Kodovi Matrix-a (C_a) - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Ka Slobodi...

Kodovi Matrix-a (C_a)

Ocenite unos
Himler je imao sopstvene planove sa raseljenim ljudima u Lublinu. Još od pripajanja Austrije on je sa svojim saradnicima stalno smišljao kako da iskoristi radnu snagu iz koncentracionih logora. Najpre su razmatrali ciglane i kamenolome. Sam Himler je imao ideju da SS treba da stvori sopstvene izvore prihoda u slučaju da izgubi privilegovani položaj u Rajhu. Ipak, sve ideje oko iskorišćenja logoraša nisu baš bile mnogo uspešne, pre svega zbog stava Hajdriha i njemu sličnih da prinudni rad predstavlja u suštini samo još jedan način da se pobiju nepoželjni.
U Lublinu je šef SS-a i policije bio Odilo Globočnik. Počeo je da organizuje prisilni rad u onim oblastima za koje je smatrao da su najunosnije. Imao je čin general-majora, ali u suštini je bio jedna polupismena i često pijana - bitanga. Našao je slične sebi u pokvarenim nemačkim preduzetnicima, te je eksploatisao nesrećne logoraše zgrćući prilično bogatstvo.
Zanimljivo je da se u nemačkom ponašanju prema Jevrejima vidi svojevrsna gradacija. Emigracija i deportacija predstavljale su prvi fazu. Druga faza bila je zatvaranje u geta.
Prvi geto je osnovan u Varšavi, i to u onom delu grada gde je nekada u srednjem veku takođe bio geto. No obzirom da je u Varšavi bilo mnogo više Jevreja nego u srednjem veku, to je ovaj geto zauzimao i deo bivše industrijske četvrti i železničku stanicu. U početku je Jevrejima govoreno da se preseljenje obavlja zbog zaštite od zaraznih bolesti, na koje su Jevreji navodno bili neotporniji od ostalih. Rezultat je bio da je u septembru 1940.godine oko 240.000 Jevreja bilo zatvoreno iza bodljikave žice, zajedno sa 80.000 Poljaka. Međutim, Poljacima je ubrzo naređeno da se isele, a na njihovo mesto useljeno je novih 120.000 Jevreja. Ovim se na prostoru, koji je predviđen bio za 160.000 ljudi, odjednom našlo njih 360.000.
I u Krakovu, u Lublinu, Radomu i Lavovu, osnovana su slična geta.
Beda i izgladnjivanje bili su prva proba u smislu pokušaja istrebljivanja stanovnika geta. Ovo se pokazalo nepraktičnim, gledano očima nacista. U Nemačkoj, Austriji i Čehoslovačkoj, gde su Jevreji činili jedan ili dva posto stanovništva, lakše se sa njima moglo manipulisati. Ako se uzme u obzir da je u Poljskoj bilo oko 10%, a u nekim gradovima i do 25% jevrejskog življa - to se među ovim mnogobrojnim Jevrejima našlo dosta njih sa raznovrsnim veštinama i znanjima. Uprkos životu u getima, uspevali su da iznenade svoje mučitelje koji su svoju vlastitu propagandu prihvatali kao istinu - da su Jevreji paraziti i nepošteni špekulanti koji bez tuđe pomoći ne mogu opstati. Zbog svoje umešnosti u preživljavanju nacističke torture čak su i prilično ravnodušni Poljaci shvatili da Jevreji nisu to što su nacisti želeli da svet o njima misli, već da su ljudi kao i svi ostali, čak u mnogim oblastima i sposobniji od drugih. Monstruoznost i neljudskost nacista, kao i njihova potpuno sumanuta politika, brzo su izašli na videlo i Poljaci su se počeli sve više buniti.
(Ovde je možda ponovo momenat da se naglasi izrazita zaglupljenost današnjih neonacista, pogotovo onih slovenskog porekla. Jer, neverovatno je da se potpuno ignoriše činjenica da je Hitler slovenske narode vrlo često izjednačavao sa Jevrejima i da su Sloveni u njegovim planovima za budućnost zauzimali mesto neke vrste robovske radne snage. Otuda, kada se među Ukrajincima danas nađu takve budale poput Olega Tjagniboka, Andreja Parubija, Dmitrija Jaroša i sličnih, i kada otvoreno pozivaju (sve uz podršku Zapada) na građanski rat - čovek ne može da se ne priseti svega onoga što je o nacizmu saznao ili pročitao, i da se uvek nanovo zadivi kolike količine gluposti i dezinformacija današnji čovek može da proguta. Ovome možemo potpuno da zahvalimo zagovornicima "novog svetog trojstva": demokratije, prazne priče o ljudskim pravima i aksioma "slobodnog" tržišta. To su apsolutni idejni naslednici istih onih koji su Adolfu Hitleru pomagali "i šakom i kapom" da bi postao to što je bio, a danas su uspeli skoro potpuno da ubede ljude da je ono što je hiljadama godina bilo loše - sada dobro, a da je ono što se oduvek smatralo dobrim - sada "prevaziđeno i zastarelo".)
I tako su Poljaci shvatili, posle zatvaranja Jevreja u geta, do koje mere su se zapravo bili na njih navikli i primali "zdravo za gotovo" prisustvo Jevreja i njihove sposobnosti i svojim životima. Počeli su se kajati što su skoro prihvatili nacističke laži o jevrejskom narodu, ali... bilo je prilično kasno za ispravljanje te greške. U getima su Jevreji umirali od izgladnjivanja, pa su bili prinuđeni da trguju sa spoljnim svetom. Poljaci su sve više želeli da pomognu nesrećnim zatočenicima, a Jevreje su nacisti počeli i streljati ako bi ih uhvatili van geta.



***

"...Opšte je poznato da je za svaku pohvalu vladar od reči, koji živi pošteno i ne služi se lukavstvom. No iz iskustva znamo da su u današnje vreme velika dela učinili vladari koji nisu vodili mnogo računa o datoj reči, koji su vešto znali da obmanjuju ljude i koji su, najzad, pobeđivali one koji su se pouzdavali u njihovu časnost. Treba dakle da znate da postoje dva načina borbe: zakonima i silom. Prvi je svojstven čoveku, drugi životinjama, a kako često prvi nije dovoljan, treba pribeći drugom. Prema tome, vladar treba da ume da se ponaša, i kao životinja i kao čovek..." Nikolo Makijaveli, "Vladar", 1513.g
Tokom borbe protiv tzv. "leve opozicije" Staljin je podršku nalazio u vodećim članovima partije u Politbirou i Centralnom komitetu, a jedan od njih bio je i urednik "Pravde", Nikolaj Ivanovič Buharin. Bio je to inteligentan čovek, društven i srdačan, prepoznatljiv po karakterističnoj crvenoj kosi i kratkoj bradici. Studirao je ekonomiju na Moskovskom univerzitetu, au partiju je stupio još 1906.godine. U jednoj fazi svog revolucionarnog rada podržavao je ideje o širenju komunizma na Evropu i o prisilnoj privrednoj mobilizaciji, ali već ranih 20-tih godina napušta takve ideje i počinje zastupati skroman industrijski razvoj i takvu ekonomsku politiku gde "grad ne bi smeo pljačkati selo", kako je govorio.
Buharin je politički bio prilično bezazlen, u prijateljskim odnosima i sa Staljinom i sa Trockim. Zajedno sa moskovskim partijskim vođom Nikolajem Aleksandrovičem Ugljanovim, sa predsednikom sindikata Mihailom Pavlovičem Tomskim i predsednikom Sovjeta Aleksejem Ivanovičem Rikovim - upriličio je kod partijskog članstva svest da su oni nosioci jednog poželjnog gledišta o ravnoteži sela i grada, o umerenom ekonomskom razvoju i o stabilnom postrevolucionarnom društvu.
Pogađate već da se ovo Staljinu nije nimalo dopalo. Postoje indicije da se on spremao da eliminiše Buharina već duže vremena, prvenstveno zato što je ovaj konkurisao Staljinu po popularnosti i ugledu u partiji. Sada je ovome pridodat i razlog vezan za novu ekonomsku politiku, gde je Staljin smatrao da će ono što zagovaraju Buharin i društvo "ugušiti socijalističke elemente i uskrsnuti kapitalizam". Obzirom da je i Trocki zagovarao neke ideje o "superindustrijalizaciji" (koje su Staljinu uvek bile bliske), zbog neprijateljstva prema njemu nije ih mogao odmah podržati, već je otvoreno mogao izaći u javnost sa stavom o brzom industrijskom razvoju tek 1928.godine, kada su Trocki i još neki njegovi protivnici bili eliminisani.
U proleće 1928.godine Staljin je progurao vanredne mere za otkup žita, kao "prvi stadijum revolucije na selu". Buharin i njegovi moskovski prijatelji su se ovome sa pravom usprotivili. Posledice ovoga razmimoilaženja se u pravi mah nisu mogle primetiti jer je Staljin vešto i neprimetno počeo u svojim govorima pominjati neku "novu opozicionu frakciju" koja se navodno protivi privrednoj revoluciji. Kako je Buharin uživao podršku u Moskvi, Staljin je prvo izmanipulisao izbore za gradski komitet kako bi osvojio većinu, pa je onda smenjen Ugljanov. Već u januaru 1929.godine Staljin je prozvao Buharina kao predstavnika platforme koja je "u suprotnosti sa partijskom politikom". Buharin, isto kao i Trocki, greši podsećajući Staljina na onu famoznu Lenjinovu političku oporuku i kritiku Staljina u njoj. Objavljuje članak u "Pravdi", optužujući Staljina da potkopava Lenjinovo opredeljenje za "partijsku demokratiju". Postoji izjava od 30.januara 1929.godine gde Buharin kaže kako se "staljinistički režim viže ne može podnositi u našoj partiji".

Updated 07.04.2014 at 08:46 by finosvesno (smanjena slova)

Kategorije
Nekategorizovano

Komentara