Boje jeseni - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

euridika

Boje jeseni

Ocenite unos

Ne spava mi se, a trebalo bi i mogla bih posle ovakve nedelje i znajući kakve me tek čekaju.

Biciklirala kao i svaki dan do sada. Nekada dozvolim sebi luksuz da posmatram ono što mi je na putu, da nisam strogo i isključivo fokusirana na stizanje do cilja što je pre moguće. Nekada je tu kiša i jak vetar, pa nije baš jednostavno biti otvoren za neku lepotu, više se juri napred kako bi se izbegle neprijatnosti, onakve kakvim ih sebi definišemo. Kada mi se kisne, ja kisnem i nema ništa draže i lepše od toga, kada mi se ne kisne onda nije toliko lepo, ali ne smeta...
Danas sam gledala boje lišća, one koje se vide samo u ovo doba godine i samo još koji dan. Paleta najasavršenija i najmoćnija. Još se ne zna kako ti listići organizuju svoje menjaje i opadanje. Ima li tu neke genetske predispozicije, ili je to samo odgovor na vremenske uslove, manje sunčeve svetlosti i više hladnoće. Čitavi timovi vrhunskih naučnika bave se ovom tematikom, a drveće čuva svoju tajnu i žuti ili ne, i ponovo cveta i rađa se ili ne.

Gledala boje i vratile mi se boje moga života, i odlutala u tamo gde su bili oni pre mene, u prapostojbinu, koja živi u meni jako i konstantno. Mi smo se kretali i menjali i ulazili u tuđe teritorije sa svojim običajima i pesmama koje su smetale i smetaju i smetaće, bojim se. Moje bake su čuvale krave po Dinarskim krševima, moji roditelji se borili za komadić Beogradskog asfalta (gola egzistencija i možda neki čudan osećaj da tamo odakle su otišli jednom neće biti baš kako bi trebalo da bude), ja ostavljam taj asfalt i upisujem svoje stope po ciglama nekih severnih predela. Bili smo dođoši i ođoši (ako ovako nešto postoji) oduvek, i to je nosilo dodatnu težinu i lepotu pošto bi se dokazalo da biti dođoš može u isto vreme da znači biti čovek, može u isto vreme da znači biti ravnopravan, može, čak ponekada, da znači biti i malo bolji od drugih... Može i ne mora. I biti dođoš nije isto svugde. Moja baka je umrla na tuđoj zemlji i sahranjena u tuđoj zemlji, obostrano tuđoj, tako su je videli oni koji su je dočekali, tako je videla i ona, bila je previše stara da bi se menjala, i bilo je previše komplikovano nama da bismo je vratili tamo odakle je došla...

Možda kada bi nam nivo organizacije bio malo savršeniji, i kada bismo samo mogli da isprogramiramo kada i gde ćemo da požutimo i otpadnemo. Možda neki ne bi toliko i tako lutali i ostajali nigde, ili je sve u kretanju i samo prihvatanje svih novosti koje dan donosi i usaglašavanje sa njima donosi objašnjenja i rasterećenja...

Sve što se dešava, dešava se sa nekim razlogom... Možda...

Updated 28.10.2007 at 16:13 by euridika

Kategorije
Nekategorizovano

Komentara

  1. Avatar od  love hunter
    Te planine, krševi, vrleti...to je jedna jako neplodna i škrta zemlja gde retko šta uspeva...al' kad iznedre cvet, ne znaš da li bi pre uživao u njegovom izgledu ili mirisu...


    ...zato ti samo budi to što jesi. Cvet.