Lice i stvaranje - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Tišina

Lice i stvaranje

Ocenite unos
Proučavajući otisak nekog lica, žig koje ono utiskuje u testo naših emocija, naslućuje se spektar osećanja koja su zasužnjila atelje bića. U njemu se tananim potezima mesa i kostiju vaja lik. Naš lik je izmišljotina nas samih, kao izmišljena priča koja se često ponavlja pred znatiželjom drugih, iskrenim tonom, da nakon nekog vremena i sami poverujemo u njenu autentičnost. Verzirano Ja, pogodno ukolotečenju, preuzima suprematiju u hijerarhiji vrednota svih naših mogućih likova. Upravo fizionomije kazuju o tome da se u srcu misli i obliči materija i svet. Posmatrati odgovore sopstva na perfidna iskanja poželjnog lika, znači steći angažman ekvilibriste u ogledima samospoznaje.
*
U mašti ne postoje scijentistički determinizmi. Postoji sloboda izbora u predestinaciji arhelikova. U žiži maštanja ponavlja se slika stvaralačkog čina, slika početka u prapočetku. Čovek se preobraća u ono što je počinuo u kolevku imaginacije. Zalažući sliku uspešnog čoveka nauka i napredak smeli su svetlost, ovaplotili demonske sile. Geni i uticaji sredine samo su distinktivne aree, fiziognotipi pomračenja. Mi smo uzroci naših uzroka. Volja iz mašte crpi snagu, u praslikama stiče moć oživotvorenja. Spoznati sebe ne znači pronaći koren sopstvenog izdajstva, dosežući katarzično oslobađanje podsvesnog u svest razotkrivati strastima osakaćeno Ja, već prepoznati sebe matrikulu ipostasi, svoju bogolikost. U bezbožnoj, eksplorativnoj autovivisekciji, zazjapi pustopolje bola koje možda i proguta besmislene strahove, ali đakonije na trpezi bitisanja postaju bezukusne jer nedostaje osnovni ferment života, nedostaje lice Hrista.
Prepoznavanje nije na nivou razuma, znanja. Ono je osećanje celokupnog bića. Pronaći meru sopstvenog izdajstva znači očitovati otklon od istinskog Ja, od svoje Božanske trohipostasne suštine, jer čovek je duh, duša i telo, kao što je Bog Bog Otac, Bog Sin, Bog Duh Sveti, očitovati pomak u ostrašćenost. Tvoje strasti su u tebi ono što ti govoriš da je spoljašnja sila tvoje sudbine.
Šta se ogledali na licu tzv.uspešnog čoveka? Mizerna praznina njegove banalne egzistencije, tupost, deponija oholosti i glupavog samoljublja, prilagodljivost koketerija sa svakom njuškom kompromisa po cenu duševnog srozavanja.
*
Nauka novog doba je hendikepirana. Krenuvši u potrku za premisama vlasti i moći nauka je oslepela za bitije. Biti normalan za psihologiju znači funkcionisati u aparatu modernoj državi. Gde je presija podsvesnog zamenjena tegobom samoosvešćenosti , začne se pukotina i jedino što čoveka može spasiti od raspadanja i jalovog bitisanja pred slikom apsurda, jeste lik Hrista. Gledajući u njega čovek u mekoti svog srca brusi dijamante i poklanja ih svem živom i neživom. Briznu ponorne, bistre vode duša.

Iz knjige Mal-normal Zosim Popac

Komentara