Kodovi Matrix-a (IC_a) - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Ka Slobodi...

Kodovi Matrix-a (IC_a)

Ocenite unos
Nakon okupacije, nacisti su Poljsku podelili na dva dela. Zapadni deo je ušao u sastav Rajha, a istočni deo će postati poligon za demografske eksperimente o kojima su nacisti toliko sanjali. U sklopu svega ovog Himler je 12.oktobra 1939.godine imenovan za Rajhskomesara. Krenuo je da sprovodi masovno preseljenje stanovništva. Nacisti su želeli da Nemce iz inostranstva nasele u onaj deo Poljske koji je bio pripojen Rajhu, tako da će Poljaci na tom području biti brutalno premeštani kako se ukaže potreba. Za Jevreje se znalo: sledila im je deportacija u onaj istočni deo Poljske, nazivan i "Generalni guvernman".
Ali, sprovođenje ovakvih zahvata na velikom broju stanovnika Poljske nije išlo ni brzo ni lako. To se ima ponešto zahvaliti i Hajdrihu koji je uvek planirao pomalo nadrealno. Osim toga, Hitler se u Poljskoj suočio sa surevnjivošću svojih "miljenika", tj. izbile su na videlo netrpeljivosti između SS pripadnika i ostalih nacista. Tako je zbog svega ovoga, iako je bila planirana, izostala uredba o ograničavanju boravka za Jevreje na tim područjima.
26.oktobra 1939.godine u Poljskoj je za sve Jevreje uveden prisilan i neplaćen rad, što znači da su se počeli koristiti kao robovska radna snaga. Ovo je važilo za sve Jevreje od 14 do 60 godina. Odmah potom, 23.novembra iste godine uvodi se obavezno isticanje jevrejske oznake, i za ljude i za preduzeća. Jevreji su od tada morali nositi traku oko ruke sa Davidovom zvezdom. Ova uredba uvedena je i na zapadnim područjima dve godine kasnije.
U delu Poljske koji je bio pripojen Rajhu, bilo je oko 650.000 Jevreja. Oko 500.000 će Himler deportovati u "Generalni guvernman", tj. istočni deo Poljske. No i ovo će Himler teško sprovesti. Naime, u istočnom delu za guvernera je bio postavljen Hans Frank, i to direktno od Hitlera. Njegovo sedište je bilo u Krakovu i odlikovala ga je jedna neobična osobina, obzirom na položaj koji je zauzimao: mrzeo je esesovce iz dna duše! Ne, nije to bilo iz nekih humanih razloga i zbog onog što su esesovci radili Jevrejima. Bio je naprosto ljubomoran na uticaj koji su ovi imali. Kao takav, kočio je Himlerove planove gde god je mogao. Tako, kada je krenula deportacija Jevreja iz zapadnog dela Poljske, podjario je ljude u svojoj upravi i u nemačkoj armiji da se pobune, i to zbog, kako su rekli, uklanjanja stručnog jevrejskog kadra koji je Nemačkoj preko potreban. Hajdrih i Himler su u početku morali uvažavati ove, zaista opravdane kritike, te su sve ovo tolerisali. No vremenom su počeli optuživati nemačke oficire koji su se bunili protiv SS politike prema Jevrejima, da su "previše meki" prema jevrejskom življu i da hoće da spreče sudbinu koja je Jevrejima namenjena. U celu ovu gužvu ušli su i službenici železnica koji su se sa pravom bunili da se pred njih postavljaju neostvarivi zahtevi od strane SS-a.
Glavno područje za prihvat Jevreja u "Generalnom guvernmanu" bilo je u prvo vreme područje Lublina. Prve zamisli nacista bile su da se ovo područje pretvori u "jevrejski rezervat", ali su relativno brzo odustali od ove zamisli.
Jevreji koji su stizali u u istočni deo Poljske dolazili su i iz Čehoslovačke, Austrije, pa i same Nemačke. Stvorila se gužva od tolike mase ljudi, te je Hans Frank protestvovao ponovo, ovaj put isključivo zbog administrativnih razloga. Međutim protesti generala Blaškovica, vojnog komadanta granične oblasti prema SSSR-u, bili su humanije prirode. Ovaj general je slao izveštaje da mnogi ljudi umiru od gladi po selima, a da deca u deportacionim vozovima stižu nasmrt premrznuta. Ali, koga je za to bilo briga... Himlera? Hitlera? Svakako ne.



***

"...Treba shvatiti da jedan vladar, a posebno novi vladar, ne može da ispoljava sve ono zbog čega se ljudi smatraju dobrima, jer kad iskrsne potreba da mora sačuvati državu, treba da preduzima korake koji idu protiv načela pouzdanosti, čovečnosti i vere. Treba, dakle, da je sposoban da se okreće kako vetar duva i da se upravlja prema okolnostima i, kako sam ranije rekao, da se ne odvaja od dobra samo ako može, ali da pribegne zlu, ako je potrebno. Vladar, dakle, mora da pazi da nikad ne prevali preko jezika ništa što ne bi bilo u duhu ranije pomenutih pet vrlina, tako da se čini kad ga se sluša, da je on sušta blagost, sušta pouzdanost, sušta čestitost, sušta privrženost veri. Najvažnije je, međutim, da se pretvara da poseduje ovu poslednju osobinu. Ljudi uglavnom više ocenjuju očima nego rukama, odnosno čulom dodira: svako može da vidi, a malo ih je koji umeju da dodirnu suštinu. Svako vidi spoljnju stranu tvoje ličnosti, što je privid, malo ih je koji znaju ono što jesi, a manjina se ne usuđuje da se suprotstavi mišljenju većine, javnom mnenju, koje je zaštićeno državom. A kad se ocenjuju postupci ljudi, naročito vladara, protiv kojih se ne može voditi sudska istraga, gleda se samo na krajnji ishod..." Nikolo Makijaveli, "Vladar", 1513.g
Staljin je svoje pristalice rasporedio u kancelarijama Centralnog komiteta i u sekretarijatu za organizaciju i dodelu imenovanja. Pomno je pratio ravnotežu snaga u komitetima i skupštinama, mada možda i ne toliko koliko se o tome kasnije pričalo. Mnogo pouzdanije objašnjenje njegovog uspeha je bilo u usavršenoj veštini da se predstavi kao dosledan vođa koji partiju uvek stavlja na prvo mesto, ispred sopstvenog političkog interesa ili ambicije. Na sastancima je skoro uvek uzimao poslednji reč i uglavnom bi izrekao kroz svoje izlaganje ono što je većina podržavala. Na velikim kongresima glumio je glas zdravog razuma, a ne retko bi svako odstupanje od partijske linije ismejavao, napadao i pravio čudne parodije. Iz ovakvog ponašanja i izrečenih reči znao je uvek da izvuče neku korist. Kako je vreme proticalo sve veći deo partije je Staljina smatrao zastupnikom partijske linije i najpouzdanijim pobornikom jedinstva partije.
No sukob unutar partije je tek bio na pomolu.
Trocki, koji je vodio sovjetske snage za vreme građanskog rata kao komesar za radničku i seljačku armiju, imao je svoje razloge da priča to što je pričao. Kada je Lenjin "otkazao" delimično poslušnost zapadnom bankarskom kartelu koji ga je poslao u Rusiju da skrši carsku državu, i kada je zapadnim moćnicima postalo jasno da će, umesto rascepkane i razjedinjene carske Rusije, dobiti nepredvidivu komunističku državu u istim granicama kakva je bila ranije Rusija - ostao je samo Trocki kao "poslednja nada" da se u tom smislu nešto može "popraviti". Staljin je ovo odlično "namirisao". Zapravo, bilo je njemu jasno da i sa Lenjinom nešto nije kako treba, kada je ovaj počeo pričati o konfederalnim idejama po pitanju državnog uređenja SSSR-a.
I Trocki je shvatio da će svoje ideje o "široj partijskoj demokratiji" teško progurati pored Staljina. Sukob je bio neizbežan. Kada je 1921.godine došlo do vraćanja nekih elemenata tržišne privrede u poljoprivredi i sitnoj trgovini, Trocki je bio protiv toga. Za ne verovati je da je upravo Trocki bio za to da se socijalistička revolucija "prelije" preko granica Rusije i da se tako Rusi gurnu u katastrofalnu avanturu "širenja socijalizma". Ali, već krajem 1924.godine, u jednom predavanju naslovljenom "Trockizam ili Lenjinizam?", Staljin se obrušava na Trockog optužujući ga da osniva centar za "neproleterske elemente" koji žele uništiti revoluciju. Mesec dana pre toga, Staljin je "isposlovao" da se u "Pravdi" objavi jedno pismo Trockog iz 1913.godine, u kome doslovno stoji:
"...Cela zgrada lenjinizma temelji se danas na lažima i falsifikatima..."
Nije on ovde ništa slagao. Lenjin je bio vrhunski manipulator i lažov. Međutim, ovo pismo u okolnostima 1924.godine samo je naštetilo Trockom, te je posle onog Staljinovog predavanja još neko vreme mučno razmišljao šta da radi. U januaru je zatražio da ga smene sa mesta komesara za odbranu.
Posle ovoga, za Trockog, Zinovjeva i Kamenjeva više nije bilo mira. Staljin i ostali su za ovu trojicu skovali izraz "ujedinjena opozicija" i počeo je njihov progon.
Taktički precizno Staljin briše tragove postojanja ove trojice. Ni jedan grad, ni jedno poljoprivredno dobro, ni jedna fabrika - ništa što bi podsećalo na Trockog i istomišljenike nije smelo biti više isticano. Ime Trockog je brisano iz svih brošura za političko obrazovanje. Činjenicu da je Trocki, isto kao i Zinovjev i Kamenjev, većinu svoje karijere proveo kao "menjševik" i da se partiji pridružio tek 1917.godine - Staljin je sada širenjem "anonimnih" glasina i uličnih kleveta, zdušno eksploatisao.

Updated 07.04.2014 at 08:42 by finosvesno (smanjena slova)

Kategorije
Nekategorizovano

Komentara