Pogledaj RSS Feed

Tišina

Ima trenutaka kad se okolo za dugo stani praznina i čoveku preostaje da se povuče i odvoji od spoljašnjeg sveta. Duša ćuti jasno samo sopstvenu živu tišinu. Sve drugo postane daleko i tuđe i podseća na jutarnji utisak o zaboravljenom snu.
Ali, dešava se često, kad kakvo duševno ili telesno naprezanje iščaže iz svakodnevlja, da se u bogohulnom samozaboravu osetim blaženo lakim, poput opalog lista koji je od nečeg bliskog otrgnut i drugom, nepreglednijem privinut neobavezno, slobodno, da osećam kako se telesnost zgušnjava, tone u tamu neznanog, ostavljajući kao svoj trag maglušastu, meku prazninu. Stajao bih, ili sedeo nepomično, obamro, usnula tela i čudno budne svesti u stanju koje nazivaju katapleksija, u bezmernoj lakoći udova. Zađe se u meatuse nečinjenja. Ali, u bekstvu od fame samoosvešćenosti nema milostivog dodira i moći samopročišćenja. Ti trenuci crpe čovekovu snagu ako se "Božanska svetlost ne ukazuje u njihovoj tmini". Iz takvog stanja povratiš se smalaksao, pokrenut jednoličnim kloparanjem životnog žrvnja. Ometene stidom suze kaplju u memlu setnog droba.
*
Perem tanjir iz kog sam jeo. Slap nepovezanih reči umiva mi ruke i zajedno sa ledenim mlazom česmenske vode spira ostatke jela. Zatvaram česmu, ostavljam tanjir, zaboravljam reči. Tišina.

Iz knjige "Mal-normal" Zosim Popac

  1. Otišao sam

    Autor: , 14.04.2012 u 11:23 (Tišina)
    OTIŠAO SAM

    Otišao sam u reč
    da je oživim

    Nikoga ne krivim
    što me je R
    rastrglo
    u sprezi sa A i T

    Sad lutam
    prostorima nedohvatnim
    neozeblom umu

    Otišao sam
    da više nikad ne budem
    sad i tu


    Zosim Popac
  2. Vojska u napuštenom selu

    Autor: , 12.04.2012 u 21:12 (Tišina)
    VOJSKA U NAPUŠTENOM SELU

    Imitiramo život
    onomatopejom svakodnevlja

    Ali nas AVET
    pustog sela
    ujutru uvek iznenadi
    tužnim psećim očima

    Zato ubijamo pse
    mi
    ljudi pobesneli


    Zosim Popac
  3. *

    Autor: , 10.04.2012 u 22:10 (Tišina)
    *
    (Vojkanu Čvoroviću)

    Tek su čvorci
    razdevičili jutro
    Dan se već trontao
    svetlosnim ruhom

    Klošarima
    iz kontejnera širio se
    miris pekara od stida

    crvenele su reči
    U gradskom metežu čuh
    bat očevih koraka

    U sobi 26 na Klinici
    za očne bolesti
    dan je skliznuo bez pitanja
    u vreli dlan prijatelja

    Zosim Popac
  4. Očajna pesma

    Autor: , 08.04.2012 u 12:11 (Tišina)
    OČAJNA PESMA

    Raskrinkavali smo intimu
    zatvorenih dvorišta
    remetili san izgladnelih
    ostavljenih životinja
    iz soba nas začuđeno posmatraše
    iz straha nedovršene namere
    zaustavljeni gestovi svakodnevnice
    mirisavih ljubavi nepoznatih
    kreveti neraspremljeni
    Poluispijene čaše plakale su
    od tugom iskrivljenih nekih usana
    zaboravljene
    A mi stranci uplašenih
    očajnih lica
    uzjahani i bičevani ...
  5. Mojim pacijentima

    Autor: , 06.04.2012 u 12:25 (Tišina)
    MOJIM PACIJENTIMA

    Juče je u viziti sestra
    kriknula videvši pocrnelu
    razjedenu dojku

    na krevetu sledećem
    utroba u raspadanju moli
    muka da je lišim na Nebo

    prstom bih da pokažem
    ali ne mogu već dugo
    ozbiljno sebe da shvatim

    Mesecom u pokajanju
    kad izdejstvujem oseku bludi
    zaostane mulja u meni

    hoću da im kažem i pored
    uzglavlja mog raste njiva
    da ...
  6. Putniku koji dolazi u smederevo

    Autor: , 01.04.2012 u 19:03 (Tišina)
    PUTNIKU KOJI DOLAZI U SMEDEREVO

    Kad dolaziš
    putniče gradu priđi
    s reke zidine i kule
    tvrđave razrušene gledaj
    ne miriši vodu
    ne obziri se na kranove
    bogomoljke što proždiru
    utrobe lenjih šlepera

    Zlatno jaje
    iz kog se vasceli
    ispilio svet promoliće se
    iz tvojih grudi

    Na groblju
    starom u hram uziđi
    za žitelje ovdašnje
    pomoli se prođi kroz grad
    ...