Ee, sugestijo, kako si laka kad imaš kome....
To bi rekao jedan moj.
Jedan od onih imtimnih gromovnika koji caruje onim delom svemira što nam se zrakasto zabada u golicljiva tkiva suštine, baš onda kad to ne želimo. I kad želimo, ali to se odavno ne računa.
I onda te zasvrbi duša tamo negde daleko, daleko, pod miškom Severnjače.
I ti ne znaš šta ćeš.
Počešeš ono što možeš da dohvatiš.
Osvrneš se i vidiš da svi oko tebe češkaju loše lampe, sanjajući dobre duhove.
Ja svoje duhove puštam iz lampe za dž.
I trudim se da mi želju ostvari to malo svetla koje za njima preostane.
Nekad se ćilim od želje izatka, nekad sagori.
Ee, sugestijo, kako si čarobna kad imaš kome... U nevremenu i svevremenu.
(Nemam pojma otkud ova opcija da se iz teme ide u blog, ali sam morala da isprobam... Tehnika prevazilazi moje mogućnosti čuđenja... )