Tišina

Vojnik u napuštenom selu

Tumaramo...

Na cesti, uz čeoni zid
kamene, nagorele kuće
ispod mlade smokve
nešto zasvetluca

Saginjem se i uzimam
privezak za ključeve

mesingan – k’o nov

na kojem čitam:
Limen glazba
i ime obližnjeg gradića,
poznatog letovališta

Slova u stilizovanoj liri

Setih se muza, Orfeja, Euridike
i svog tek rođenog sina

Na dlanu, mokrom od kiše
sija privezak
i ja podigoh glavu

da u prolećnim kapima
sakrijem suzu
izazvanu besmislom

i željom da sperem
gorčinu i zlo
iz sebe...

Tada, u šumećoj tišini
napuštenog sela
kao da začuh
njihove misli
i smeh i život

koji se vraća

I bi mi lakše...