San - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Moon_Shadow

San

Ocenite unos
Iz kontinuiteta trajanja beskrajno dugog

ponedjeljka vidim sliku bez okvira, kao telo bez

duse. Svaka minuta ovog beskrajno dugog dana

je jos beskrajnije duga i preduga. Polako

trosim zivotnu snagu, polako zaranjam u ovo

cudno poslepodne i polako se iza mirnog cela

roje niti misaonog puta sto uzima svoje mesto u

odredjenoj sferi postojanja i ceka. Snovi.

Secanja. San. Dug dan bez kraja i kratak bez

predaha. Nisam isla u setnju leptirovim

stazama, nisam udahnula ostar zrak sto ga je

vetar tako nemilosrdno bacao ispod mojih

nogu dok sam hodala u tom dugom beskrajnom

danu. Recenica se odvojila iza mirnog cela i

pustila sam je, neka se oblikuje i neka se

prolije. Recenica se odvojila i zauzela svoje

mesto ispred mene, a intuitivno osetih tihu zelju

za pocinkom. Darovala bih ovo telo zemlji,

jednog dana, i kad izuzmem svoje postojanje na

ovom globusu, pitam se... ostaje li prah i pepeo

iza mene? Ili ostaje jedna blistava tamna traka

sto na svojim rubovima tako kristalno jasno

svetluca da ne mogu gledati u taj sjaj,

zabolet ce me ove osetljive oci.

I kad se veceras

ugase svetla moga grada, i kad se mekana tama

nadvije nad njegovu usnulu panoramu, ispod

mog balkona zasumet ce vetar, poviti suhu

travu i nestati negde u tami. To je vreme mojih

sanjarenja, lutanja dalekim dubinama moje

duse i ronjenja u beskrajne bezdane sfere

postojanja. Iz sene se razabire kontura mog

lica sto polako tone u svoje sanjarenje. Ah,

kako volim te sanjalacke trenutke...
Kategorije
Nekategorizovano

Komentara