







Tek kada si beskućnik
primećuješ da je sve nečije vlasništvo
i da postoje brave na svemu.








Postovana, Vasa primedba je uglavnom na mestu, mada se, cini mi se, jasno moze zakljuciti iz konteksta da sam pod onim "Rusi" mislio na ruske pisce. Nisam zloupotrebio Vas prethodni post, odnosno to mi nikako nije bila namera. Zatim, Vasa misljenje smatram potpuno ravnopravnim svom, samo sto se nasi stavovi o tome razlikuju. Moj stav ne znaci i da sam ja u pravu, zato sam ga i definisao kao licnim i subjektivnim...
I jos jedan moj krajnje subjektivan stav. Da sam ja nekim slucajem pisac, bio bih presrecan kada bi moje napisane misli imale tu snagu, temperaturu, boju, i svekolike druge kvalitete kao recenica Gogolja, Tolstoja, Dostojevskog, Goncarova, Ljermontova, Turgenjeva....
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!



Ko god da je rekao da su ruski pisci hladni, bio je sasvim u pravu.
Makar prema mom mišljenju.
Svi stariji ruski romani koji se čitaju kao lektira (ajd dobro ne baš svi, al velika većina) liče jedan na drugi. TI ljudi.... kao da nisu imali mašte. MIslim, usred radnje, tip počne s opisom okruženja, i ondaa tako dvadeset strana, pa se zatim vrati na dijalog između likova, i ja zaboravim šta su pričali, ili radili.
Takođe, ta velika masa likova, od kojih su neki, bar prema mom mišljenju, nepotrebni, je suluda i zbunjujuća. Maslim, svaka čast čoveko što uspe da napravi tako kompleksnu radnju, al većina ljudi koji čitaju se zbune. Ima dosta likova koji se slično zovu, i dosta suluđujućih rodbinskih odnosa, pa dodaj na sve to džinovske degresije, i preterano korišćenje sredstava retardacije(epizoda), pa kako onda čovek da se ne izgubi, i zbuni.
Ovo je samo moje mišljenje, krajnje subjektivno, kao što bi rekao memento. ALi ipak mislim da ima dosta ljudi koji bi se složili samnom.![]()
I Dont Believe In God, and I'm proud if it.
Slozila bih se da autori novijeg datuma popot Koelja ili pak kod nas visoko kotirane gospođe Bjelice nisu dobro stivo za one koji od književnosti zahtevaju nesto vise od lepog nacina da se ubije popodnevna dosada ili da se popuni ono strasno vreme pauze izmedju nekih vaznijih poslova. Ono sto je u vezi ovih autora vazno, jeste cinjenica da oni jos uvek nisu bili dovoljno izlozeni kritici autoriteta, tako da se o kvalitetu njihovih dela još uvek ne može sasvim pouzdano govoriti. No, ipak, cak i naivnom oku je vise nego jesno da se Koeljo nikako ne moze porediti s Dostojevskim ili, pak Bjelica sa Isidorom Sekulić.
Potrebno je da prodje bar sto godina da bismo pouzdano mogli da govorimo o kvalitetu nekog dela, prema tome, verujem da je najbolje držati se izvorne literature i ostaviti Paula Koelja svojim unucima. Sigurna sam da ne bismo mnogo izgubili.








Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.
Na ovu listu dodajem i Mašu Rebić,probajte da pročitate možda se Vama dopadne...
I may not be perfect but I'm always me
Кнјиге Исидоре Бјелице
Књиге Добрице Ћосића








Bez razmišljanja...nikako nemojte pročitati ovu knjigu. Na mene je ostavila jako veliki trag.
Dete zvano to, pisac: Dejv Pelcer
Ukratko
Dok je bio dete Dejva Pelcera je brutalno tukla i izgladnjivala njegova majka koja je bila emocionalno nestabilna i pod uticajem alkohola, majka koja je volela da igra mučiteljske, nepredvidive igre zbog kojih je jedan od njenih sinova umalo izgubio život. Ona ga više nije smatrala sinom, već robom. Za nju on više nije bio dečak, već "to". Njegova postelja bila je vojnički poljski krevet u podrumu, odeća mu je bila pocepana i smrdljiva, a kada bi mu bilo dopušteno da jede to su bili ostaci iz pseće činije. Spoljašnji svet nije znao ništa o košmaru koji se odigravao iza zatvorenih vrata...
Preporuči temu