ZOE

Uspomene

Od kad' sam ti sede vlasi celivala,
prošla je godina, godina i više
I sad' s bolom prisećam se dana,
koji nekad davno, nekad lepi biše

Nije mi se dalo da sa tobom zborim,
tvoje usne neme, a ja posve sama
na uzglavlju gledam, sklopljene ti oči,
snage samo imah da izustim Mama.

Snovi teško sada mi dolaze,
ponekad kroz njih ti nečujno prodješ
O majko jedina, o hvala ti mati
što makar dok spavam, katkada mi dodjes.

Sa ružama opet na grob ti odlazim
a suze se tople nižu ko biseri,
pa mi se pričini, glas tvoj ko da moli
"Ne plači mila, ne plači mi kćeri".

I korak po korak život mi odmiče
a duša tvoja, u stopu me prati
sa osmehom istim i očima setnim
kao da bi meni htela da se vrati.

Za spokojstvo duše tvoje čiste,
pred Oltarom svetim za tebe se molim...
Sad kada je nema, prenesi joj Bože
koliko je silno, koliko je volim.

A kad vreme dodje na put da se krene
kojim samo jednom poći ćemo svi
sa ružama belim pronaći ću stazu
na čijem kraju čekaćeš me Ti.

Septembar 1991. Novi Sad