Najbolji filmovi o muzickim zvezdama - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

AdrijanKronauer

Najbolji filmovi o muzickim zvezdama

Rating: 5 votes, 1.00 average.
Beše to negde s proleća '86. Tako nešto, ne sećam se tačno kada. Pošto u Mariboru poznavah malo ljudi, slobodno studentsko vreme najčešće sam provodio u bioskopu. Kao mlad i zelen ljubitelj filmova nisam previše birao šta ću da gledam. Išao sam barem 3 puta nedeljno u bioskop, tako da sam uspevao pogledati sve što iole vredi, a prikazivalo se.

Tako, to veče krenem prema centru, bez jasne namere da idem u bioskop, a posebno bez plana da gledam neki određeni film. U glavnom, u centru grada nesvakidašnja gužva. U stvari, ne toliko ljudi, već tragovi gužve, reflektori, kablovi, zvučnici... Skontam da se, posle višemesečnog renoviranja, otvorio jedan od mariborskih bioskopa. I to kao prvi bioskop u SFRJ sa stereo dolbi zvukom! Pre njega je takvo ozvučenje korišćeno samo u Sava centru i to ne kao fiksno, već montažno. Ta prilika se ne propušta.

Ni pogledao nisam plakate da vidim o kojem filmu se radi. Nekako uspem da nabavim kartu. Valjda neko nije podigao rezervaciju, a proekcija samo što nije počela. Uđem u salu. Svetla još nisu bila pogašena. Pogledam, mene moje mesto čeka na sredini pune sale. Idealno. Provučem se do sedišta i pade mi u oči da niko nije morao da ustaje dok sam se provlačio!? Mesta na izvol'te! Čim sam seo, moja pozadina oseti prijatnu razliku u odnosu na škripave drvene klupe sa kojima se u glavnom do tada borila.

Svetla se pogasiše. Špica. Amadeus. U jebote, pa nije valjda neki dokumentarac. Al', 'ajde. Izdržaću. Zavalim se malo više ispruženih nogu i ...



Svetla bljesnuše. Ljudi oko mene ustaju. Polako. U tišini. Ja još uvek sedim. Trepćem. Zurim, gledam. Gde sam?! Pokušavam da dođem sebi. Da. Bioskop. Jeste. Ne. Nisam zaspao. Ne osećam ukočenost od skoro tri sata sedenja! Ali kakva je to praznina unutra, u grudima? Nedostaje mi deo večeri. Nema ga.

Na izlazu iz sale u izlogu vidim izložene sličice. Poznate su mi. Već sam negde video te scene. Čekaj konju, pa ti si sada, malopre gledao taj film! Nisu ti to uspomene iz detinjstva. Tada mi je srce počelo ubrzano da lupa. Tek tada sam postao svestan da sam prisustvoao nečem nestvarnom. Veličanstvenom. Počinje da me hvata euforija, jača i prijatnija nego posle najboljeg marokanca.

Danima i nedeljama me je držala. Evo i danas po nekada, kada zatvorim oči, čujem taj savršeni zvuk, te savršene muzike. Savršeno. Kamera. Gluma. Režija. Savršeno. Ako je iko zaslužio da napravi film o Mocartu, onda je to samo Miloš Forman. Savršeno. Jedan od retkih filmova koji je zaista zaslužio svaki od osam Oskara koje je osvojio! A i one koje nije.

Tek sada shvatam da ona praznina, onih nepostojeći tri sata one večeri, nije nešto što mi je neko ukrao. To sam samo imao sreće da tri sata oročim negde među zvezdama i polako trošim dok me ima.
__________________
Objavljeno 8.2.2009.
Postovano 16.3.2010.

Updated 16.03.2010 at 01:47 by AdrijanKronauer

Kategorije
Nekategorizovano

Komentara

  1. Avatar od  maski
    umesh ti kad 'ochesh... i to lepo bash... meraklijski....