Kodovi Matrix-a (C_b) - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Ka Slobodi...

Kodovi Matrix-a (C_b)

Ocenite unos
U aprilu 1929.godine na plenumu Centralnog komiteta, Buharinovi istomišljenici napali su Staljina i njegov rad u partiji. Sručili su na njega "drvlje i kamenje", tj. gomilu uvreda po raznim osnovama, mada većinom potpuno opravdano. Sa neviđenom hladnokrvnošću Staljin je na svaku uvredu odgovarao: "To je beznačajno." A onda je citirao onu istu Lenjinovu političku oporuku gde Lenjin osuđuje Buharina zbog njegovog "sholastičnog i neortodoksnog marksizma". Komitet je izglasao smenjivanje članova "desne opozicije" sa njihovih dužnosti, da bi u novembru iste godine Buharin izgubio mesto u Politbirou i uredništvu "Pravde". Zajedno sa Rokovim i Tomskim morao je napisati ponizno pismo u kome priznaje svoje greške. Tomski je smenjen sa mesta predsednika sindikata, a Rikov je smenjen u decembru 1930.godine sa mesta predsednika Sovjeta. Zamenio ga je Vjačeslav Mihailovič Molotov, Staljinov bliski saradnik.
Danas će skoro svaki istoričar negirati da je "desna opozicija" bila nekakva organizovana politička platforma i uglavnom tvrditi da je to bila čista izmišljotina Staljinova da bi se rešio svojih protivnika. Ipak, ostaje problem koji nedvosmisleno ukazuje na povezanost Lenjina, Trockog i članova "desne opozicije", problem koji se vezuje za pravu svrhu dolaska ruskih revolucionara u Rusiju 1917.godine. Nipošto ne umanjujući zločinački trag Staljinov u ruskoj istoriji, mora se priznati da je Lenjina, Trockog i ostale špijune bankarskog kartela sa Zapada, Staljin prozreo neverovatnom sposobnošću i maestralno ih prvo iskoristio, a nekih se i brzo oslobodio. Naravno, nije ga uopšte interesovalo koliko će nevinih ljudi postradati u ovom obračunu, a kako je vreme prolazilo pretvarao se zaista u pravo čudovište.



***

U maju 1933.godine Alfred Rozenberg je drugi i poslednji put posetio London, ovog puta kao jedan od najvažnijih ljudi u novoj Hitlerovoj vladi. Otišao je direktno u jednu od kuća ser Henrija Deteringa, direktora "Royal Dutch Shell"-a i jednog od najuticajnijih (ako ne i najuticajnijeg) poslovnih ljudi na svetu toga doba. Kaže tadašnja štampa da su imali "tople i plodne razgovore". Prvi njihov susret je bio 1931.godine, kada je Rozenberg dolazio u London, a "Royal Dutch Shell" je već tada davao novac Hitlerovom NSDAP-u. I ovim susretom dodatno su se precizirali "modaliteti" Deteringove pomoći Hitleru u ranoj i osetljivoj fazi boravka nacista na vrhu piramide vlasti u Nemačkoj.
O ovom drugom sastanku Rozenberga i Deteringa "Reynold's Illustraded News" je napisao:
"...U svetlu sadašnje situacije u Evropi, taj privatni razgovor između Hitlerovog savetnika za spoljnu politiku i dominantne ličnosti evropske "naftne politike", ima veliku važnost. On podržava mišljenje koje vlada u dobro obaveštenim političkim krugovima DA NAFTNI KAPITAL ODRŽAVA BLISKE VEZE SA NACISTIČKOM STRANKOM u Nemačkoj..."
Ako bi neko danas rekao da su Deteringovi aranžmani sa Hitlerom bili samo lični hir bogatog čoveka, to bi bilo isto kao kada bismo rekli da je Napoleon voleo da osvaja tuđe teritorije jer je samo voleo putovanja i poznanstva sa novim ljudima i predelima. Priznaćete, u ovo samo veoma naivan, veoma nezainteresovan ili veoma glup čovek može da poveruje. Obzirom da je za Deteringa jedan engleski admiral izjavio da je "Napoleon po odvažnosti i Kromvel po temeljitosti", što samo može pokazati koliko je Detering bio važan britanskom vrhu moći, teško je poverovati da iza njega nije stajao još neko moćniji i organizovaniji - neko ko je i Deteringa, i Montegju Normana, i Edvarda VIII samo koristio da bi Adolf Hitler postao ono što znamo da je bio. Već smo nekoliko puta pominjali da je bankarski kartel, koji je formiran formalno još 1910. u Sjedinjenim državama - i onda, a i danas, bio upravo ta sila koja vuče konce svetske politike. Da li u njemu deluju još neke sile i organizacije čije postojanje je danas glavni izvor za stvaranje mnogih teorija zavera - teško je dokazivo. Može se samo pratiti povezanost ličnosti i događaja koji bi te tvrdnje mogli potkrepiti ili odbaciti. Ono što je za "običnog" čoveka današljice više važno je činjenica da su SVI današnji vodeći političari Zapada U TESNOJ VEZI, POSREDNO ili NEPOSREDNO, SA MEĐUNARODNIM BANKARSKO-KORPORATIVNIM KARTELOM. To automatski znači i da NE MOŽEMO IMATI POVERENJA NI U JEDNOG OD TIH LJUDI! (Ovo se APSOLUTNO ODNOSI I NA VEĆINU UTICAJNIJIH POLITIČARA U SRBIJI!)
Kada je u Nemačkoj zapaljen Rajhstag, formiran je istražni odbor koji je trebalo da pronađe i iznese činjenice o tom događaju. Na zatvorenom sastanku tog odbora odigrale su se stvari koje su i dan danas uredno "pobrisane pod tepih" i nerado se iznose u javnost. Jedan od učesnika tada je otvoreno rekao da postoje pouzdani dokazi da Hitler ima veze sa jednim međunarodnim naftnim trustom i naveo odmah detalje i dokumente koji to mogu potvrditi. Istog časa ekspresno je reagovao drugi učesnik ovog sastanka, inače bivši urednik poznatih nemačkih novina, i upozorio da se veze engleskog kapitala sa Hitlerom NE MOGU JAVNO IZNOSITI JER BI "DOVELE U NEPRILIKU ENGLESKOG MINISTRA INOSTRANIH POSLOVA"!!? Nakon ovoga istražni odbor je glasanjem odlučio da ove činjenice ZADRŽI U TAJNOSTI!
Zaključke izvedite sami.
Ako malo napravimo digresiju u sadašnjost i razmislimo o ideji Evropske unije, nameće se jedno pitanje: koliko današnja Evropska unija zapravo predstavlja nastavak bolesnih ideja zapadnih bankara, koje su svoj osnovni i praktični oblik dobile upravo u nacističkoj Nemačkoj?
Bez da ikoga vatreno ubeđujemo da posumnja u dobronamernost zagovornika pristupanja EU, mora se reći da ideja o "Ekonomskom savetu evropskih država" potiče baš od nacista. Tako će jedan od nacističkih ekonomista, Verner Dajc, reći:
"... Ako hoćemo da predvodimo evropski kontinent ekonomski, što nužno i bezuslovno proizilazi iz ekonomske snage evropskog kontinenta kao jezgra bele rase, ne smemo, iz razumljivih razloga, javno to proglašavati velikim nemačkim ekonomskim prostorom. Moramo uvek iznova govoriti o Evropi, jer nemačko vođstvo proizilazi samo od sebe i iz političke, ekonomske, kulturne, i ogromne tehničke težine koju Nemačka ima, kao i iz njenog geografskog položaja..."
Dobro, uvek se može reći da ideja Evropske unije nije ono što su propagirali nacisti i da je poređenje bespredmetno. Ali...
Herman Aps, član uprave Nemačke banke za vreme Hitlera, posle sloma nacizma postaje predsednik nadzornog odbora ISTE BANKE. I to je mesto držao sve do 1976.godine, kada postaje njen doživotni počasni predsednik. Tom čoveku nije ni najmanje smetalo da izjavi 1940.godine kako evropski prostor pruža "bogate i isplative mogućnosti", pre svega zahvaljujući političkom razvoju tadašnjih događaja, tj. Hitlerovim porobljavanjima tuđih država u Evropi. Za njegovu poziciju u Nemačkoj banci se posle rata vrlo dobro znalo, ali "nekome" to nije uopšte smetalo da Aps nastavi da radi tamo gde je i radio. Iz ovoga se može izvući samo jedan zaključak: međunarodnom bankarskom kartelu koji je podržavao mnoge učesnike u Drugom svetskom ratu čak i na suprotnim stranama (i zapadne saveznike i Hitlera - jer, zaboga, "RAT JE DOBAR BIZNIS"), i koji je već imao ideje "evropskih integracija", stradanja Jevreja i promocije nezavisne države Izrael - nije bilo preterano teško da nastavi tamo gde je Hitler stao, samo drugačijim metodama.
Ne liči li priča današnjih evropskih političara iz Brisela o "trajnom miru" u Evropskoj uniji i njenoj "neophodnosti", na ovo:
"...Ujedinjenje Evrope koje se u istoriji već odavno ocrtava, predstavlja nužan razvoj... Evropa je postala suviše mala za međusobno izolovane i zaraćene suverenitete... Rešenje evropskog pitanja može se naći samo na federativnoj bazi, pošto se evropske države mogu ujediniti samo slobodnom odlukom koja proizilazi iz uviđanja neophodnosti ujedinjavanja u zajednicu suverenih država... Savez evropskih država mora biti zajednica, po mogućstvu, svih evropskih zemalja..."
A ovo je napisao Joakim fon Ribentrop, ministar inostranih poslova Hitlerove Nemačke 1943.godine, u "Nacrtu predstavke Ministarstva spoljnih poslova Nemačke o stvaranju Saveza evropskih država".
Pokušajmo se ovoga setiti kada domaći vlastoljupci počnu ponovo da kevću sa govornica: "Evropa nema alternativu!"

Updated 07.04.2014 at 08:47 by finosvesno

Kategorije
Nekategorizovano

Komentara