Zrenje forme
Autor:
, 05.06.2011 u 13:15 (1170 Pregleda)
Ako ono što Jung zove kompenzatornim snom služi da ukaže na mogućnost osiromašenja ličnosti i ako takav san opovrgava dotrapavanje na nedolične puteve individuacije, onda se postavlja pitanje može li se doživljaj odenuti u ruho komenzatornog sna, a njegovo tumačenje kao lik u ogledalu onom duhovnom pregnuću stvaraoca kojim on na uzglavlju preminulog spoznanja tvori i polaže novu čulnost.
*
"Sve počinje od zavijanja i lajanja, potom se ide ka plesu i muzici, pa ka muzici s rečima, i, na kraju, ka rečima s mutnim nagoveštajima muzike, ka rečima u kojima se muzika nazire, rečima razmerenim, rečima u ritmu koji čuva neku tačnu boju emotivnog utiska, nepomućenu odliku usvojenog ili srodnog doživljaja" (Ezra Paund).
Uzrastanje dela podrazumeva zrenje forme. Odbacuju se oveštale, nepotrebne halje u koje smo, nevešti, ogrnuli golotinju dela. To ne mora da bude akt koji sledi prerogative tehnika versifikacije, slikanja, režiranja ... Potrebno je samozrenje stvaraoca čija duša se kali u ognju otkrivanja ličnosti, ali "potreban je ceo život da bi se ovladalo bilo kojom umetnošću" (Ezra Paund).
iz knjige "Prozor" Zosim Popac