Sagledanje - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Tišina

Sagledanje

Ocenite unos
Čovek u sagledanju i sam postaje svetlost. To je tren najveće sreće. Udar besmrtnosti, kao pred bliskim naveštenjem smrti, ili kad se uprahnjuju sopstva slaveći ljubav (doduše, tada tek u nagoveštajima). Posle se biće zaigra znacima, tonovima, pojmovima, bojama, linijama, gestovima. Zadene se igra tkanja habitusa činu otkrivanja obivstvovane energije Onoga Koji živi u vekove vekova, njeno opovršnjenje, olakoumljenje, krivotvorenje. Jer, stvaranje umetničkog dela kalkaža je doživljaja transparentnim folijama ljudske nedostatnosti i komunikativne nemoći.
*
Tek u sećanju na doživljaj moguće je stvarati poeziju. Progovoriti u doživljaju znači buncati (buncanje je dozvoljeno samo u stvaranju slike). Poezija pronalazi svoj smisao ukoliko svedočenjem o poseti Duha čitača učini prozirnim, te se kroz njega nazre nadbitije. Dok čitamo, gledamo, slušamo, umetnost u nama budi sećanje na saobraženje. Slikarska, vajarska, arhitektonska dela nam se obraćaju, a da bi se obazreo na oslovljavanje čovek mora da bude pripremljen. Poezija poput udava obavija se oko čoveka, njena sluz lepi se za čula, svojim stiskom lomi kosti navika, i najednom, vaskrsavajući silesiju osećanja, udomi biće u najvišu ipostasu, prepuštajući mu da se po želji opija svetlom istine.
Muzika je primordijalni korak ka otvorenosti, ali ona nam je i pričasnik dok u slavljenju postojanja psalmopevamo Tvorcu. Filmska umetnost sažima u sebi sve modalitete umetničkog kazivanja, polazeći od predpostavke od koje polazi i pozorišna umetnost, da tragičnost i suština ljudskog postojanja mora da se iskaže u priči, parabolično. Možda je zato i najteže dosežljivo vrhunsko umetničko delo filmskim govorom. Samo Tarkovski, Bergman ...

Iz knjige Prozor Zosim Popac

Komentara

  1. Avatar od  izabelitta
    Da su ljudi baš toliko nedostatni i komunikativno nemoćni, umetnosti ne bi ni bilo. Ukoliko bi im se oduzela, ili osporila, ta moć, prirodom i uvežbavanjem talenta data, umetnici bi izgledali valjda kao neki medijumi kroz koje govori kakva viša sila. To je nepravedna optužba svima onima koji se umetnošću bave.
    Naravno da se suština života iskazuje rečima, pričom. Bez osnovne poruke, reči, priče, svako umetničko delo bi bilo besmisleno, pa i muzika.
    Nije mi jasno zašto se tragičnost ljudskog života stavlja u istu ravan s njegovom suštinom. Pa valjda u ovo(zemaljsko)m životu ima i nečeg dobrog... Suština je u slavljenju upravo tog dela suštine, što se mene tiče.