Ranojutarnja razmišljanja. Nisu dovoljne reči ... - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

simke

Ranojutarnja razmišljanja. Nisu dovoljne reči ...

Ocenite unos
ponovo sam se probudio prerano,
u tamnim zonama tek započetog dana ...
postoji taj neki ritam, navika,
sat u mozgu što nema pojma,
kada je subota a kada nedelja ...
zaboravio sam da ga isključim, iako ne znam ni kako bih to učinio ...
radnim danima zna da trokira, da se ućuti i da ga nigde nema,
ali zato se majstor pravi vredan upravo onda kada to ne treba ...
pronaći ću ja već taj živac u glavi
pronaći i čupnuti
pa kada mu ja podesim točkiće i vijuge,
tri puta će da razmisli, pre nego što me probudi ...


• imam neki osećaj da mi neko krade dane iz kalendara,
krišom u potaji mi neko brba i radi iza ledja,
dok se okrenem fali mi par dana, nedelja ...
pa ponekad i koji mesec ...
godine nisam proveravao,
ne smem, ne usudjujem se ...


• dok mačići spavaju,
preturam po deponovanim nežnostima,
nakupilo se toga ovih dana,
nije se imalo dovoljno vremena,
ali zato jutros spremam pakleni plan,
nadrljali su kada se probude,
biću tata inkvizicija,
podvrćiću ih najstrašnijim mukama i torturama,
već unapred uživam dok prebiram i odvajam šta sam za koje od njih sačuvao ...

nije da oni radnim danima ne dobijaju dovoljne količine
tih vitamina i minerala zvanih nežnost i pažnja,
dobijaju, više je vatri na kojima se oni greju
ali jednostavno toga nikada nije dosta niti previše ...


• ponekad sakupimo krpice i stvarčice od svojih klinaca,
one slabo nošene koje se habaju sporije nego što oni rastu,
uredno složene, mirišljave i skockane ...
upakujemo ih i poklonimo nekim drugim klincima ...
po neki detalj se sačuva,
sa parčetom emocije deponovan u nekom kutku vremena ...

te neke stvari su oduvek kružile medju nekom našom decom i to je dobro ...

po nekad se setimo i neke druge dečice,
onih za koje niko ne kaže da su naša,
iako su oni najpre samo naša deca,
naša i ničija više, jer mnogi nikoga ni nemaju ...
uspavanke uveče sami sebi pevuše,
njihova jutra su mnogo hladnija,
a dani ... dani su tužni i strašni ...

treba sakupljati viškove emocija koje ne potrošimo na svoju decu,
uredno složiti toplotu, nežnost, pažnju i ljubav,
sve to lepo upakovati i pokloniti im ...
nisu dovoljne reči, nije dovoljno saosećati ...
treba napraviti neke korake,
zakoračiti prema njima, učiniti nešto i pomoći
da i oni lakše krenu u život ... jer treba da imaju jednaku šansu kao i naši mezimci ...


i nije da se samo setimo,
ponekad nešto i uradimo,
pa ako koga zanima
može da pogleda kako mladi pomažu mladima:

Računar sa srcem SK foruma

Updated 27.10.2007 at 10:07 by simke

Kategorije
Nekategorizovano

Komentara