Buka i bes, a nije Fokner - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

izabelitta

Buka i bes, a nije Fokner

Rating: 6 votes, 2.33 average.
Leden, kratak januarski dan...
Jedan od onih kada je normalno pristajati na svakodnevicu.
Kada svi oko nas računaju na našu trezvenost i angažovanje.
Kada nije pristojno ludovati.
Kada se sve podrazumeva.
Kad rutina zaigra svoj prepoznatljivi vals...
Dobro, dobro, ljudi... Tu sam. Sve ću i saslušati, i reći, i učiniti što mogu. Samo da sve štima... Da kakav veći klip ne zaglavi točak ovog dana čijem se smrkavanju unapred radujem...
Mislim da imam snage za još dve-tri telefonske žalopojke, i da, mislim da "ona" nije za "njega", i mislim da "on" "nju" ne zaslužuje, i mislim da su "oni" izveštačeni, i mislim da su i "oni drugi" nezahvalni, i da ste svi vi moji prijatelji u redu. Na meni je da vam to i potvrdim da biste i vi umeli da izgurate ovaj dan.
Ponestaje mi doskočica, viceva i duhovitih opaski. U deficitu sa razumevanjem, strpljenjem, i objektivnim sagledavanjem posledica jednog paprikaša na snajka-svekrva odnose, posledica mrkog pogleda i neobavljenog telefonskog razgovora na direktor-zaposleni odnose, posledice koje izvesna migrena može imati u dobrosusedskim odnosima, posledice kako trač ume od seljanke napraviti fatalnu ribu i obrnuto, posledice koje može izazvati presavesni, a priglupi radnik gradskog parkinga a koje će se odraziti na čitav niz ekscentrično osmišljenog marfijefskog kolapsa jedne firme i familije...
Usput su tu i dva klimaksa, jedna skleroza, jedna kriza srednjih godina i jedan od prvih iskoraka u pubertet, sa svim propratnim manifestacijama...
I to sve meni.
I sve odjednom.
Volim vas, stvarno vas volim, ali mnogo mi je.
Mnogo za danas.
Dajem vam neštedimice svoja svetla, ali sada samo želim da malo budem ostavljena na miru...

Hoću da bar na kratko, ćuteći, odživim svoju tišinu.
I svetlo.
I mrak.
I da nikom ne padne na pamet da me pita kako sam.
I da niko ne pokuša da me animira.

Posle zvučnog signala...




xxx

Dobročinstvo je kao stiropor
U koji ovijamo lakolomljive stvari
Ako nam se slučajno vrati
Stiže raspakovano
Napuklo
Uglavnom neupotrebljivo
Kategorije
Nekategorizovano

Komentara

  1. Avatar od  Najgora
    Nekim ljudima jednostavno treba zabraniti slobodno vreme!
    Naročito Nedeljom...
  2. Avatar od  izabelitta
    Zagrakće košmar
    Prozorski zornjak
    Gavrani, svrake
    I sve druge gadne ptice
    Mokrim krilima razmažu mi okna
    Daš mrvu – na simsu ti govno
    Ale, zjale - neplaćeni računi
    Tvrdiče na sitno
    Podvlače mi crte
    Pod tezgom mi kamče i nemanja
    Kirijanje duše ispostavlja biletu
    Za buđenja u falšu rastrzaja
    Čuperak slobode za prenoćište
    Plus doručak nade
    Koliko vas živi moju mene?
    Bežite!
    Bar na čas
    Dok jedem
    Bar dok jedem



    Updated 18.11.2009 at 16:45 by izabelitta
  3. Avatar od  fixer
    prvo se “saaaamo” namestilo:: t=0
    utom i čestice svetlosti..
    svetlost:
    muzika: brojevi i jednačine su znaci kojima se obeležava muzička sfera..
    ti zvuci su poruka umu:
    da život ipak ima smisla
    da u vasioni postoji savršen sklad
    i da je lepota uzrok i posledica stvaranja..
    l`art pour l`art? !neeeeeeeeeeeeeeee!:
    ta muzika je večno kruženje zvezdanih nebesa..
    najmanja zvezda je završena kompozicija
    i, ujedno, deo nebeske simfonije..
    otkucaji čovekovog srca su delovi te simfonije na zemlji..
    njutn je saznao da je tajna u
    geometrijski pravilnom rasporedu i kretanju nebeskih tela..
    on je spoznao da je harmonija vrhovni zakon u svemiru..
    nije zakrivljen prostor!:
    već čovekov um koji ne može da shvati beskraj i večnost..
    niko nebi smeo da se ogreši o pitagoru i matematiku..
    niti o formule:ljubavi::
    xe xe: po teoriji relativnosti dve paralelne linije sastaće se u beskraju
    jednom kad budemo baš mogli
    time će i ajnštajnova kriva postati prava..
    jednom stvoren, zvuk traje večito..
    za čoveka on može da isčezne,

    ali nastavlja da traje u tišini

    koja je njegova naaaaajjjveća moć..
  4. Avatar od  izabelitta
    Kako sam samo puna buke i besa ovih dana. Onda sva zapeta svratim ovde da se istutnjim, ali zateknem ovu poetsko-kosmičko-logičku utehu i splasnem.
    Pazi, kad radi...
    Stvarno sam zahvalna.
    Ok, to ima bitne posledice po moju blogersku bibliografiju (ili kako se to može sad zvati blogografiju?), jer je dosta mojih stresova ostalo neopesmljeno, neopoetizovano. Naime, moja nervna strana nađe umirenje, ali pesnikinja u meni ostane frustrirana.
    Tako i sad. Došla sam da se bojim, došla sam da se izvičem, da tugujem i besnim, ali ne mogu jer ne mogu da se ogrešim o Pitagoru, matematiku i Njutna. Ne mogu jer stvarno verujem u lepotu, u sklad, u disharmoniju koja postoji zato da bi pravi akordi dobijali svoj puni smisao u katarzičnim razrešenjima. Ne mogu, jer želim da pomazim svoj um bar na tren ga lečeći od zakrivljenosti...
    I šta sad?
    Još jedna besna pesma nastavlja da traje u tišini...

    Hm, pesnikinja je ipak nasekirana, a noć, komšije spavaju... Možda da je pošaljem da vrišti u rernu...