Kodovi Matrix-a (XCVI_a) - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Ka Slobodi...

Kodovi Matrix-a (XCVI_a)

Ocenite unos
Hajdrih, Gering i ostali, učestvovali su u sprovođenju jedne vrste ucene na državnom nivou, uperene protiv Jevreja. Posle "Kristalne noći", Hajdrih je držao 20.000 Jevreja u Buhenvaldu koji su bili podvrgnuti takvom režimu, da im je jasno stavljena do znanja kakva je mogućnost izlaska iz logora - DA PLATE OTKUPNINU! Koliko god se nacisti, pričajući o "jevrejskom problemu", trudili da potenciraju njegov rasni i ideološki aspekt, ovim su se spustili na bedan nivo običnih gusara koji žele da izvuku što više novca iz cele situacije. I emigracija Jevreja je bila dozvoljena, ako su oni bili spremni to debelo da plate. Novčane svote su bile najpreteranije, ali oni bolje stojeći Jevreji su nakupljali novac i bežali glavom bez obzira. Ipak, ovakvih nije bilo tako mnogo. Većina jevrejskog življa nije imala para da se oslobodi krvničkih kandži nacističkog režima. Treba reći da su u Buhenvald odvedeni oni Jevreji iz prve grupe, znači skoro svi bogatiji, te je u prvi mah njih skoro 10.000 uspelo da se oslobodi. Ali ostali...
Nacistički napori da je Jevreji prosto UKLONE što dalje od Nemačke i Evrope, doveli su do jedne kontroverzne konferencije u Švajcarskoj 1938.godine. Naime, nahuškane Nemačkom, Poljska i Rumunija pokušale su da uvere svet kako i one imaju sličan problem po pitanju Jevreja i kako bi svet nešto u tom smislu trebao preduzeti. Onda se pojavljuje američki predsednik Ruzvelt, na čiju inicijativu 32 zemlje na pomenutoj konferenciji raspravljaju šta da se učini sa "nepoželjnim" Jevrejima iz Nemačke, Poljske i Rumunije. I sada dobro slušajte: NIJEDNA OD ZEMALJA UČESNICA NIJE HTELA DA PRIMI JEVREJE - ČAK NI JEVREJSKU DECU!
Razmislimo o ovom događaju posmatrajući današnje prilike. Tadašnji neuspeh ove konferencije je očito bila poruka Hitleru i sličnima da sami odluče kako će rešiti "jevrejski problem". Za te monstrume ovo je bila jasna poruka da je svet prilično APATIČAN u odnosu na njihove, sve teže zločine, protiv jevrejskog stanovništva. No i danas imamo svojevrsnu apatiju prema sličnim stradanjima raznih etničkih grupa kojekuda po svetu i ne retko možemo sebe uhvatiti kako ovlaš prelazimo preko vesti pročitanim u štampi o stravičnim zločinima temeljenim na međurasnoj, međunacionalnoj ili međuverskoj mržnji. U neku ruku, ako se te stvari događaju negde daleko, nekima od nas slične vesti služe i za razbibrigu... Izgleda da su mnogi i nacističke pogrome tada u svetu doživljavali slično.
Nacisti su posle svega ovoga ubrzano razmatrali mnoge planove kojima bi se Nemačka "oslobodila" njenog stanovništva jevrejskog porekla, i to na način koji ne bi suviše "uznemirio" svetsku javnost. Tako se pojavio i plan Hjalmara Šahta, poznatog i kao "Hitlerova veza" sa britanskim svetom finansija, koji je predlagao da se od jevrejske imovine stvori fond za potpomaganje emigracije Jevreja iz Nemačke. Ovaj plan su čak i Šahtovi "prijatelji" u Londonu razmatrali, sve dok se Hitler i Šaht nisu posvađali, te se onda od toga odustalo.
Drugi plan za "sklanjanje" Jevreja bio je tzv. "Madagaskarski projekat". Sastojao se u tome da se Jevreji iz Nemačke "presele" (poput američkih Indijanaca u Americi) u "rezervat" na Madagaskaru koji je tada bio francuska kolonija. Smatra se da je glavni kreator ove ideje bio francuski ministar inostranih poslova. Ne, nemojte se čuditi. Podržavajući i popuštajući Hitlerovom ludilu i bezobrazluku, zemlje Zapadne Evrope su "tetošeći" nacističku bolest u Nemačkoj - i same u sebi proizvodile Hitlerove istomišljenike i simpatizere. Ali danas to veoma teško priznaju. Teško da će iko priznati i to, da se za te nesrećne Jevreje u Nemačkoj evropski političari i nisu previše brinuli, već su kao i uvek najviše razmišljali o svojim političkim pozicijama i o strahu od gubitka vlasti. Jevrejima u Nemačkoj je polako postajalo jasno da pravih prijatelja među velikim državama skoro da i nemaju u svetu. Čak su i njihovi sunarodnici, dupeglavi i samoživi jevrejski bankari kojima je novac potpuno napunio i oči, i uši, i usta - potpuno ravnodušno gledali na mogućnost da jevrejski živalj u Nemačkoj teško postrada. Povezani (na obostrano zadovoljstvo) sa najgorim grupama jevrejskih cionista, čak su se odavali razmišljanju o jednom paklenom planu koji će se tek kasnije pokazati u svom pravom svetlu - korišćenju jevrejskih žrtava u holokaustu zarad ostvarivanja ciljeva u vezi samostalnosti države Izrael.
Evropa se posigurno kretala ka ratu tih kasnih tridesetih godina XX veka. Kako je Nemačka sprovela tzv. "anšlus" Austrije, to je novih 185.000 Jevreja stavljeno pod nemačku vlast. I u Austriji je primenjen isti princip zastrašivanja i maltretiranja jevrejskog stanovništva. Rezultat je bio brz: za osam meseci se iz Austrije iselilo 45.000 Jevreja. U Beču je tada za emigraciju bio zadužen mladi Adolf Ajhman. Kada je na red došla Čehoslovačka, Ajhman je i tamo imao pune ruke posla da istera što više čeških Jevreja od njih 300.000, koliko ih je tada tamo živelo.
Šta sa onima koji nisu hteli da se sele?
Hitler je u Rajhstagu 20.januara 1939.godine držao govor i, pored ostalog, rekao i ovo:
"...Ako međunarodni židovski finansijeri ponovo gurnu svet u rat, rezultat neće biti boljševizacija zemlje i time pobeda jevrejstva, već UNIŠTENJE JEVREJSKE RASE SVUDA U EVROPI..."
Jasnije nije moglo biti, šta Jevreje čeka ako se zarati u Evropi.



***

Bila je 1924.godina. Proleće je stiglo u Sovjetski savez, gde se održavao Plenum Centralnog komiteta Svesavezne komunističke partije. Ovaj sastanak održavao se nekoliko dana pre Trinaestog kongresa partije. Neposredno pre plenuma, Lenjinova udovica, Nadežda Krupskaja, donela je i predala Komitetu zapečaćeno pismo koje je Lenjin izdiktirao još u decembru 1922.godine. Tada je izrađeno pet primeraka ovog dokumenta i svaki je bio zapečaćen voskom. Prvobitna ideja Lenjinova je bila da Krupskaja preda primerak ovog dokumenta na Kongresu partije 1923.godine, jer on zbog bolesti nije mogao da se tada obrati delegatima. No ona je sačekala dok Lenjin nije umro.
Šta je sadržavao ovaj Lenjinov dokument?
To je bila svojevrsna politička oporuka ovog ruskog revolucionara i velikog zlikovca, koji je ubio mnoštvo nevinih ljudi zbog "interesa radničke klase". Ono zbog čega sve ovo navodimo je jedan zanimljiv odlomak tog pisma:
"...Kad je postao generalni sekretar (u aprilu 1922.godine), drug Staljin koncentrisao je neograničenu vlast u svojim rukama, i nisam uveren da će on uvek uspeti dovoljno pažljivo iskoristiti tu vlast..."
No Josifu Visarionoviču Staljinu već je bio skoro potpuno poznat sadržaj ovog Lenjinovog pisma, obzirom da ga je jedna od Lenjinovih sekretarica pokazala Staljinu još 1922.godine, čim ga je Lenjin izdiktirao. Kada je ovo pismo pročitao, Staljin je njegov sadržaj prosledio nekolicini partijskih rukovodilaca, a sekretarici je naredio da se originalni primerak spali. Bio je nesvestan da postoje još 4 originalna primerka i da su zaključani na sigurnom mestu! Takođe nije znao da ti primerci sadrže DODATAK koji je Lenjin izdiktirao nekoliko dana posle prvog pisma, i koji se odnosi direktno na Staljina. U tom "dodatku" Lenjin savetuje Komunističkoj partiji da "pronađe način za Staljinovo uklanjanje" i za imenovanje "tolerantnijeg" i "manje hirovitog" zamenika.
Po iskazima prisutnih svedoka, Staljin je sedeo na pomenutom plenumu "sitan i jadan", očigledno potpuno iznenađen onim "dodatkom" u Lenjinovoj političkoj oporuci. Kažu da je bio miran, ali da se jasno moglo videti da je svestan da se radi o njegovoj sudbini.

Updated 07.04.2014 at 08:31 by finosvesno

Kategorije
Nekategorizovano

Komentara