Iz knjiga
Autor:
, 24.01.2011 u 20:40 (1368 Pregleda)
Ležim na krevetu, s rukom preko očiju. Majka i sestra razgovaraju. Ne razabirem reči. Gađenje. Muka mi je od mljackavih glasova, rasklimatanih, obesmišljenih mojom svestodsutnošću. Ljigava mučnina. Malaksao sam, sa užarenom kuglom u glavi. Tupost me ščepala kandžom mrzovolje i svaka namera da se ičim pozabavim izdahne pod njenim stiskom. Vonja na kroz celodnevni rad iščilelu snagu i isušene mlake znoja. Gađenje. A da flašom vina o svoju glavu razbijem mučninu u paramparčad? Gađenje i nemoć.
*
02,10 čas.. Od skora mi oko ovog doba dušu ragali pevušenje neke ptičice. Ali, večeras, ozarenost i prijatnu pospanost što doleću s prozračnom, umirujućom pesmicom, prekinu oglašavanje mačaka koje je ličilo na žalosni dečji plač. I ja se spustih u bele, krute perine, ojađen.
*
Već nekoliko godina sam u Beogradu. Dodiri tela ženskinja posvetili su gužve po autobusima i tramvajima. Njine obline koje sam kroz odeću slutio, prinosih na žrtvenik putenosti za kratku, mednu radost. Ali, danas sam gotovo sam u tramvaju. Nerazjarcavane strasti, nenarajcan. Najednom, dok sam zurio u monotono nebesko sivilo, osetih: više ne stojim. Tramvaj se uprahnuo. Poneše me nevidljive ruke kroz prostor, tek nekoliko trenutaka.
Iz knjige Mal-normal Zosim Popac