Stigla sam ili možda nisam - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

euridika

Stigla sam ili možda nisam

Ocenite unos
"Ja imam još 15 minuta."
"I ja imam još 15 minuta."
"Amsterdam?"
"Amsterdam."

Razgovor koji vodim sa momkom koji se stvorio pored mene pred minhenskim carinikom koji hoće i mora još jednom da nas pregleda-pogleda pre nego što nam dozvoli ulaz u EU iz tamo nekih krajeva koji nisu u njihovoj nadležnosti. Još nisu...

Onda ćemo da trčimo zajedno, kažem ja dok bacam cariniku na pult novi biometrijski dokumenat zajedno sa starom plastificiranom evropskom karticom.
Ovaj pregled dokumentacije je trajao najkraće na svetu. Carinik je video nešto u mojim očima što ga je nateralo da mi konačno poveruje da neću da dignem pola evrope u vazduh ako mi detaljno jedanaest puta ne pregleda sva dokumenta i ne uporedi sve fotografije sa likom koji stoji sa one strane neprobojnog stakla. Ništa me nije pitao. Samo je rekao "hvala".

Ja sam počela da trčim, momak je počeo da trči, momak je bio brži, ja sam imala u rukama torbu, kesu, malu kesu sa svim tečnim stvarčicama, koje moraju solo da se eksponiraju na skeneru, pasoš, karticu, kaiš koji nisam stigla da uvučem u pantalone posle skenera. Momak je već prilično odmakao, ali me je držao na oku, svako malo bi se okrenu, ja sam prestala da trčim, nastavila sam da hodam, nije bilo tako blizu kako mi se učinilo. Kapija se pojavila ispred mene, stjuardesa je imala veliki osmeh na licu i rekla je hvala, ja sam rekla "jooooooj hvala vama što ste me čekali". Ona je rekla "gospodin ispred vas mi je rekao da dolazite." Gospodin ispred mene je stajao na ulasku u avion i gledao iza sebe, kada me je video, ušao je.
Uspela sam da viknem "hvala" za njim. Nisam uspela više da ga vidim u avionu. Nisam uspela da ga vidim ni dok sam beznadežno čekala na kofer koji se nije pojavio na pokretnoj traci.

Updated 20.07.2009 at 15:32 by euridika (gutam slova, pišem slova viška, sve radnje radim....)

Kategorije
Nekategorizovano

Komentara

  1. Avatar od  zrNce
    shteta shto je tako nestao.....
    ili mozzda niJe....


    lovely....


  2. Avatar od  SQUAW
    Naravno da si stigla. Meni bi spale te pantalone bez kaiša na pola trčanja i aviJon i Gospodin i sve bi odletelo :nadrndanko:
  3. Avatar od  fixer
    drž seeee:.

    ja
    iskočujem lokomotive iz šina

    ja
    pišem pesme
    koje se pevaju bez gaća
    ja
    bez gaća sedim
    dok mi se dižu neki na pesme
    ja
    voleo bix da mi sedneš na neke
    dok laćaš se svojix pregača

    i sva novonastala i sretna
    pokazuješ mi se
    kao stideći se
    otklanjaš brusa
    ali svesna
    i napaljena
    i ti

    da ti je neko juče rekao
    a evo već danas
    gola
    ti

    i moja danas
    ti

    mogu i 100 mladosti da prolaze korzoom
    sa svestojećim sisama i šortsevima bez xolesterola

    zapammti:
    ti i ja bez gaća
    najlepša smo “braća”
    i uvatavamo se tačno tamo
    gde iskaču šine
    iz lokomotiveeeeee
  4. Avatar od  euridika
    iliti

    @ zrnculence

    čudna neka energija bila i ostala u tom danu, ne sećam se je l' se desio ili ne, je l' sam došla ili otišla, bejah li na prokletom aerodromu?


    @ moja draga indijankica

    otkriću ti jednu tajnu, to je onaj kaiš što ne drži pantalone da ne spadnu, već čuva dugmiće da ne odletu sa malo tesnih pantalona, kaiš dugmićodržač

    kaiš koji mi donese ove podivljale, neobuzdane, rasplamsale mister fixerovske erotične note...
    Updated 25.07.2009 at 21:14 by euridika
  5. Avatar od  izabelitta
    Laka dremka na plaži... Negde oko pola šest popodne. Prijateljsko sunce obasjava sardinasto poslagana telesa po ležaljkama, između kojih nema pedlja prostora. Moto vlasnika plaže ura po dva evra ležaljkaši, vanka peškiraši... Spontanih misli skoro da i nema, otera ih muzika iz obližnjeg restorana. Bar je u mojoj glavi tako. Tehno i ja stvarno nemamo zajednički jezik, ne mogu ništa da smislim što bi ličilo na neku moju uobičajenu misao. Sve mi se nešto ponavlja, pulsira, stružucka u mestu, kao igla u jedan zarez na ploči, odjekuje, pa opet isto o o o opet t ttt t isto to to to...
    Legnem potrbuške. Prednost nas od 75b, ne žulja mnogo. Na vidiku nečija noga, zapravo stopalo. Lepo, pravilno stopalo. Broj 45, možda malo razgažen. Vlasnik leži na leđima tako da ga ne vidim. I drugu nogu je verovatno povio u kolenu.
    Šta bi stopalo moglo reći o čoveku, ne znam. Nisam čitala neku takvu studiju. Ovo je uspravno. Nepomično. Prsti skladno poređani po veličini. Tek na malom prstu zadebljanje od nekog davnog žulja, verovatno. Još uvek je svetlo, neosunčano. Možda je stiglo juče, prekjuče. Možda je doletelo iz Rusije. Šutnulo u neki moskovski plakar čizmu koja ga je žuljala, kupilo po prijateljskocrnogorskog brda i došetalo ovde na plažu da bi se uspravilo meni pred nosom, sss om, ooo mmm...
    "Bem ti tehno", pomislim, ali u tom trenutku četiri prsta se skupiše, a palac ostane da stoji. Tehno je terao svoje, a prsti su počeli da ga prate. Zig, zig... zag, zag... mta, mta... A palac stoji. Stoji ko zakucan. Sagnite se prsti, ti, ti... da mu vidim palca ca ca ca... U trenutku doživim tehno-prosvetljenje. Osetim mta, mta negde gde me sunce neće i saživim se s tehnoprstdensom... Taman sam htela da osvestim svoje sopstvene prste i da ih animiram da učestvuju u igranci, kad se stopalo odvoji od ležaljke, pridruži mu se drugo, isto takvo, a zatim gležnjevi, loše izbrijane potkolenice sa nadaleko vidljivim krvotokom, butine za koje je narandžina kora malo dete, ajme grozdovi celulita, dva guza iskipela iz ciklama jednodelnog kostima... Žensko! Šta žensko, baba ko Rusija...
    Fakin tehno... To ne mož slušati normalan...
    Oli imate vode i ekstazija ođe? Vala mi trebaju.
    Ju, ju, ju...