Motate li? - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

AdrijanKronauer

Motate li?

Rating: 5 votes, 1.00 average.
Onomad, tek što nas je napustio drug Stari, a ja taman završavao prvu godinu pušačkog staža, normalno krijućeg... Ček, ček... Ili je to bilo druge godine?! No, u glavnom, početak osamdesetih. Letnje doba i poslednji godišnji odmor proveden sa matorcima. Jedno od privremenih boravišta bio je i kamp Borik, pored Zadra.

Onako mladom i radoznalom svašta mi je privlačilo pažnju, a posebno mi se u sećanje usekla, kako i ne bi, jedna lepa komšinica, čiji je šator bio preko put(ić)a, naspram naše prikolice. Bila je tu sa svojim momkom, jal verenikom, a moguće je da su i bili na bračnom putovanju. Znači mladi, lepi i hedonisti. Gledajući ih kako uživaju, mnogo sam naučio i mnogo mi se primilo.

Šator je bio za dvoje, ali ne onaj kereći, koji sam ja sledećih godina nosao na leđima, već malo prostraniji, sa malim predsobljem. Ali ne prevelik. Imali su i suncobran, stolić i dve stolice. Tih par "zajedničkih" dana, jedva sam krio poglede. A imalo je šta i da se vidi. Njih dvoje su posle ručka zajedno, onako zaljubljeni, raskrčili stolić, zavalili se u svoje stolice pod hladom suncobrana.

Onda bi on otvorio buteljku crvenog vina i sipao u čaše sa nogom. Te elegantne čaše su bile tako nestvarne za ceo ambijent kampa naseljenog paradajz turistima, kao kada bi na RHCP došli na Zaječarsku gitarijadu. A kako je tek ta čaša lepo izgledala nehajno držana njenom negovanom levom rukom!? Čista erotika.

No, da se ja vratim temi.

I tako, sede njih dvoje i nešto zanimljivo pričaju na njihovom, čini mi se holandskom, a ja blenem i slinim. U neko doba, vidim ja, njena desna ruka se spustila u torbicu okačenu o stolicu, i nešto traži. Kad, ne skrećući pogled ni jednog trenutka sa očiju svog sagovornika, na sto vadi pakovanje Samsona. Priča, zaljubljeno gleda dragog, levom rukom drži čašu i s vremena na vreme srkne crveni nektar svojim jedrim usnama. Istovremeno njena desna ruka čini čuda.

Otvara pakovanje Samsona, vadi listić Rizle, stavlja troprstak duvana, srednjim prstom i palcem lagano valja savršen cilindar, prinosi smotak svojim vlažnim usnama iz kojih jezikom lizne kraj papira, odvalja cigaretu do kraja, stavlja je med usne i kreše Zipo. Sve to kao da ruka nije njena, kao da je to nešto najnormalnije na svetu. To savršenstvo nikada neću zaboraviti.

Tada sam odlučio da moram da naučim da motam cigarete. Odmah sam bio svestan da će malo teže biti naučiti tako, jednom rukom, ali sa dve, to sam morao.

I jesam, naučio sam. Znam, znao sam, skoro savršeno da zamotam cigar duvana. (Dobro, ne uvek samo duvana.) Kako tri godine ne pušim, a još mnogo duže što ne motam, nemam rutine. Ali, to vam je kao ono sa biciklom, ne zaboravlja se, ali je potrebno malo prakse da se povrati veština.

__________________
Postovano 5.3.2010.
Tagovi: uspomene
Kategorije
Nekategorizovano

Komentara

  1. Avatar od  izabelitta
    Ne motam, ja sam razmažena po tom pitanju.
    Mogu da razumem da taj ritual, sam po sebi, ljudima donosi zadovoljstvo, ali po meni je to mnogo posla. Prosto mi dođe da ih ponudim gotovom cigaretom, da im skratim muke. I da vidiš kad je neka frka, malo vremena, bogami se grebu. Tad je upakovan duvan preči od zadovoljstva... smatanja.

    Svaka mi neobična veština skrene pažnju, pa i ta.