Ranojutarnja razmišljanja. Sedim na žici, kao lasta ...
Autor:
, 29.09.2007 u 08:58 (1424 Pregleda)
Dunav i dalje pada.
Juče preko dana je bio na nekom našem, prosečnom, nivou ...
od jutarnjih 190cm, što odgovara višoj gospodi iz našeg okruženja i samo pojedinim damama, kretao se naniže ...
tako da bi veče dočekao negde ispod 160cm,
što odgovara nešto nižim damama i samo pojedinoj gospodi, koja je sporije rasla ...
jutros sam uspešno prevalio par prvih početnih etapa u ovom danu ... vrlo je važno kada se dobro krene ...
bez problema sam prešao od kreveta do šporeta uz izvesno zadržavanje zbog stavljanja džezve sa vodom,
pa potom do toaleta gde nisam hteo ni da pogledam lika sa kukuruzištem na glavi ...
naravno, završni korak je bio prevaljivanje razdaljine do kompa gde sada uredno sedim na žici, kao lasta ...
nekada davno džezve su izgledale pouzdanije, jače i nešto ozbiljnije ...
sada je sve to drugačije,
očekujem jednog jutra da mi džezva zatraži password ili neki drugi pristupni kod, možda biometrijski ...
počeće i ona da me prati i uhodi, neće mi dozvoliti da ujutru skuvam drugu jaku kafu dok mi ne zaviri u zdravstveni karton ...
možda bi bilo pametno da potražim staru pohabanu džezvu i da je sakrijem negde za ta nova zla vremena, koja dolaze ... možda da je zakopam negde u bašti ...
ipak, mislim da ne ...
stara pohabana džezva ne poseduje potrebne hardverske komponente i neće se moći instalirati na šporete budućnosti ... a i ko bi pisao drajvere ...
juče po danu su bili gusti oblaci kao da ih je umesila neka vredna domaćica ...
mora biti da su završili u jastucima ...
pokrala ih je ona zaljubljena mladež što je do sinoć kasno šetala ...
danas je zahvaljujući tome osvanuo lep i sunčan dan ...