Kodovi Matrix-a (CI_b) - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Ka Slobodi...

Kodovi Matrix-a (CI_b)

Ocenite unos
Nije nikakva tajna da je kraljevska kuća Vindzor (Windsor), koja danas stoji na vrhu parlamentarne monarhije Ujedinjenog Kraljevstva, zapravo ogranak nemačke dinastije Sachsen-Koburg-Gotha. Za vreme Prvog svetskog rata ova činjenica je izazivala narodno nezadovoljstvo u Britaniji, pa je krljevska kuća odlučila 1917.godine da promeni ime i grb. Zašto sada ovo pominjemo?
Videli smo da su mnogi uticajni ljudi u Britaniji, u periodu između dva svetska rata, vrlo blagonaklono gledali na Hitlera i naciste, a mnogi od njih su im i finansijski pomagali. Ne treba dalje ići od Engleske banke koja je nacistima odobravala kredite, a o njenom "šefu", Montegju Normanu, već smo detaljno pisali.Očito, sve ovo se nije moglo događati, a da kraljevska kuća o tome nije ništa znala. Naravno, veoma glupo je na osnovu nemačkog porekla Vindzorovih automatski zaključivati kako je to pravi razlog njihovih simpatija za Hitlera i Nemce. Ipak... činjenice neumoljivo ukazuju da su moćni britanski bankari, političari i jedna deo engleske aristokratije činili Hitleru prevelike usluge.
Kao skandal je u naše moderno doba dočekana informacija iz najpoznatijih britanskih medija u Engleskoj, da je Engleska banka PREPRODAVALA pred Drugi svetski rat nacističko zlato u ondašnjoj vrednosti od oko 5,6 miliona funti. (Današnja vrednost te sume je oko 300 miliona funti!)
Koliko se informacije filtriraju i koilko zaboravljamo stvari koje smo pročitali, najbolje ćete saznati ako utvrdite sopstveni stepen iznenađenosti sa ovom vešću. A ako tu vest do sada niste čuli, znači da sistem medijskog mraka u vašem slučaju dobro funkcioniše. No ni danas se ne da utvrditi o kolikim sumama se tačno radi, bez obzira na one napise o 5,6 miliona funti. Englezi su se potrudili da ova vest što pre bude zaboravljena i skrenuli su pažnju javnosti nekom zabavnom glupošću, opet pomoću istih medija.
Ali, ispričaćemo ovu priču uprkos psihopatskim "vladarima sveta u pokušaju" iz Londona i Njujorka.
Neposredno pre Drugog svetskog rata, Engleska banka je bila jedna od najuticajnijih i najbogatijih privatnih banaka na svetu. Pod svojim "kišobranom" držala je mnoge strane banke. Tako je bila potpuni vlasnik i "Banke za međunarodno poravnanje" u Bazelu ("Bank of International Setllements" - BIS). Inicijativa za njeno osnivanje je došla od našeg starog "poznanika" Hjalmara Šahta (direktora nemačke "Rajhsbanke"), velikog prijatelja Montegju Normana, koji je bio direktor Engleske banke. Sam Šaht je, verovali ili ne, i DANAS VEOMA CENJEN u svetu bankarstva, bez obzira što je bio ogromna pomoć Adolfu Hitleru. To nam govori po ko zna koji put, da su veliki bankari na čudan način "operisani" od moralnih normi kojima obični ljudi "robuju", te u svojoj "slobodi" mogu da cene i poštuju i nacističku bagru kakvi su bili Šaht i Hitler.
Pre nego što pređemo na "zlatne" transakcije, pomenimo da se u "Banci za međunarodno poravnanje" u Bazelu u današnja vremena čuva velika količina zlata (negde oko 190 tona) koje je vlasništvo oko stotinak zemalja. Tu se nalazi i zlato bivše SFRJ (osim ako u međuvremenu nije podeljeno među bivšim republikama) u vrednosti od oko 600 miliona dolara. Osnivački kapital za ovu banku (BIS) došao je iz Belgije, Nemačke, Japana, ali najvažnije je da je kapital delom obezbedio Morgan i njegove finansijske institucije. Ova banka spada u red onih finansijskih ustanova za koju se pouzdano sumnja da je kontroliše kontroverzni "Komitet 300", o kome ćemo detaljno kasnije govoriti.
Posle invazije na Čehoslovačku 1939.godine, nacisti su opljačkali iz ove države zlato i pretopili ga. Na tako dobijene nove poluge su stavljali svoj žig i zahvaljujući Montegju Normanu "utopili" su te zlatne poluge na području Belgije, Holandije i u Londonu. Kupci su bili privatnici, a smatra se da je, u konačnom bilansu, u opticaju bilo preko 2000 ovakvih zlatnih poluga, nastalih od zlata koje su nacisti opljačkali gde god su mogli.
Mnogi čitaoci će reći da je sve ovo zapravo nemoguće jer, kako bi to sve ovo posleratno vreme ostalo tajna, da se sve zaista tako desilo?
Odgovor na ovo pitanje prevazilazi uobičajene načine prikrivanja kojima su sklone sve vlade na svetu.
Svedoci smo da veliki deo ljudi i danas sa nevericom i smeškom reaguje na ono što je imenovano kao "teorije zavere" i da posle prvih informacija o tim oblastima i mahinacijama psihopata u bankarsko-korporativnom kartelu - jednostavno ne želi o tome dalje da sluša. Ljudi jednostavno ne mogu da poveruju da postoje osobe poput Morgana, Rokfelera, nekih Rotšildovih, Montegju Normana, Hjalmara Šahta - sa osobinama koje govore o potpunom odsustvu saosećanja za patnje drugih ljudi i o spremnosti da se gazi preko mrtvih da bi se ostvarili sopstveni ciljevi.
Neki od dobronamernijih naučnika našeg doba, u svojoj tragičnoj i dobroćudnoj iluziji da se sve može objasniti materijalnim uzrocima, radili su mnoga ispitivanja ljudi koji pokazuju slične simptome poput nabrojanih moćnika, sve u želji da otkriju uzroke takvog psihopatološkog ponašanja. Iako autor ovih tekstova smatra da su ti pokušaji zamagljivanje činjenice da duh vlada materijom, a ne obrnuto (kako nam moderna nauka sugeriše) - ipak na jednom grubom materijalnom nivou ta ispitivanja nam govore o fascinantnoj činjenici da kod "buldoga" okrutnog korporativnog, bankarskog i političkog sveta postoji ABNORMALNOST u funkcionisanju nervnog sistema. Konkretno, reč je o lučenju dopamina, koji je (u ovom slučaju) neka vrsta "nagrade" mozgu tih ljudi za specifične situacije u kojima se nalaze i za rešenja problema koje te osobe imaju. Poremećeni dopaminski sistemi stvaraju želju kod ovih ljudi da se ostvarivanjem nekih ciljeva u životu PO BILO KOJU CENU svom mozgu priušti dopaminska "nagrada". Inače, poznato je da je problemi sa dopaminskim sistemima vezuju za psihoze, šizofreniju, Parkinsonovu bolest, narkomaniju, antisocijalno ponašanje, nasilni kriminal i sl.
Ipak, bilo bi to čak i jednostavno, da se ponašanje Montegju Normana iz Engleske banke može objasniti ovim složenim pričama oko neurotransmitera, hormona, hemijskih jedinjenja i slično. Nije sporno da su naučnici otkrili neko POSLEDIČNO STANJE koje, sasvim moguće, karakteriše psihopatologiju Morgana, Rokfelera, Rotšildovih, Normana, Šahta i njima sličnih. No teško da su ti ljudi baš rođeni sa dotičnom anomalijom u dopaminskom sistemu, što naravno nije nemoguće da je kod ponekog od ovih bitangi i bio slučaj. Ono što je zapravo pre moguće je da su ovi ljudi postali neosetljivi na potrebe drugih bića prvenstveno zahvaljujući uticajima u porodici i okruženju u ranom detinjstvu i mladosti. Moderne teorije o nervnom sistemu, primenjene na ovakve slučajeve, makar i imale podlogu u laboratorijskoj praksi, prečesto se zloupotrebljavaju upravo na opisani načini. To je samo još jedan pokušaj da se široke narodne mase "zamlate" sa idejom da su psihopate obavezno biološki drugačiji još od rođenja, te da su još od tada bili time determinisani u svom ponašanju. Vidimo da je ovo čist darvinizam i pokušaj da se skine odgovornost sa sistema odgajanja i vaspitavanja dece u poslednjih 150 godina, koji su zapravo pravi uzročnici pojave enormno gramzivih i patološki neosetljivih individua. Ovakvo prezentovanje i manipulacija, inače neospornim naučnim dostignućima, nam neće dati odgovor zašto i sami ne želimo da znamo, recimo, kako su svetski moćnici uzrokovali oba svetska rata, a danas žele da svim raspoloživim sredstvima smanje populaciju ljudi na planeti. Jednostavno, neke neprijatne činjenice prosto ignorišemo.
No to je svačije pravo. Čovek sasvim ima pravo da ne želi nešto da zna, jer možda instiktivno oseća da će mu to saznanje naneti psihosomatsku štetu. Sve bi bilo u redu i sa takvim stavom, da nas moderni sistemi života upravo masovno ne navode da mislimo upravo na takav način. Ti sistemi su smišljeni tako da nam se neka saznanja čine opasna po naše zdravlje. To je i odgovor zašto smo preko 70 godina čekali da saznamo o tome kako su Englezi pomagali Hitleru da preproda opljačkano zlato. Saznanje je sigurno zabolelo i moderno englesko društvo, jer verujem da većina Engleza ne želi u suštini da radi ono na šta ih primoravaju njihovi sumanuti političari i bankari. Amerikanci takođe. Dobra većina tih ljudi je sasvim korektna i ne želi da im se ime meša sa Klintonom, Obamom, Kisindžerom, Niksonom i ostalima. Pre ili kasnije i oni i ostali narodi moraće da probaju opor ukus saznanja o neprijatnim stvarima iz svoje prošlosti i sadašnjosti. Bez toga budućnost će nam svima biti stravična.
Možda je vreme da se navikavamo na oštrinu istine u svojim životima. Čak i ako je cena toga visoka.
Kategorije
Nekategorizovano

Komentara