Ranojutarnja razmišljanja. Probudio sam se negde između ... - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

simke

Ranojutarnja razmišljanja. Probudio sam se negde između ...

Ocenite unos

pre neko jutro
probudio sam se
negde između

između
noći koja je odlazila
između
dana koji je dolazio
trenutak je trajao
dok sam ja tabanao
putevima čudnih misli i osećanja ...

ne sećam se da li je bilo vetra, zvezda, tišine ...
nemam pojma šta je tog jutra bilo naglašeno na repertoaru prirode,
ne znam ni što mi je to jutro ostalo posebno u sećanju ...
možda zbog osećanja da sam u dobrim vibracijama kakve su potrebne za neko kreativno stvaranje ...

volim ranojutarnje trenutke,
naročito te neke, što su negde između,
ponekad ih zadržim
tokom celog dana,
tokom nedelje,
kao što sam tada učinio,
zadržim ih do nekog sledećeg ranojutarnjeg trenutka ...

između,
kako to široko zvuči,
kako je to ogroman prostor,
šta sve tu ne može da se smesti,
a sve je u stvari ponekad samo jedan tren
tren u kome nam proleti čitam život
i ako smo nepažljivi ni ne primetimo,
jer ko bi obraćao pažnju na između
kada ima ''važnijih'' stvari ...

o tome između bi se mogle napisati knjige,
neke su već svakako napisane,
neke će tek biti napisane,
ali će uvek biti jako puno prostora za sve nove priče ...

rastužiću se, nemam pojma zašto ali osećam da je tako,
ako nastavim da razmišljam o ovome između ...

nemam ništa protiv tuge,
ponekad je potrebna,
tuga je zadužila čovečanstvo,
da nje nije bilo manje bi bilo umetnosti ...
no, svakako ne želim danas da budem tužan,
naročito ne ovako rano ...
možda kasnije, kada padne mrak,
tada se tuga lakše sakrije
umotana u tamne odore
kakve joj pristoje ...

na poljima obojenim tugom,
sada bih mogao slikati
šarene bajkovite pečurke ...







pala je i druga šolja jake, prejake kafe ...
udrogirao sam se dovoljno,
deluje kao da sam bliže ovozemaljskim zbivanjima ...
valjda sam probuđen dovoljno
a i ako nisam, nije mi baš previše važno ...
krenuću lagano i u ovaj dan,
za koji nisam još dobro ni pogledao
u koju životnu pregradu bih ga gurnuo ...
no, videćemo već,
nije mu lako sa mnom,
smestiću ga već negde,
naći ću mu neko mesto ...
ne deluje mi ovako na prvi pogled
da je nekom stalo
do ovako šmrljavog dana,
pa što bih se ja baktao sa njim ...
ovako na prvi pogled
pre bih rekao
da niko nije ni primetio
da je stigao ...


Updated 25.02.2010 at 01:02 by izabelitta

Kategorije
Kultura i umetnost , Poezija

Komentara

  1. Avatar od  euridika
    "...no, svakako ne želim danas da budem tužan,
    naročito ne ovako rano ...
    možda kasnije, kada padne mrak,
    tada se tuga lakše sakrije
    umotana u tamne odore
    kakve joj pristoje ..."

    Najveći neprijatelj tuge je svež dan, tek rođen, kada još misli mogu da se urede i upakuju, i kada se prave veliki razumni planovi za taj dan, za ceo život, kada je sve rešivo i sve ima smisao. Onda se dan razvija, ulazi u rano popodne, i tuga počinje da kucka, kuc, kuc, kuc, kasno popodne, predveče, i tu je, više nema otvorenih prozora, niti svežeg vazduha, samo tuga i ti i duga, mračna, nesavladiva noć.

    Odtuguj svoju tugu u jutru, pa te, možda, neće sačekati u noći
    Updated 06.02.2008 at 15:30 by euridika