LEKAREVO SAUČEŠĆE Kad krenem na posao plačem pre nego se poklonim osmešku starica na umoru prolazeći pored stabala obučenih u košulje umrlica Zosim Popac
Već godinama zaboravljam imena, pamtim lica. Već godinama nesvesno usporavam hod kad prolazim pored mrtvih i živih stabala obloženih umrlicama, zapeknem reč u grlu, da ljudi na ulici ne primete kako otpozdravljam bićima kojih u ovom vremenu i ljudskom obličju više nema. Već godinama smrt daje pečat mom licu i intezivno obeležava moj život svakodnevnom, jasnom prisutnošću.