O efektu - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Tišina

O efektu

Ocenite unos
"Ja radije počinjem sa razmatranjem o efektu", kaže Edgar Alan Po u "Filozofiji kompozicije". Svako delo izbija kao klica iz efekta koji izvestan splet okolnosti oblikuje oko autora i u autoru. Ponekad autentična zbivanja koja su isprovocirala impresiju ostanu skrajnuta pod vizirom svesti, u zapećku pesnikove duše, te je primoran da se zabavi nalaženjem događaja čiji bi sled doveo do izvonjanog afekta. "Mnogo toga čoveku može biti samo u osećanjima, a da mu uopšte ne dopire do svesti"(Fjodor Dostojevski). Kad je reč o zapletu događaja koji su odgovorni za konstrukciju efekta, njihova mnogoznačnost i mogućnost podsticanja raznorodnih slutnji doprinose eksplozivnosti i snažnijem utisku na čitaoca. Dešava se da izmaštana građevina sasma je bezlična i ne kazuje niti, na prvi pogled, ukazuje i na šta. "Beziznimno se traže dve stvari: prvo, neka mera kompleksnosti, ili tačnije rečeno, adaptacije; drugo, neka mera sugestivnosti - neka dubinska struja značenja pa makar kako neodređena bila..." Nekad poezija gubi u lepoti zbog težnje da sugestibilnošću provocira, često ishitreni, egzibicionizam efekta.
Preostaje da se stvori jezik koji neće biti puko odslikavanje doživljaja već on sam, jezik-energija, ali ne poput suprematizma Maljeviča, koji je na platno prenosio energetski naboj stešnjen strogim geometrijskim formama, već blizak aktu razobličenja u apstraktnom ekspresionizmu Poloka. A možda je ipak način da se dosegne živuća ne-forma sudar dveju oblikovanosti? Možda matematika kao muzika odnosa stvaraoca i stvari ukazuje na moguće načine nalaženja rešenja? Povratak tradiciji klasicizma? "...pesma nije Pesnički Osećaj, nego sredstvo koje taj osećaj izaziva u ljudima". Ne znam. Stvoriti pesmu koja neće biti sredstvo već osećaj u svoj svojoj golotinji, je li to moguće? Jezikom reči - NE. Jezikom slike i ponajpre zvuka - DA. Ali, otkrivanje sećanja reči ovaploćenje je muzike.
*
"Poezija vodi istoj tački kao i svi oblici erotizma, jedinstvu, međusobnom prožimanju posebnih predmeta. Ona nas vodi smrti i preko smrti kontinuitetu: poezija je večnost"(Žorž Bataj). Poezija kao čin oživotvorenja onih elemenata koji prevazilaze život, kola nevidljivom krvlju onovremenog. Ona je imitacija paralelnog vremena ovoj našoj kratkoj vremenskoj verziji i težnja da se tačka zamiranja života stopi s tačkom umiranja smrti. Otuda često poslednji je stih klica samoubistva, ali i vaskrsnuća dela.
*
Zašto ubiti pesmu? Udar krajnjeg efekta poništava izrečeno. Tvorevina se raspada u aktu samopotvrđivanja. Svaki slog, ritam, slika, postoji za momenat rasprsnuća. Jer, tu gde nestaju stihovi, izranja doživljaj. Iz muka ubijene pesme bruji predosećanje melodije doživljaja.

iz knjige "Prozor" Zosim Popac

Komentara