… kako potrošiti nedeljni dan… - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

John Doe

… kako potrošiti nedeljni dan…

Ocenite unos



… probudili se, popili kafu, maz, maz… lepo vreme… svratili Desa i ja do prodavnice zdrave hrane, kupili pola kile pečenog kikirikija i otišli do “Danubiusa” na pivo… lepo sunčano prepodne… grickamo kikiriki i udarili po točenom “jelenu” ... gledamo kako Dunav curi… priča mi kako se ufonjala na drugom ili trećem letu… leteli su za Rim, kada je otkazao jedan motor na DC-u… jeste da je učila ponašanje u kriznim situacijama ali da su joj se noge odsekle i da joj se jezik zavezao… no, sretno su sleteli… da, inače bih sada ja pio pivo sa hrpicom pepela… cerekamo se i zezamo… počnem ti ja priču kako sam prvi put sa familijom i komšijama leteo na more… za Tivat…
- otišli vozom do Beograda… komšija Mirko i ja udarili po nekoj njegovoj kruški “naciki” i laprdamo… žene udarile u svoju priču i mrko nas gledaju… deca jurcaju gore-dole po vagonu a ove dve i’ samo opominju… stigosmo na aerodrom… stukli mi onu “naciku”… ja veseo a Mirko nervozan… utovarismo se u avion… deca nastavila sa jurcanjem a stujardesa (Desa), zamolila žene da smire decu… Mirko se ukenjao, ništa drugo… izvadio iz džepa suncokret i gricka… došla Desa do njega i zamolila ga da ne gricka suncokret i da ne pljucka po podu… tu mu ja nabacih da je stoka seljačka a on me mrko pogledao, uzeo punu šaku suncokreta, zajedno sa ljuskama ubacio u usta i počeo da žvače… vezali smo se… Mirko stisnuo rukohvate od sedišta i cedi vodu… žene i deca se takođe smirili… letimo ti mi tako kad se čuje sa razglasa… “zbog nevremena na tivatskom aerodromu, sletećemo na dubrovački aerodrom “Ćilipi”…kako je kapetan to rek’o, tako je naglo smotao avion… nakrivi ti se letilica i nakon par trenutaka nastavi pravo... Mirka oblio znoj i još jače stisnuo rukohvate… ja navikao na ringišpil pa mi je lepo… u tom momentu, avion poče da se trese da se cima… cika vriska… Desa kaže neuverljivo smirenim glasom da je u pitanju turbulencija… vraga! … izlazi pilot sav bled… desa u nesvest… a pilot bojažljivo i molećivo pita:
- ima li neko okasti 13 i motorcangle? popustila neka sajla-
… ja za fardžep i uzmem iz džepa okasti 13 i motorcangle…
- na, evo ti-
… pre leta, k’o da mi neko rek’o…
- ponesi ti za svaki slučaj okasti 13 i motorcangle-
… eto, i tako smo mi srećno sleteli na Ćilipe…
… Desa razrogačila oči i kaže…
-lažeš k’o svraka-
… ja počeo da se valjam od smeha zajedno sa dve cure koje su sedele za susednim stolom i prisluškivale moju priču… smejemo se zarazno i ne smemo da se pogledamo u oči, jer istog momenta nastavljamo sa smehom… jedna od cura podigne palac prema Desi i klimne glavom na mene… tek će joj Desa...
- sikter, on je moj-
… ponovo prasak smeha…
… eto, prođe prepodne i zagazismo u drugi sat popodneva… prošetasmo se još malo rezimirajući ovaj lep i sunčan dan…

… priča je posvećena Lazi Pančiću koji je izvršio sepuku, kada je shvatio da je neshvaćen…
… nek mu je večna slava…
Kategorije
Nekategorizovano

Komentara