u svetovnost ,u poznato vreme,i pobija neuhvatljivu drugost smrti...


    Necu se ubiti...mtrve prebrzo zaboravljaju...neka niko ne bude optuzen za moj zivot..M.Jursenar...

    Upravo sam duboko u ogledalima jedne kolibice videla zenu koja se zove Sapfo...Bleda je kao sneg,smrt,ili svetlo lice gubavih.A posto se sminka da bi prikrila to bledilo,izgleda kao les neke ubijene zene na cijim je obrazima ostalo malo njene sopstvene krvi.Njene upale oci utonule su bezeci od dana ,daleko od svojih suvih kapaka koji ih cak vise i ne zaklanjaju..Njene duge vitice padaju u pramenovima ,kao sumsko lisce kad naidju rane oluje...svakoga dana cupa nove sede vlasi,i tih niti od blede svile bice ubrzo dovoljno da od njih izatka sopstveni pokrov...

    Oplakuje svoju mladost kao neku zenu koja ju je izdala,svoje detinjstvo kao neku devojcicu koju je izgubila...Mrsava je :dok se kupa,odvraca pogled od ogledala da ne bi videla svoje jadne dojke...Luta od mesta do mesta s tri velika kovcega puna laznih perli i mrtvih ptica...(tuzan pocetak price...)...
  4. Avatar od  dankaBg
    Zvezde simboli vecnosti,iskre noci, koje su se ukocile u letu, zrak svetlosti u nepreglednoj daljini kosmickih prostranstava. Zvezde dijamantske oci kojima nebo gleda zemlju. Kada bi ih mi, mogli upitati , sta stalno i nepromenljivo vide na zemlji, onda bi one :

    Na zemlji je postojano samo vreme i nepromenljiva samo smrt, sve ostalo nice, menja se i nestaje, postojano je (samo) jedino samo nepostojanje sveta, a nepromenljiva njegova nepromenljivost.

    Ako bismo mi upitali zvezde sta su one cudno nasle na zemlji, one bi: Glupost ljudi, koji, znajuci dosta o nepostojanosti vremena i smrti grade svoje kuce na tekucoj bujici reke i zaboravljaju na vecnost. Smrt je univerzalni fakat naseg postojanja, sa smrcu se susrecemo svuda, ona prati zivot kao senka. Pa ipak, smrt ostaje za nas tajna, koje se plasimo ....

    Cudan paradoks: mi vidimo svet smrti svuda, i uprkos ociglednosti ne verujemo da ona postoji. Nama se cini da nismo u njenoj vlasti, da ce njen nalet, koji rusi sve na svom putu, projuriti pored nas. Mi vidimo smrt, mi povremeno razmisljamo i govorimo o njoj i u to isto vrijeme, cak prolazeci pored groblja, mi u dubini svoga srca ne verujemo da cemo nekad lezati pod slojem zemlje, da ce nase telo biti podvrgnuto truljenju: oci ce ispasti iz ocnih duplji, ''mozak ce isteci kroz nozdrve, telo ce se pretvoriti u sukrvicu i grobni crvi ce nas pretvoriti u zemlju od koje je i uzet covek''.

    Teta Dana@
    ''Zalud će biti tvoje tumačenje da to nije tako,kada sam ja već sve shvatila.
    ''Nadam se da si shvatila stvari na ovakav nacin...

    Samoubice...poseban sklop licnosti...najlucidniji - oni koji su ''shvatili sta je zivot''i drzali ga na dlanu,dovoljno dugo,dok ne bi poceo da curi..i onda tako praznih saka otisli ..u zemlju iz koje nema povratka...
    Malodusni strah pred smrcu pretvara zivot u zalosnu igru senki. Kada smrt ipak dolazi... ispadamo nespremni za nju,i mi smo u ulozi lazova, koji su prevarili sami sebe.

    Mi zivimo u toku vremena,koje nam je dato kao neko nasledstvo, kao ocevo bogatstvo, ali ono ima svoju granicu. Svakim danom , se topi i smanjuje. Mi mislimo da ce ono uvek biti u nasoj svojini i zato ga sa pijanom grabezljivoscu trosimo...i... mislimo da je sve vreme jos ispred nas, a kada dolazi smrt, onda vidimo, da se zavrsilo,kao raspredeno klupce vune.

    Mi se zapravo odjednom prenemo iz dremeza i u tom delicu secunde budni konacno pocinjemo da shvatamo sustinu postojanja,ali cesto mnogi od nas nemaju snage da se izbore sa iskusenjima koje zivot donosi i zato pokazuju neodoljivu zelju da napuste koncertnu dvoranu...

    A,tu je i zaboravljanje na neizbeznost smrti i konacnost vremena koja nas prikiva , ekserima za zemlju... I mi cemo se u sustini dobrovoljno predati smrti, hvatajuci se za privremeno, za ono sto se zadrzati ne moze. Ali mi, neprekidno ubijamo vlastiti duh. Predavsi sebe u vlast privremenoga nepostojanog, promjenjivog i na kraju krajeva smrtnog, onoga sto se nalazi pod vlascu truljenja, mi sami pak izvrsavamo nad svojom dusom presudu.a. I svaki dan potrosen uzalud je svakodnevno samoubistvo.

    Slika - Ples smrti u razlicitim varijantama...poznata stvar jos iz sredine proslog veka..Kod samoubica ,narocito onih koji ''razmisljaju''..ima veliku ulogu i uticaj..... Na njoj, smrt cas prati coveka kao lovac zver, cas se pojavljuje na svadbi, cas hoda po vrtu sa kosom u rukama ne birajuci sta ce poseci do korena: korov ili cvece, cas stoji kao organizator pira sa casom u rukama medju najjacim gostima, cas se nadnosi nad nekom devojkom ili momkom....

    Ali najomiljeniji size je ples coveka u zagrljaju nevidljive za njega smrti u liku kostura. Covek plese medju trupovima, ali na njegovom licu bezbrizan osmeh to je lik njegovog zivota, privezan za zemlju.

    Sve su glasniji zvuci toga valcera smrti, sve se brze krece zloslutni pir, sve jace smrt priteze coveka na grudi i, najzad, odbacuje ga u gomilu trupova, kao sto bacaju cepanicu na gomilu drva. Nas zivot lici na igru senki na zidu. Gasi se svjetlost nestaju senke...

    Samoubice imaju i dodatni problem..Cesto ih ni ''mrtvi nece''...kako vec napisah..!
  5. Avatar od  tetkaD
    Ne,ne želim da komuniciram sa Anđelom,hoću da ti kažem tebi koja si ovo pisala,da u nekom trenutku shvatim da si vrlo,vro duhom izmigoljila mi iz moje zamisli.
    E sada samo malo,pobegneš mi,a ja nikako da te stignem.Znam da ovo niko neće pročitati sem tebe pa sam opuštena.
    Život naš ceo,iako nismo svesni sve dok ga živimo prepuštamo ga svemu i svačemu nerazmišljajući.Onda polako kako nas godine grabe shvatimo da je trebalo biti drukčije,i onda opet dolazim do zaključka da je sada kasno.
    Tako mnogi ljudi žive,malo srećno malo pokleknu.I onda nastaje haos ,njihov život postaje beskoristan.Shvate to i jedan tren eto nema ga,toga tako nam dragog života.
    Ništavni smo ali zahvalni onom gore Bogu nam dragom(dali to ja izgovaram ili neko moje drugo ja).Ipak sam to Ja,neverovatno do skora se nebi tako izrazila,bejah samouverena da će lepota življenja večno trajati.
    Neko ga sam uništi i dogodi se ono najstrašnije,pa se nekoliko dana samo kratko pitamo zašto,zašto čovek sebi uskrati lepotu življenja,pa neka ona bude i sa trunkom teskobe na duši,malo nesrećno,ali je ipak jedan život.
    Baš sam se raspisala ti si kriva izazvala si me tvojom temom na dvoboj.Ma ne nije to dvoboj mačevima većma rečima a i trenutak ove večeri je nešto neobičan.
    Zalud će biti tvoje tumačenje da to nije tako,kada sam ja već sve shvatila.


  6. Avatar od  dankaBg
    Draga moja Andjela,,!

    Izgradila si zidove oko sebe da me ne bi pustila unutra...i zato ja ne zelim uci na silu ,jer znam da cu naici na jos vise zidova ..postoje vrata ,ona koja vode do uma i srca ,i ona imaju malecne kljucaonice..Ja cu viriti kroz tu malu rupicu i pokusati da odgonetnem, gde se skrio njen kljucic,kojim bih otvorila ta vratasca pa bih onda imala pristup tvojoj volji bez gadnih znakova provale...

    Vestina ubedjivanja..na delu...onoga, ko vlada tobom...onoga,koga si ipak pustila makar u hodnik........ali tvoje srce je glavna zagonetka..potrebno je njega dobro upoznati...ako si ti jos uvek njegov vladar..valjda jesi...trebalo bi...tesko je krunu ubedjivati,ako je vladar neko drugi.mucno je proucavati vladarevu ljubav i mrznju,potajne zelje i strahove ,pre nego sto onaj .kome si dala vazno mesto u svom zivotu zazeli da ti pokori srce... onako sasvim do kraja ..a ti dozvolila da ti ''sva krv uz njega iscuri''...pa sada zelis da ''skoncas''..

    Sta sam ti pricala danima?Cuvaj se prijatelja!..mnogo cete brze izdati,jer su podlozni zavisti..tuzno!..ali istinito..Oni su i skloniji tome da se iskvare i ponasaju kao tirani,a ako obratis paznju na bivseg neprijatelja ,bice ti mnogo odaniji jer ce morati vise da se dokazuje...(Zivot je zaista ''grozan''na momente..)..

    U sustini trebalo je da vise strepis od prijatelja ,nego od neprijatelja...Ako i nemas neprijatelja...stvori ih!!!

    Bojim se da nema ni jednih ni drugih...
    Samo nekakve neobicne goste spominjes.. tako reci ucestalo o njima govoris.......

    Prisilne misli -ih ja zovem.. to su one ,preko kojih ti dolaze lazne ideje ,koje pokusavaju da zagospodare nad tobomSvaki dan tvoja svest biva podvrgnuta njihovim aktivnim napadima...To ti smeta da trezveno sagledas situaciju,da pravis planove i verujes u njihovo ostvarenje ...; Zbog tih misli ti je tesko da se usredsredis i nadjes rezervu za prevazilazenje problema ,te misli iznuruju,a cesto dovode i do ocajanja ,koje za posledicu ima pojavu misli o samoubistvu...

    Sa tacke gledista nauke,prisilne misli su -neprestano ponavljanje nepozeljnih predstava i teznji,sumnji.zelja,secanja,strahova,dela,ideja... .od kojih je nemoguce izbaviti se naporom volje.
    Naravno,realni problem u tim mislima se preuvelicava,uvelicava izvrce...Kao po pravilu,tih misli ima nekoliko ,one grade zatvoreni krug,koji je tesko prekinuti...I onda nastaje bezenje i jurnjava...

    Sto se vise trudis da se izbavis od njih ..njih je sve vise...I tada se pojavljuje osecanje prisile..koja opet bivaju pracena depresivnim emocijama..osecanjima ''zlokobne zabrinutostii...
    Kod tebe,draga moja postoji jako upecatljiv strah da se ''ne zagrcnes od viska sopstvenih misli''...pa ''ne daj boze i ugusis''!...
    Ljudi su uglavnom otvoreni,i cesto ce reci sta im je na umu..izbrbljace svoje misli i stavove,kad god im se pruzi prilika i neprestano ce pricati o svoji idejama i planovima...

    E .tako se ponasaju iz vise razloga...Prvo prirodno je da zelimo da govorimo o svojim planovima za buducnost...Treba uloziti mnogo napora da se zaveze jezik i pripazi sta se govori...Zatim,ljudi misle da ce svojom otvorenoscu i iskrenoscu osvojiti naklonost drugih..U tome silno grese...

    Iskrenost je zapravo, tupo oruzje ,koje ce'' vise raskrvaviti,nego sto ce poseci''Znaci...ljudi treba da cuju ono sto zele,a,ne grubu ni ruznu istinu....Ali,najvaznije,ako budes takva,znaci neobuzdano otvorena,postaces predvidljiva i obicna i tesko ces ulivati strah i postovanje ...a moc ne dolazi onima koji u ljudima ne izazivaju ta osecanja...

    Nikada ne otkrivaj ljudima prave namere,pa ces ih vecito drzati u neizvesnosti i neznanju...Ako nemaju pojma iz kog ugla napadas,nece moci ni da se odbrane...Zavaraj tragove ,stvori dimne zavese..i dok shvate sta se desava ,bice prekasno...

    Boze kome ja ovo govorim...tebi..ili sebi..???

    U svakom slucaju, si dospela u ovakvo stanje radeci suprotno od onoga kako je trebalo ...Ako prebolis...a potrebno je i ''moras''..pokusaces drugacije...

    Cesto oci onoga koji se sprema na umiranje postaju zacudjujuce duboke i jasne...kao da sa njih pada koprena vidljivog sveta ..slike njegovih stvari i predmeta...Njegov pogled je uperen negde u daljinu,on slabo vidi ljude oko sebe...sasvim je skoro usao unutar svoga bica i pocinje da vidi ono sto mi jos ne vidimo...pred njim se otkriva nesto neobicno i veliko...,

    Kod tebe nema govora o tome...tvoje oci su samo malo umorne od saznanja i spoznaja cudesnosti zivota koji ,kako si imala prilike da vidis ima i svoju destruktivnu stranu..prepunu ocaja.mucnine i teskobe...
    Valja nauciti da se zivi sa time...jer da toga nema..ne bi bilo ni one lepse strane...

    Draga Andjela...do skorog vidjenja...!!!
    Updated 28.08.2010 at 03:53 by dankaBg
  7. Avatar od  dankaBg
    Samoubistvo je svedocanstvo coveka pred vecnoscu da je zivot za njega besmislen i apsurdan...

    Zivot....ali sta je zapravo taj zivot!?..negde sam procitala da je sustina zivota ''u prozdiranju samog sebe''..zivot se hrani zivotom..Pa kako onda samoubistvo...trebalo bi stvari pogledati drugacije..malo vise ljudskosti...vise ''poezije i melodije''u odi smrti...romantizma u apsurdnosti zivota... jer ne smemo se zavaravati time sto jedemo samo
    biljke..i one su takodje zive...znaci sustina zivota je ..vec napisah...

    U nekim legendama zmije se pominju kao vinovnici prvoga gtreha..da ne idem bas u mitologiju..ali zaista,mnogo puta zmija ce predstavljati simbol zivota koji odbacuje proslost i nastavlja da traje..Sila zivota podstice zmiju da zbaci sa sebe kosuljicu,bas kao sto i mesec ''odbacuje ''svoju senku...

    Zmija se oslobadja svoje kosuljice ,kako bi se ponovo rodila ,kao sto se i mesec -da bi bio ponovno rodjen ''oslobadja'' svoje senke...zmija se ponekad prikazuje u vidu kruga koji grize sopstveni rep...to je slika zivota...
    A mozda samoubice odbacuju jednu generaciju za drugom... bas kao i njihov zivot,kako bi se ponovo rodio...Zmija simbolizuje energiju besmrtnosti i neprolaznu svest vezane za polje vremena..neprestano odbacujuci smrt ,ona se vazda iznova radja...

    Ima neceg posebno zastrasujuceg u zivotu kada ga posmatramo na ovaj nacin...Zmija sobom nosi kako osecanje opcinosti zivotom tako i uzasnutosti njime..bas kao i covek...Njegova prva reakcija na spoznaju zivota u njegovom najosnovnijem vidu jeste uzasnutost...S tim animalnim aspektom se ne raspravlja...

    Zivot se hrani ubijanjem i prozdiranjem samog sebe,odbacivanjem smrti i ponovnim radjanjem,poput meseca...Zmija simbolizuje silu zivota koja je iako vezana za polje vremena i smrti-vecno ziva..Svet je samo njena senka...''kosuljica koja spada s nje''...Sa tom kosuljicom..pojedinci odlaze u vecnost...da bi se ponovo rodili./Oni koji su to znali..svesno i srecno su smrti pruzili ruku u usetali u predvorje ada...mozda je to znao Oto Vajninger..mada je bio jako mlad...ali moguce je da je spoznao sustinu zivota i njegova pravila...

    Ispred nas je bezdan vecnosti,iza nas-bezdan nebica...svaki dan nas priblizava grobu.u ovom svetu zivimo kao u tamnici...doneta nam je smrtna presuda..I u svakom trenutku,smrt kao zatvorski strazar,moze bez kucanja da udje na vrata i povede suznja nas -na mesto pogubljenja......

    Nas zivot lici na usku stazu zaraslu u bodljikavo siblje i izrovanu kaljugama..Sam ne shvatamo,kako smo se nasli na njoj,data nam je zapovest da idemo...kraj ovog puta je grob...Ako stanemo..zna se...sami cemo sebi presuditi...
    Opet vecinu nas ,vreme kao zver u poteri za plenom primorava da idemo napred ne dajuci nam ni za trenutak da se zaustavimo kako bismo odahnuli...
  8. Avatar od  dankaBg
    ,,,moderno samoubistvo..Ovo je jako interesantna kvalifikacija...nikada nisam razmisljala na ovaj nacin...staromodno samoubistvo..moderno samoubistvo...

    Covek treba naci sebe usred tudjeg koje se ubacilo u njega..uselilo..intruder-uljez...,koje ga je opkolilo sa svih strana,,A,tudje to je svakako greh,pa onda strast..nemir...ali na tom putu,covek se cesto susrece sa takvim greskama gde, da bi se oslobodio ''nanesenog mulja'' covek rusi ne samo greh ..vec i sebe unistava..svoju neponovljivost,Bogom datu licnost....
    I sve se sve vise udaljavamo od svog tvorca ...nekad smo delili svet na hriscanski i paganski ..danas hriscanski sve vise lici na ogromnu pustinju .gde su se samo retke nekakvim cudom sacuvale male oaze i mestimicno ispod kamenja i peska slutimo da ce nici mozda nekakva zakrzljala trava...


    Mi se nalazimo u stanju nekakvog beznadja,kao da se svet priblizava katastrofi koju je nemoguce spreciti...Oduzet nam je glavni zivotni stimulans-nada...Teska se tama spusta na zemlju i omotava je crnim pogrebnim pokrovom...Cini se da ce citava zemlja biti uvucena u ovu katastrofu...a covek pojedinac ..luta lavirintima dusevnog beznadja ..nesposoban da se zaustavi i potrazi svoj davno izgubljeni trag...Postoji li izlaz iz ovakvog stanja?Postoji li sposobnost duhovne reanimacije...Moze li se,ako ne vratiti,a,ono bar,usporiti taj proces eskalacije zla...

    Samoubistvo je svedocanstvo coveka pred vecnoscu da je zivot za njega besmislen i apsurdan...

    Neki vide srecu u tehnickom napretku i smatraju tehnoloski razvoj zemlje zemaljskim rajem,kao da izobilje kompjutera i masina moze vratiti na zemlju ''zlatni vek Saturna'' Ali i ovde se dogadja opsta degradacija coveka -on se razvija jednostrano ...Civilizacija ne samo da raskida savez sa kulturom...nego joj se i suprostavlja... Civilizacija na silu odvaja coveka od sredine,od prirode,od drugih bica...on izdaleka ima izgled kao dvorac,unutra je komforna tamnica...

    Ako zver stavite u kavez i stvorite joj najbolje uslove ,iskljucivsi joj samo jedno-slobodu,ona ce uginutio...Covek u gradu je lisen slobode,potcinjen tehnickim ritmovima...To je covek,koji se gusi od informacija i to onih vestackih i prefinjenih...Zivot u ,u vrtlogu,u stalnoj zurbi,zivot pod pritiskom i u buci,koja deluje na coveka kao otrov...i opstanak u ekstremnim uslovima.... a atmosfera zasicena strastima i bezumljem..polagano ...dominira takav osecaj...svi smo zarobljeni njime..valjalo bi ispitati izdrzljivost dusevnu...i telesnu ..naravno?!

    I jos..Tehnicka civilizacija je otela coveku prirodu...Ona ju je strpala u parkove i nacionalne parkove i pokazuje je savremenim ljudima kao eksponate muzeja...Covek oseca svoju organsku vezu sa zemljom,biljkama,zivim stvorenjima,planinskim potocima,vekovnim drvecem..ali on uvek ostaje kao tudja gromada-monstrum,napravljen od stakla i betona...

    A,demonski impuls koji zivi u dubinama covekovog srca,nikada nije bio budniji...Ovo je vreme takozvanih ekvivalenata samoubistava(veliki broj samopovreda,hronicno inistavanje zdravlja prekomernim pusenjem,uzimanje droga,alkohola,kockanje i izvestan broj telesnog sakacenja nastalog zbog neuspelog pokusaja samoubistava...)nesvesne potrebe takvih osoba za samokaznjavanjem,odnosno samounistenjem...
    Ovde su i oni koji pokusavaju da pronadju kompromis izmedju zelja za zivotom,u kojoj se cesto krije i potreba za kaznjavanjem i plasenjem drugih i zadovoljenja od delimicnog ,ali produzenog kaznjavanja samih sebe... ,

    Kazu da ogromni vodopadi privlace ljude sa slabom psihom...kod njih se pojavljuje neobjasnjiva zelja da se bace u vodopad kako bi se predali sudbonosnom talasu...tako isto izgled zmije opcinjava i sebi privlaci zveri... I ovde ,mi vidimo nesto slicno beg u bolest,haos,bezdusje...Karakteristican je size mnogih filmova- osvajanje zemlje od strane vanzemaljaca,eksplozije zgrada,grude trupova...Ovde se podsvesni osecaj duse oblaci u simbole i likove-to je ocigledno sagledavanje da su zemlju osvojili demoni..

    Dosljaci sa onog nevidljivog sveta ,iz onih tamnih bezdana koje mi nazivamo adom i paklom...To je osecanje da treba nekuda bezati,da su gradovi osvetljeni elektricnim plamenovima,-klopka u koju su naterali ljude ,ogromno groblje duha...I ovde ce mnogu pronaci svoj zivot u smrti......

    Dovoljno za ovu noc...
    Updated 23.08.2010 at 03:09 by dankaBg
  9. Avatar od  tetkaD
    citat
    "Живот без Бога се претвара у апсолутну превару. Они који служе овој превари постају њене жртве. Повремено као пијаница који се пробудио у блату, они виде да су страсти замка за душу и осећају пакао у себи. Међутим, немају куд да беже. Небо је за њих затворено. Они виде само облаке, који пливају по плаветнилу, - хладне сенке далеког неба, и због тога се пут пред њима раздваја, као на раскрсници: или да поново иду у свет ранијих страсти и илузија, или у небиће, где човек жели да се избави пре свега од самог себе"
    Moradoh ovo citirati i reći da je za mene a verujem mnoge ,ili bolje reći ceo svet samoubica još nedefinisana reč.
    No ovo što si ti pisala je bilo neko drugo vreme.A sada je suprotno ni Sveštenik nema pravo da sahrani sirotana(da li je sirotan),,opet dilema i sa koje god tačke i koje god naučne pretpostavke kreneš ostaje bez Božijih reči.
    Samoubice različitih profila:,bogatih,boema,siromašnih,naučnika,lekara, ma svih profesija svako ima pravo na samoubistvo.
    Da,i jesu li hrabri ili sebični što ostavljaju iza sebe druge da se pate,njih nema i nije ih briga za ostale.
    A ja uvek imam običaj da kažem treba pružiti mali prst životu i izboriti se.
    Znam da sam otišla u opsajd,reći ćeš mi da sam malko pogrešila ,zato nastavi sa pričom o samoubistvu,velika je to zagonetka.
    Naravno o modernom samoubistvu,verovanju ili neverovanju u Boga.

    I njih je na neki način svet prevario.Neostavljaj prazninu jako sam znatiželjna,uvek me je to kopkalo,a ti si prava osoba da meni a verujem i ostalima to razjasniš.
  10. Avatar od  Mrak
    Zanimljiva poruka, tako i jeste, sve je u glavi i sve iz nje ide i tu nema koga mi da molimo za pomoc ili spas..ako sam ne mozes..niko ti ne moze pomoci
  11. Avatar od  dankaBg
    .

    Evo me u sadasnjosti...i utisci,razmisljanja...tumacenja,no...ovako bih ja to...najpre ......

    Ponekada nam je potrebno da vidimo dokle smo stigli sa vremenom...''svakog casa ga je sve manje'',u to sam sigurna......I tako putujuci kroz vreme jednog momenta shvatih daaaaaa sam ...

    Zalutala ...Zalutala ,tragajuci za sobom kroz druge, i izgubila se, i verovala, da cu SE mozda tako pronaci...

    Ima nesto...ponekad osetimo kako nas blago protrese neka iznenadna groznica'' ruzicastih nijansi ''...pa smo srecni jer, konacno ne zelimo da delimo *(neko nas pohodi...)......volimo i zadovoljni smo zbog toga...!...Ali,to ,moze biti ...neko ko je takodje zalutao...trazeci po neki delic svog selfa...tumarajuci...tragajuci...(MA..ponekada ima i ujedanja,grebanja,grickanja)

    Boze...koliko licnosti mi to imamo,sto svojih,sto tudjih,sto redovnih, sto slucajnih... gostiju...

    Cudno je kako onda pojedini od nas tvrde da su usamljeni i da su u samoci cesto(i prema drugima i prema sebi)...ne mogu nikako to da shvatim...
    Inace kada smo sami...fizicki...(psihicka samoca je luksuz..privilegija pojedinih...odmor od raznih ''napasti''.)..onda vlada milina...ali mnogi kada osete i fizicku i psihicku osamu..a jedni i drugi se neprestano jure ...hteli bi iz svoje koze...ali je to nemoguce...sto se vise ''batrgaju;''sve je ''cvrsci obruc''oko njih...pa je onda strasno...onda demoni jacaju..i snaze se...

    Ma draga moja.. jos nesto da ti priznam...''izboksovala'' sam Sunce...(evo ima veliko prvo slovo...sta hoce...)...da se vec sklanja cesce ..i celoga leta ce me juriliti i prziti po meni ,aja ga zamalo jednog dana na zalasku ne udavih...
    Ipak,izgurah po nesto svoje...!...


    E...sada....Na raskrsnici dvaju svetova .veli dr.Jakobi,usred skoro nezamislivog rusenja tradicionalnih merila vrednosti,nalazimo se (,narocito ovi na zapadu,) u snaznoj spoljasnjoj i unutrasnjoj borbi za jedan novi opste obavezujuci poredak svog zivota.

    I jos nije moguca jasna orijentacija,siguran putokaz u vrtlogu duhovnih sila koje teze da se oblikuju.Ljudska egzistencija naprosto mora da se podvrgne novom preispitivanju u svoj njenoj problematicnosti i nesigurnosti.Sudbinsko unistavanje velikih materijalnih dobara ukazuje danas odredjenije nego ikad na podrucje Dusevno-Duhovnog.Svestrano,produbljeno interesovanje konacno se okrece ka njemu.
    Mozda ce-tako se misli-Dubinska psihologija,ova najmladja,na mnogim mestima potpuno macehinski tretirano dete ,nauka,pribliziti razumevanju ponesto od nepojamnog s kojim je covek od pocetka 20.veka sve neumoljivije bio konfrontiran i ovu bezizlaznu sadasnjost odvesti u susret smislenoj buducnosti.

    Jer pocinje nejasno da mu iskrsava pred ocima ,da su koreni sveg Dobra i Zla u jegovoj vlastitoj dusi i da je svet oko njega takav ,kako ga on sam oblikuje....On mozda takodje naslucuje ,da iz onoga ,sto se zbiva u Dusama ljudi ,proizilaze sudbine sveta .

    Kako bi medjutim,napolju mogli da vladaju mera i red,u gradjevini sveta,dok se sam covek ne snalazi cak ni u svom sopstvenom unutrasnjem prostoru Duse?...

    Frojdova psihoanaliza..bila i ostala izvor dubinske psihologije...pa onda Jung...narocito kolektivno nesvesno-arhetipovi(ja htedoh na analiticku psihologiju...ali se ne odlucih jos...valjda u februaru...)...jer tu je jos i Leopold Sondi i njegovo familijarno nesvesno...(uveo trodimenzionalno tumacenje psiholoskih fenomena...ovde ...cini mi se ne priznaju ga...)..ma cuvena Sondijeva siksal-analiza...(ma poseticu njegov institut u Cirihu...ne stigoh do sada...uskoro...)

    I tako se ne upisah...ostah detinjasta i neodlucna...A...svakako ce to biti put nesvesnog..ali verov.trodimenzionalni pristup..da bi se zaista sve moglo kako treba...potrebno je poznavati sva tri ''jezika nesvesnog''...

    a...Hej Renata... ... hoces mozda pesmicu nekuuuuu
  12. Avatar od  zosim
    ZIMSKA IDILA
    (ILI O VEŠANJU DUŠE PESNIKA)

    Sinoć je pucao dub
    Zimi je teško
    sklepati vešala

    Pred vratima
    Smrznuta barica
    nebeske vode

    U nedoumici
    Anđeo ispred praga
    besanu provede noć

    Duša mi već odneta
    Svakodnevica
    ne trpi ogledala

    Vremena mnoštvo
    O vaskrslima
    ni pomena



    Zosim Popac
  13. Avatar od  dankaBg
    Moj stalni pratilac me zaista fascinira...I oduvek sam razmisljala o njemu kao o necemu posebnom..(Bas'' ''sasavo.'' od mene..pa smrt jeste posebna .''svecanost'' u zivotu..).. .zapravo ,on je sluga zivota ..zato prati...

    Smrt i raspadanje ...!Sluge!Opalo lisce pretvara se u humus iz kojega sledece godine nice seme...Prema tome ona je uslov zivota i predstavlja polovinu njegovog ciklusa...

    I nije tacno da bi vecina ljudi zelela da zivi vecno,bar ne na ovom svetu...smrt je za nekoga spasenje..znaci kao i sve u zivotu i ona ima i svoju dobru i losu stranu...

    Vecno postojanje bi bilo nepodnosljivo...Okrecem se i gledam svog pratioca...na njegovom licu,kao isprika ..ili izvinjanje sto po neke od nas dolazi prebrzo,pre nego sto se nase interesovanje za svet i one koje su nam dragi iscrpi...Pih i to mi je neka cudesnost! Biti mrtav ne razlikuje se od biti nerodjenI ..niti od sna bez snova,...i stoga tu nema nista strasno...

    AAA..zastrasujuca je samo ideja umiranja...Pa ipak mi ne mozemo da iskusimo stanje smrti.

    Pogledavam u ovog neznanca...svaki cas...obican sasvim...''ma jedno smetalo''...Ne mogu da iskusim stanje smrti...Samo je dozivljavam kao i svi vi ,kroz gubitak drugih..i jedino iskustvo koje imam je patnja...

    Okrecem se i podsmevam se ''ovome''..jer on nije deo mog licnog iskustva,jer ...svako od nas moze da iskusi samo zivot,a deo zivota je i umiranje. U tom smislu,mi smo,iz subjektivne perspektive ,besmrtni...
    Zato ja se njemu.....
    Ali,znam nije lepo...
    Odoh...
  14. Avatar od  dankaBg
    E,teta Dano..bas lepo pisanije o mojoj majci Demetri...zahvaljujem...jedino mi tesko pada ona njena tuga,jer i cela priroda se utisa i umiri,a...i oblaci se razaloste,rastuze,pa namrste...To oni neprekidno liju suze,pa kisa pada li pada...

    U medjuvremenu,evo ja, pokusavam da uticem na ljude , da razmisljju u drugom pravcu ...ali oni uporno rade po svome...vecito se necega odricu,ne znajuci da se tako jos vise vezuju za odredjene stvari i da zauvek ostaju vezani za predmet odricanja...i vecito se bore s necim ne znajuci da mu tako daju veliku,ogromnu moc...
    Ljudi ce sve uraditi,samo nece shvatiti...ponekad neka strasna patnja u svojoj snazi iznenada probudi vecito uspavanu coveciju dusu,ali u sustini uspavanim osobama ni najmanje nije lako da prihvate ili otkriju nesto novo..

    Eto cak i kod Bogova...

    Moj otac Zevs,jednom je ....doneo dobru vest,pa je ipak odbacen... ne zato sto je bila dobra ,vec stoga sto je bila nova...covek ne zeli stvari koje ga uznemiravaju,narocito one koje vode promeni...

    Da bi covek mogao da se probudi,ono sto mu je potrebno nije energija ,nije snaga ,nije mladost...nego spremnost da nauci nesto novo... Ali covek se jako uplasi...ali ne od nepoznatog..nikako se ne moze plasiti onoga sto ne poznaje...i ''niko'' se ne plasi nepoznatog...covek se u svojoj sustini plasi da ne izgubi ono sto mu je poznato...

    Eto,straha pravog...

    Ljudi nikako da shvate da se razlikuju od drugih samo po onome sto rade ili ne rade...a ne po onome sto zaista jesu...Tesko je zaista prihvatiti da se ljudi ne razlikuju recimo od kriminalaca po onome sto jesu..razlika je samo u tome sto ili ''To rade'' ili n e...

    Slusam juce devojku koja se zali na svoga mladica koji se prema njoj poneo licemerno...Sta je sa njom? Zar je ocekivala nesto bolje..?Zar i vi drugi ocekujete nesto drugacije..?Mislila je da su ljudi dobri..ma ne uopste to nisu(na zalost...)Losi su isto kao i ona...Uspavani su isto kao i ona...Sta oni traze?Licni interes,kao i svi ...eto sta traze!
    ..
    Da je bila uvek u neposrednom dodiru sa stvarnoscu,nikada se ne bi razocarala..Ali ljudima vise odgovara da druge sebi predstavljaju u sjajnim bojama..vise im odgovara da ne vide pravi izgled ljudskih bica,zato sto im ne odgovara da vide lik samog sebe..I zato placaju cenu...Zato je i ona platila...

    Uh..sto je ovo zamorno i razocaravajuce...nije li tako i kod nas dole...haos.ali postoji ipak neki red..i haos ima svoj poredak...tacno se zna sta je sta..i kada ce se nesto desiti ovako ili onako...

    Ljudi spavaju...prolaze kroz zivot dremajuci...i zamisljajuci da se zivot nastavlja...
    Jedina dobra stvar je ta, da kada covek konacno uvece zaista zaspi,ponekad izistinski pocinje da sneva..i mozda se u tom ''pravom snu'' ,onako iznenada i neocekivano trgne i prene,kad vec ne moze u budnom stanju...''Ma koje budno stanje''...kada je uspavan..dozivotno...i nikada ne uspeva da shvati lepotu i cudesnost onoga sto se naziva ljudska egzistencija...

    Ljudi ne zive..ni ona devojka nije zivela..ona je samo odrzavala zivot u svome telu...Trzila je da se svet promeni!Koja greska...Potrebna je pre svega promena u njoj samoj..onda ce sve biti drugacije.!..

    Odoh malo nize niz puteljak koji vodi dublje u sumicu.. ...da vidim..raduje li se visoko drvece budjenju...ako vec nema onih koji bi trebali,pre svih...!!
  15. Avatar od  tetkaD
    Данас су познати многи митови и приче о Деметри, али је дефинитивно најпознатија прича о њој и њеној ћерки Персефони. Деметра и Персефона су током Персефониног одрастања биле нераздвојне, и Деметра ју је обожавала. Међутим, једног дана, док је Персефона била на некој ливади, земља се отворила и бог подземља, Хад, повуче је доле са собом. Овај догађај има и у позадини једну причу о расправи Зевса и Хада и њиховом договору, у којем је и сама Персефона била укључена, јер се Хад био заљубио у њу.

    Иначе, након што је Деметра сазнала шта се десило, такав је гнев и туга обузме, да за време њеног туговања, ниједно житно поље није ништа родило, као да је читава природа туговала са њом.


    Видевши да овако неће моћи дуго, Зевс одлучи да

    начини споразум између Деметре и Хада. Одлучено

    је да 8 месеци Персефона проводи са својом мајком, а 4 са Хадом.

    Од тада у народу у Грчкој постоји веровање да док је Персефона са Деметром, житна поља рађају и дају огромне приносе. Али када се Персефона врати код Хада, онда 4 месеца све одумире...

    Деметрини симболи су клас, нарцис и бубамара, док јој је рода најомиљенија птица.

    Demetra - Википедија

  16. Avatar od  dankaBg
    Sporedna uloga zivota u kojem sam glumiš sve uloge...

    Maska-U jungovom svetu persona-sistem prilagodjavanja pojedinca svetu,ili nacin odnosenja prema svetu koji on preuzima.Opasnost je u tome sto se poistovecujemo sa svojom personom...(svaki poziv,profesiju..)

    Maska je ono sto u stvarnosti nismo,ali sto i mi i drugi verujemo da jesmo...

    Da,sa nekima bismo voleli da se vecito druzimo..neke nam maske jako prijaju,ali nesporazumi u zivotu na staju upravo onda kada te maske skidamo ,i kada na povrsinu isplivava ono sto mi zaista jesmo, a sto nam se cesto ne svidja...

    Ali.ko smo mi...vecito pitanje?Evo recimo...pesnik...

    Suma tamnija svaki dan,
    u njoj sarenih ptica stan,
    kud god da krocim,svud se sirom
    razleze pesma miomirom.
    Ne znadoh ko sam ,sta sam,gde,
    ni kako biva ovo sve.


    Novalisovi stihovi..''prolecna pesma''...zbunjen,u nedoumici gde je on to pao, i u cemu je zatecen...raspituje se u sebi i oko sebe...

    Zivot je maskenbal...
  17. Avatar od  valter
    S obzirom da sam svoje literalne sastave večito počinjao sa:
    Noć.
    .....
    Ili slično tome kako bi *razvaljeni drugar počinjao sviranje bajaginog voza
    Vooooz..........
    Vooooz......... i toliko se siroma zabuni, pa ponovo
    Vooooz.........
    A mi smo djeca ćućali po krevetima (pa još plazma keksom mesto trzalice)
    ...bilo nas je zao da ga prekidamo,
    i bilo nam je lepo.
    Tu bih masku rado ponovo stavio.
    Šta je maska - sporedna uloga filma u kojem sam glumiš sve uloge / a Oskar je Oskar