"Neki novi klinci"
Autor:
, 26.09.2008 u 23:16 (2328 Pregleda)
Subota veče, grad blista svim svojim sjajem i prosto poziva ljude van, u šetnju prostranim, osvetljenim ulicama. Subotnja groznica je na pomolu. Dečaci i devojčice se pripremaju da večeras izgledaju lepše i bolje nego inače, jer nikada se ne zna. Možda je to veče upravo - TO veče. Sweet sixteen, or twenty, or whatever.
Ima nas i starijih, koji želimo, eto, da se izvučemo iz sive svakodnevice, koja se svodi na posao, kuću, porodicu, decu i sve što uz to ide. Može se to komotno nazvati žal za mladašću. Da se razumemo, ja i moja generacija nismo "poluđeli klimosi", imamo malo više od 25 a malo manje od 30. Ipak, u ovom gradu za nas više nema mesta.
Sada su tu neki novi idoli, novi aršini, nova moda, novi običaji. Izlasci su dobili neki novi smisao, smisao koji mi "stariji" ne možemo da prihvatimo, tačnije, ti novi klinci nemogu da prihvate nas.
Poslednji mohikanci, slobodno mogu tako da nas nazovem. A ne, nemojte nas smatrati zaguljenim matorim drtinama čije je vreme prošlo. Ja, pa i većina mojih prijatelja još nemaju porodicu, i željni su da ove poslednje dane "slobode" prožive kako dolikuje.
I šta nam se dešava...
Ulice su pune nadobudne dece, sa viškom novca i manjkom zdravog ponašanja. Dovoljan je jedan bezazlen pogled, pogrešno protumačeni gest i eto ti kavge. Mi, 20 i kusur godišnjaci ostajemo na milost i nemilost dece od nekih 18 godina, koje jedno pivo okuraži, i daje mu za pravo da te napadne (naravno, okružen sa desetoricom svojih "bodigardova", koji su za flašu Chivasa spremni da krenu na bilo koga (...razlog nepoznat...).
Nema više slomljenih ruku i noseva. Sada je u modi NOŽ. Elitni klubovi dižu sebi reklamu kako im je obezbeđenja na maximalnom nivou, kako ni igla nemože da se provuče kroz špalir jakih, veeelikih i budnih gromada na ulazu u klub.
Ipak, noževi sevaju na sve strane.
Postavlja se pitanje...da li roditelji dotične "bagre" imaju pojma da im sin izlazi u grad naoružan do zuba. Da li su svesni da umesto kondoma nose skakavce, boksere, sekire i lance. Znaju, ali to izgovaraju na jedan licemeran i, slobodno mogu reći, nezainteresovan način, jer RODITELJI NEMAJU VREMENA DA SE OBAZIRU KAKO I S KIM NJIHOVA MEZIMČAD IZLAZE.
Kako to objasniti unesrećenim rodiocima deteta koje je izbodeno nožem samo zato što se kretalo istom stranom ulice kao i malecki vagabund, ili se nedajbože usudio da dotakne sto za kojim sede sinovi poznatih roditelja i njegovi sužnji.
Okuraženi jednim pivom, čašom žestine ili gramom nekog "high"-era, ONI mogu sve, ONI mogu sve svakom, bez ikakvog respekta, razmišljanja o posledicam...eh...
I šta ja onda da tražim u noćnom životu? Zašto sam se okrenula umetnosti i pisanju umesto da se sada uveliko spremam za izlazak?
Izbeći neprijatnu situaciju je moguće, kako da ne...pod uslovom da sedim kući i pokušavam da nađem neki novi vid zabave.
NOŽ, NOŽ, NOŽ...
E pa dragi roditelji, ako vam je lakše da plaćate kaucije i potkupljujete svedoke (kojima svaka kinta dobro dođe...), samo napred!
Danas NOŽ, sutra ko zna šta.