Na kraju hodočašća
Autor:
, 24.09.2011 u 23:46 (1680 Pregleda)
Mrklinu, promočivu sećanjem dnevnog viđenja, razbaštinjuju solilokvijumi navukoderenih oblaka. Onda sklopih oči. Tvoje se usne lako spustiše na moje kapke i taj dodir provede me kroz galeriju izbutanih slika u tiha i čista predvorja sna.
*
Izarana, pred put, jedva odgovorih iskušenika Sašu od namere da mi tutne u ruke papirni smotuljak s nešto novca.
*
Saša me otpratio do izlaza. Pozdravljam ga. Vrata se iza mene dugo ne zatvaraju. A onda osetih kako se njegov pogled odlepljuje s moje figure i odnosi me kao sliku u tihost manastirskih odaja.
*
Manastir Grgeteg. Ljubiša, šef poslovnice "Putnika" u Sremskim Karlovcima. Kao da se njegova mekota, čini mi se među svetom prikrivana i brižljivo ospoljavana, ovde sasma opričinila. Pomaže u manastiru.
*
Manastir Krušedol, poslednji na ovogodišnjem obilasku. U njemu grobovi mnogih istorijskih ličnosti. Poklanjam se ostacima moštiju despota Stevana Slepog, koje su spaljene na lomači u XVI veku kada je spaljen i manastir.
Neću obići manastir Velika Remeta. Žurim kući. Iz torbaka izvlačim veliku crvenu jabuku koju mi u manastiru Jazak, zajedno s kruškama i kolačima, darivaše mlada monahinja.
*
Na Banstolu sustiglo me smagnuto nebo. Strahoban pljusak i vijanje vetra. Okupan sam, neuviđavno, kroz odelo. Ljubim svoj štap i ostavljam ga čobanin-vetru da služi, da gužvelja oblake. Ulazim u autobus.
Ostavljam svoj štap
čobanin-vetru njim da
oblake vija
iz knjige "Na putu", Zosim Popac