Close

Prikaz rezultata 1 do 8 od ukupno 8
Like Tree1lajkova
  • 1 Autor poruke Bombica

Tema: Aromatične (začinske) biljke

  1. #1
    JagoDica Avatar od  Bombica

    Pol
    Žensko
    Član od
    06.11.2008.
    Aktivnost
    16.12.2014
    Zemlja
    Macedonia
    Lokacija
    negde ispod sunca
    Godine
    42
    Poruke
    6,659
    Blog
    30
    Slike
    121

    Aromatične (začinske) biljke



    Začini (i biljke) se koriste u mnogim kulturama kako bi se istakla aroma hrane. Upotrebljavaju kako u pripremi hrane tako i u očuvanju iste, a poznat je i njihov medicinski učinak na ljudsko zdravlje.
    Neke začinske biljke možete i sami da naberete u bašti ili prirodi. Pri tom je važno znati neka osnovna pravila koja obezbjeđuju bezbjednu i svrsishodnu upotrebu nabranog bilja.

    Bere se samo zdravo i čisto bilje, ako je lišće biljke oštećeno od insekata ili gljivičnog oboljenja ne smije se koristiti kao začin u jelima. Začinsko bilje bere po suhom, toplom, sunčanom vremenu, nikako ne poslije kiše ili dok je vlažno od rose. Oštećene, slomljene dijelove biljaka treba odmah izdvojiti i baciti.

    Nabrane biljke treba što brže osušiti ili konzervirati na neki drugi način. Ukoliko se suši, najbolje je poredati ga (listiće ili strukove) jedno do drugog, na čistu podlogu prekrivenu bijelim papirom ili gazom, a zatim staviti na mjesto koje nije izloženo direktnom suncu, ali je toplo i zaštićeno od vjetra. Biljke se mogu vezati u snopiće i okačiti da se suše na hladnom i suhom, na propuhu. Biljke se mogu osušiti i poredane jedna do druge u plehu, u poluotvorenoj pećnici zagrijanoj najviše na 40 stepeni. Sjeme začinskih biljaka suši se na isti način i na istoj temperaturi.

    Osušeno začinsko bilje ili sjeme najbolje se čuva u dobro zatvorenim metalnim kutijama, ili u obojenim staklenim teglicama sa čvrstim poklopcem. Veće količine mogu se smestiti i u višestruke papirne kese. Zatim ih treba držati na prohladnom, suhom i tamnom mestu. Sušeno bilje može se koristiti najduže 4-6 meseci, kasnije gubi u kvalitetu i aromi.

    Začinsko bije se može nekoliko dana čuvati svježe u frižideru. Jednostavno ga dobro operite, otresite od vode i stavite u plastičnu kutiju a onda u frižider.

    Začinsko bilje može se zamrznuti, a zamrznuto može trajati i duže od 6 mjeseci. Operite ga, smjestite u kalupe za led i odozgo nalijte malo vode pa ga zamrznite. Kockice leda sa začinskim biljem istresite u plastičnu vreću, čvrsto uvežite i čuvajte u zamrzivaču.

    Neke vrste začinskog bilja kao što su peršun, mirođija, celer i bosiljak uspješno se čuvaju u soli. Treba ih sitno isjeckati i izmješati sa solju, omjer 20 g soli na 10 g bilja, smjestiti u staklene flašice koje se dobro zatvore, i čuvati u frižideru.
    Poruku je izmenio Bombica, 23.06.2010 u 00:32


  2. #2
    JagoDica Avatar od  Bombica

    Pol
    Žensko
    Član od
    06.11.2008.
    Aktivnost
    16.12.2014
    Zemlja
    Macedonia
    Lokacija
    negde ispod sunca
    Godine
    42
    Poruke
    6,659
    Blog
    30
    Slike
    121

    Odgovor: Aromaticne (zacinske) biljke

    Zacini na kuhinjskom prozoru




    Na kuhinjskom prozoru, ali i u samoj kuhinji, vrlo efektan ukras bi mogle biti saksije sa začinskim biljkama kao što su peršun, mirođija, ruzmarin, luk vlašac... Mirođiju i slično bilje posejte u već pripremljenu saksiju - sloj šljunka, krhotina i sl. radi drenaže, pa zatim saksiju ispunite mešavinom obične baštenske zemlje, humusa i malo peska i seme prekrijte tankim slojem zemlje (1cm).
    Peršun ćete teže uzgojiti iz semena, zbog dubokog korena, ali to i nije problem. Sa korena persuna koji ste kupili na pijaci odsecite gornji deo sa listovima (od prilike 1cm), skinite velike stabljike sa listovima, a ostavite samo nekoliko središnjih malih i taj deo korena zasadite u saksiju pripremljenu na već opisan način.
    Luk vlašac, ruzmarin i mnoge druge začinske biljke mogu se naći u većini naših rasadnika. Kupuju se već posađene u male saksije, pa je dovoljno presaditi ih u ukrasne veće posude, u istu mešavinu zemlje.
    Saksije redovno zalivajte i uvek ćete imati u kuhinji sveših začina.



  3. #3
    JagoDica Avatar od  Bombica

    Pol
    Žensko
    Član od
    06.11.2008.
    Aktivnost
    16.12.2014
    Zemlja
    Macedonia
    Lokacija
    negde ispod sunca
    Godine
    42
    Poruke
    6,659
    Blog
    30
    Slike
    121

    Odgovor: Aromaticne (zacinske) biljke

    Aromaticni vrt




    Da bi u svakoj prilici u ruci imali začinsku biljku koju često i rado koristite, pokušajte da je odnegujete sami, dovoljan je neki ugao balkona ili terase, a ako imate vrt, odvojte jedan ugao ya tzv. aromatični vrt. Aromatični vrt može se lepo formirati i kao alpinetum - kamenjar. Pored toga što su korisne, sve ove biljke izgledaju lepo, imaju dekorativne listice, a neke i cvetaju... I sve zanimljivo mirišu!
    Potrebno im je sunčano mesto, a seju se u saksije ili sandučiće sa plodnom zemljom u koju se dodaju trećina peska, a kada porastu do pet santimetera, rasadjuje se na stalno mesto. Mnoge višegodišnje začinske biljke mogu se naći i u rasadnicima.
    Ne preterujte sa zalivanjem jer ono smanjuje aromatičnost listova. Dobro je i prihranjivanje na svakih 10 do 15 dana.
    Ove biljke treba povremeno orezivati i to vršni deo, a da bi kasnije dobile veću lisnu masu u svojim mini zbunovima. Ako se pojavi cvet, obavezno ga uklonite zajedno sa stabljikom, kako se biljka ne bi iscrpljivala formirajuci seme.
    Prilikom branja, neposredno pre upotrebe, treba otkidati samo vrhove grančica sa listovima, jer one sadrže najviše eteričnih ulja.
    Vrste začinskog bilja koje se najlakše gaje na malom prostoru i "kućnoj radinosti" su: mirođija, bosiljak, nana, peršun, estragon, korijander, morač, žalfija, lavanda, ruzmarin, origano...

  4. #4
    JagoDica Avatar od  Bombica

    Pol
    Žensko
    Član od
    06.11.2008.
    Aktivnost
    16.12.2014
    Zemlja
    Macedonia
    Lokacija
    negde ispod sunca
    Godine
    42
    Poruke
    6,659
    Blog
    30
    Slike
    121

    Odgovor: Aromaticne (zacinske) biljke

    Zasadite svoj mirisni vrt




    Vrtovi sa začinskim i ljekovitim biljkama postojali su već u drevnom Egiptu i Kini. Čovjek je, vjerojatno, začinsko i ljekovito bilje koristio i prije, sakupljajući ga u prirodi. Stari Rimljani i Grci sadili su ga u svojim dvorištima.
    Zanimanje za ove biljke naraslo je početkom srednjeg vijeka, a za to su najzaslužniji bili redovnici koji su u dvorištima samostana, osim povrtnjaka, sadili ljekovito i začinsko bilje. Nazivali su ih još i "apotekarski vrt". Obično su bili ograđeni zidom od opeka da se zaštite od vjetra i životinja, a bilje je sađeno u formalno planiranim gredicama, često kompliciranog dizajna, ograđenim nisko šišanom živicom od šimšira. Takvi planirani apotekarski vrtovi (horti medici) potječu iz šesnaestog stoljeća, a najstarijim se smatra vrt iz godine 1543. nastao u Pisi. Danas je vjerojatno najpoznatiji "apotekarski vrt" londonski Chelsea Physic Garden osnovan davne 1673. godine. Mijenjao se dizajn od formalne do posve neformalne, slobodne sadnje, gdje su ljekovite i začinske biljke pomiješane s povrćem, voćem i drugim biljkama. Do dana današnjeg interes za ovakve vrtove nije opao. Jer što ima ljepše od šetnje vrtom, u kojem možete ubrati svježi matičnjak za čaj ili bosiljak za umak od rajčica, i pri tom dodirivati mirisne listove ružmarina, lavande ili timijana i uživati svojevrsnu aromaterapiju?



    Začinsko i ljekovito je sve bilje koje zbog svojih svojstava poput okusa, mirisa i posjedovanja aktivnih tvari ima primjenu u medicini i kulinarstvu. Nisu zanemariva ni njihova dekorativna svojstva pa su tako mnoge divlje vrste kultivirane i uklopljene u dizajn vrta. Danas ima kultivara pojedinih divljih vrsta s raznim mirisima i jačim okusima, šatiranog lišća ili robusnijeg habitusa od njihovih divljih predaka.




    Tko ima bar mali komadić vrta, može vrlo jednostavno urediti dio za začinski vrt. Potrebno je odabrati osunčano, ponešto zaštićeno mjesto. Tlo treba obraditi kopanjem pri kojem ćete dodati dosta komposta. Druga gnojiva nisu potrebna. Bitno je i da tlo bude dobro drenirano, jer zimi, kada se tlo smrzava, korijen može stradati. Poželjno je i to da se mjesto s ovim biljkama nalazi blizu kuhinje jer je onda sasvim sigurno da ćete ih stvarno i koristiti. Bilje možete uzgojiti iz sjemena (bosiljak, vlasac), reznica (kadulja, lavanda, ružmarin) ili kupljenih presadnica.
    Sijati sjeme možete već krajem zime u kući, na vlažan kompost. Tako ćete već u proljeće imati male presadnice. Ostavite na toplom i svijetlom mjestu, pa kad biljčicama naraste prvi par pravih listova, pikirajte ih u zasebne lončiće. Pazite da ih držite za listić, a ne za stabljiku jer se oštećena stabljika neće oporaviti, a list hoće. Kad otopli, sjetvu možete obaviti sijući direktno na mjesto. Kad niknu mlade biljčice, trebat će ih prorijediti.
    Ove će biljke godinama rasti na istom mjestu, ali to ne znači da im nije potrebno pomlađivanje. Kad grm bude dva do tri puta veći nego u prvoj sezoni, izvadite ga iz zemlje (u jesen ili proljeće), podijelite grumen i ponovo zasadite. Diobom možete dobiti veći broj biljaka ovisno o veličini matične, a na taj način možete razmnožiti sve trajnice.




    Vlasac će proizvesti nove lukovice pa i njega možete iskopati i podijeliti.
    Poludrvenaste biljke poput kadulje, lavande ili ružmarina možete razmnožiti reznicama uzetim u travnju ili kolovozu. Neka budu oko 10 cm duge. Poskidajte 2 para listova odozdo i zabodite ih u zemlju pomiješanu s pijeskom do trećeg nodija (mjesta gdje se drže listovi), zalijte i ostavite u polusjeni. Kad potjeraju nove listove, znat ćete da se reznica ukorijenila. Presadite mlade biljčice u zasebne lončiće, a kad ojačaju, van na mjesto.
    Održavanje trajnih vrsta sastoji se u zalijevanju, povremenom okopavanju i uklanjanju korova, a bit će ih potrebno još orezivati i šišati. Lavandu, na primjer, treba redovito orezivati nakon cvatnje da zadrži oblik. Šišanjem se biljka obnovi, a šišanje će goditi i timijanu i vlascu, koji će ubrzo potjerati nove izdanke. Šišanje se vrši nakon cvatnje. Ružmarin orezujte na vrhovima kako bi se grm razgranao.



    I oni koji žive u gradu, u stanovima mogu napraviti začinski vrt na kuhinjskom prozoru, balkonu ili terasi.
    Lijepo izgledaju zasebni lonci posađeni jednom vrstom začina i poredani na prozorsku dasku. Dobro izgleda i plastika u boji terakote; lagana je za premještanje i ne vuče vlagu iz zemlje kao glina. Probajte pronaći "toranj", obično tri posude koje se mogu složiti jedna iznad druge. U njih stane mnogo biljaka, a zauzimat će mjesta onoliko koliki je promjer najniže posude. Predlažemo da uzgojite vlasac, lisnati peršin, kadulju, bosiljak, timijan i origano, koje najčešće koristimo u pripremanju jela. Na terasi ili balkonu možda imate i dovoljno mjesta za lonce s ružmarinom, lovorom ili lavandom. Veći broj biljaka možete uzgojiti ako napravite stepenastu policu.




    Ako je napravite tako da stane u ugao, neće zauzeti puno mjesta.
    I još jedan mali savjet. Kada budete sijali sjeme, obavezno označite što ste posijali. Jednostavne, jeftine i originalne oznake možete napraviti od drvenih kvačica za rublje i štapića. Pazite da imena biljaka napišete vodootpornim flomasterom.

  5. #5
    JagoDica Avatar od  Bombica

    Pol
    Žensko
    Član od
    06.11.2008.
    Aktivnost
    16.12.2014
    Zemlja
    Macedonia
    Lokacija
    negde ispod sunca
    Godine
    42
    Poruke
    6,659
    Blog
    30
    Slike
    121

    Odgovor: Aromaticne (zacinske) biljke

    VLASAC (Allium schoenoprasum L.)



    Vlasac je divlja i trajna biljka za koju se smatra da je porijeklom iz središnje Azije. Uzgaja se ili raste samoniklo po cijeloj Europi, Središnjoj Aziji i Sjevernoj Americi. Kao začin poznat je od davnina, čak su pronađeni 3000 godina stari kineski zapisi o njegovoj uporabi u kuhinji a smatra se da ga je u Europu iz Kine donio Marko Polo. Postoji legenda prema kojoj su Romi koristili vlasac pri proricanju sudbine, a u nekim vjerovanjima dobro je oko kuće objesiti vezice suhog vlasca kako bi se otjerale bolesti i zli duhovi. Stari su Rimljani vjerovali da se vlascem mogu ublažiti opekotine i suhi kašalj, a dodaje li se u hranu može povisiti krvni tlak i djeluje kao diuretik, premda se danas sumnja u to. Danas se vlasac najviše upotrebljava u kuhinji, osobito francuskoj, kao profinjen i ugodan dodatak aromat i dekoracija jela. Etimologija naziva ukazuje na izgled biljke, čiji listovi liče na vlasi kose, tanki i elegantni.

    Najmanji je, ali po mnogima najprofinjeniji predstavnik roda Allium (luk) kojem još pripadaju, među ostalima, poriluk, češnjak, crveni luk, luk kozjak i ostali. Najčešće se kao začin koristi svjež ili zamrznut. Jelima daje lagan, svjež okus luka hrani, integralna je komponenta sezonskih umaka i dio je svakog začinskog vrta. Kao i drugi predstavnici roda Allium, vlasac ima vrlo fin miris po češnjaku i luku, koji je vezan za prisutnost različitih disuldidnih spojeva. Listovi vlasca bogati su i vitaminima C i A, ali za razliku od više koncentriranog češnjaka sadrže manji udio aromatičnih spojeva i rijetko imaju medicinsko djelovanje. Njihova prava vrijednost je u kuhinji i u vrtu.
    Vlasac u prirodi i na prozoru



    Vlasac je lijepa lisnata biljka visoka 15-35 centimetara s malom i slabo izraženom lukovicom. Iz lukovice izbija gust snop uskih i cjevastih listova plavozelene boje. Stabljika je vrlo slična listovima i tijekom svibnja i lipnja na njezinu vrhu razvijaju se crveni ili ljubičasti cvjetovi u obliku gustog polukuglastog cvata.
    Uzgojeni vlasac je vrlo sličan divljemu. Može se uzgojiti i u lončiću na prozoru, u zatvorenom prostoru, ne traži puno pažnje i zahvalan je i lijep zeleni ukras u kuhinji. Uzgaja li se na taj način, može se trošiti prema potrebi i tijekom cijele godine. Kad raste samoniklo voli vlažna i pjeskovita sunčana ili malo sjenovita mjesta . Radi lakog prilagođavanja klimatskim uvjetima i različitim vrstama tla, proširen je po gotovo cijeloj sjevernoj hemisferi. Sjemenke vlasca mogu se u vrt posijati već u rano proljeće, međutim potrebna je nešto viša temperatura, pa je u mnogim sjevernijim krajevima bolje sa sjetvom početi nešto kasnije u proljeće, kad temperatura pređe 20 stupnjeva C, ili se može uzgajati u plasteniku. Dobro je nakon četiri tjedna vlasac presaditi kako bi se razlistao. Svake dvije do tri godine je dobro razdijeliti lukovice. Prilikom berbe može ga se samo "šišati" do visine od 2-3 centimetra, nakon toga će listovi nastaviti rasti.

    Za jelo i začin upotrebljavaju se sitno isjeckani listovi koji se beru od proljeća do jeseni, pri čemu se snop listova reže iznad zemlje da bi se sačuvala lukovica za slijedeću sezonu i iz koje će kasnije niknuti novi listovi. Svježi se listovi mogu sačuvati ukoliko se duboko zamrznu. Najbolji način za pohranjivanje jest odvlažiti listove, nasjeckati ih, staviti u posudicu za led napunjenu vodom i takvog zamrznuti. Kad se počne sušiti, vlasac brzo gubi aromu i boju, pa ga je takvog dobro imati samo kao rezervu za slučaj kad nema svježega.

    Začin koji može iznenaditi




    Zbog svojeg nježnog i ugodnog mirisa vrlo je popularan začin u središnjoj i zapadnoj Europi. Fino sjeckan dodaje se juhama, varivima od povrća i umacima, posebno onima na bazi jaja, vrhnja ili jogurta. Dugo kuhanje uništava njegovu osebujnu aromu, tako da je najbolje dodavati ga pred sam kraj pripreme jela, netom prije posluživanja. Svježi vlasac često se koristi kao dekoracija, nasjeckan ili cijeli listovi. Vlasac je i sastavni dio začinskih mješavina, pa je tako i obavezni sastojak francuskih fines herbes, mješavini koja se koristi za razna topla i hladna jela, salate, omlete, rižu i piletinu. U kineskoj se kuhinji najčešće pred kraj kuhanja ili prženja dodaju dugi listovi vlasca kako zbog okusa, tako i zbog ugodna izgleda i mirisa koje daje jelu. Izvrstan je začin za razne vrste sireva, kojima se dodaje svjež i sitno sjeckan. Osobito se dobro slaže sa svježim sirom, mješavina čega je čest proljetni objed u centralnoeuropskim zemljama. Također, sjeckani vlasac izvrstan je i u raznim salatama, a osobito onima od rajčica i krastavaca kojima daje nježnu aromu puno slabiju od crvenog luka, ali izuzetno finu i bez jakog okusa. U alpskim krajevima Europe, gdje također raste samoniklo, vlasac se često koristi posut preko maslacem premazanog raženog kruha.

    Dekoracije od vlasca su ne samo lijepe, već i mirisne, a jelo u koje je dodan sitno narezan vlasac, primjerice umjesto peršina, zadržat će vizualnu ljepotu i dobiti ugodan lagan miris kombinacije luka i češnjaka, kojeg mnogi vole. Posebno se dobro slaže s krumpirom, kuhanim, pečenim ili prženim, a osobito je zanimljiv dodatak pire krumpiru kojem daje svježiji okus i neuobičajen izgled.

    Poruku je izmenio Bombica, 03.07.2010 u 23:54


  6. #6
    JagoDica Avatar od  Bombica

    Pol
    Žensko
    Član od
    06.11.2008.
    Aktivnost
    16.12.2014
    Zemlja
    Macedonia
    Lokacija
    negde ispod sunca
    Godine
    42
    Poruke
    6,659
    Blog
    30
    Slike
    121

    Odgovor: Aromatične (začinske) biljke

    Bosiljak





    Bosiljak (Ocimum basilicum) je popularni začin slatkastog mirisa i pomalo oštrog ukusa, čiji listovi obogaćuju jela mediteranske kuhinje.
    Potiče iz Indije, gdje se vjerovalo da je bosiljak natopljen božanskom esencijom i bio je posvećen bogu Višnuu. Smatra se da su ga poznavali i Egipćani prije oko 5500 godina, o čemu govore ostaci biljaka pronađeni u grobnicama piramida iz tog razdoblja. Na Haitiju je posvećen paganskoj boginji ljubavi Erzuliji. U ruralnom Meksiku ponekad ga nose u džepovima jer vjeruju da će privući novac.

    Naziv basilicum je latinizirana izvedenica od grčke riječi vasileos, što znači kralj, čime bosiljak već stoljećima dokazuje svoju važnost.

    Nekad se bosiljak uzgajao u vladarskim vrtovima antičke Grčke i srednjevjekovnog Bizanta kao vrlo cijenjena začinska biljka. Od 12. stoljeća proširio se ostatkom Evrope, a danas se najviše uzgaja u Holandiji.

    Ova jednogodišnja biljka može narasti do 40 cm. Listovi su jajastog oblika i na krajevima šiljasti, a mogu biti sitniji ili krupniji, svijetlo ili tamno zeleni, crvenosmeđi ili tamnoljubičasti. Postoji preko 30 vrsta bosiljka. Najčešće ima zelene listove, ali postoji i ljubičasti bosiljak koji najčešće služi kao ukrasna biljka, i tamni bosiljak.

    Kako raste bosiljak





    Možete rasti bosiljak iz sjemena biljke koje je pokrenuo /u zatvorenom prostoru prije presađivanja u vrt. Može se čak potpuno odrastao u zatvorenom prostoru ako je željena. Postrojenja treba puno sunca napredovati. Možete koristiti fluorescentne 'raste' žarulje ako nema dovoljno svjetla u vaš dom. Sjeme treba biti zasijano u toplo doba godine.

    Za uzgoj bosiljka potrebna su gnojena tla bogata humusom, te sunčana i od vjetra zaštićena staništa. Biljka je naročito osjetljiva na niske temperature, a ne podnosi ni zalijevanje hladnom vodom. Ukoliko zimi želite imati svježi začin uvijek na dohvat ruke, treba ga posaditi u posudu za cvijeće i držati u kući na toplom i suhom mjestu. Orezite barem svaka 2 tjedna i to ce povećati zdravlje biljke.

    Primena u kuhinji i lekovitost

    Osim što poboljšava ukus i obogaćuje miris mnogih jela, bosiljak svojim sastojcima povoljno utiče na zdravlje organizma. Odlična je zamjena za sol, pa ako ga na taj način koristimo u prehrani, posredno djeluje i na snižavanje visokog pritiska i uklanjanje celulita. Bosiljak potiče apetit, te povoljno utiče na probavu i ravnotežu crijevne flore.

    Povoljno djeluje na živčani sistem: smiruje napetost, migrenu, poboljšava pamćenje i otklanja mentalni umor.

    Oblozi od bosiljka pospješuju zacjeljivanje rana. Svježi listovi bosiljka odličan su domaći lijek protiv uboda insekata, ako prstima usitnite lišće i natrljate mjesto uboda. Koristi se, također, za poboljšanje apetita i protiv nesanice.

    U kulinarstvu, osim što je bitan sastojak italijanskih umaka za tjesteninu ili pizzu, često se zbog svoje aromatičnosti dodaje i jelima od povrća, kao i svježem kravljem siru, raznim supama, varivima, te jelima od mesa i ribe. Bosiljak se jelima dodaje u maloj količini, pri kraju kuhanja.
    Svježi bosiljak odličan je u salatama, a sušeni ima jači okus od svježega pa ga dodajte u variva i razna druga jela od povrća, kao i jela s mesom.
    Bosiljak se jako dobro slaže s peršunom, ruzmarinom, origanom, majčinom dušicom, kaduljom i šafranom, a posebno se cijeni kao začin u talijanskoj i francuskoj kuhinji.






  7. #7
    Deran Avatar od  hypo

    Pol
    Muško
    Član od
    31.10.2010.
    Aktivnost
    31.10.2010
    Zemlja
    Serbia
    Godine
    33
    Poruke
    2

    Odgovor: Aromatične (začinske) biljke

    Začini su u prošlim vremenima bili privilegija bogatih. Vremenom je začinsko bilje postalo dostupno i ostalom stanovništvu, da bi neke vrste postale ključni simboli pojedinih nacionalnih kuhinja.
    Trgovina začinima tokom poslednjih hiljadu godina, znatno je uticala na osnovne tokove razvoja civilizacije. Začini su, pored zlata i svile, bili predmet trgovine između Istoka i Zapada. Uticali su na otkriće prekomorske plovidbe. Bili su uzrok uspona i padova kraljevstava, dominacije svetskom trgovinom Španaca i Portugalaca, zatim Holanđana i Engleza. Većina začina, koji se i dalje u svetu upotrebljavaju, osim onih egzotičnih sa Orjenta, Kine i Indije, poreklom su iz Evrope, najčešće iz područja Mediterana i iz jugoistočnih delova kontinenta.
    Začini su u srednjem, ali i početkom novog veka imali značajnu ekonomsku i političku ulogu kao danas nafta. Trgovina začinima, a naročito onim iz Azije, bila je vrlo unosan posao; doprinela je velikom bogatstvu prvo arapskih država, a zatim i talijanskih gradova-država i kolonijalnih sila.
    Najveći broj začina su proizvodi biljnog porekla, karakterističnog mirisa i ukusa ili boje. Dodaju se prehrambenim proizvodima i alkoholnim i bezalkoholnim pićima radi postizanja odgovarajućeg mirisa, ukusa, boje ili radi svarljivosti, kozmetičkim preparatima i parfemima radi karakterističnog mirisa, a lekovitim preparatima zbog njihovih aktivnih principa.
    Kao začini se koriste aromatični delovi začinskih biljaka i to: koren, kora, list, cvetni pupoljak, cvet, tučak, plod, seme. Neki začini se koriste u prirodnom obliku, dok se drugi pripremaju sušenjem, sitnjenjem, pretvaranjem u prah i ekstrahovanjem aromatičnih sastojaka.

    Izvor Dijetalna ishrana

  8. #8
    Starosedelac Avatar od  tetkaD

    Pol
    Žensko
    Član od
    04.03.2010.
    Aktivnost
    13.11.2014
    Zemlja
    Serbia
    Lokacija
    soba crvene boje
    Godine
    66
    Poruke
    1,993
    Blog
    3

    Odgovor: Aromatične (začinske) biljke

    Nisam nikada videla vlašac u cvetu.Inače ga redovno koristim u ishrani.Ima ga odmah iznad moje kuće.

    Majčina dušica



    Latinski naziv: Thymus serpyllum

    Drugi nazivi: babina duša, babja dušica, bakina dušica, bukovica, vreskovina, vrisak, divlji bosiljak, dušicina, dušicka, materina dušica, materka, tamjanika, čubrić, maternika, poljski timijan, poponac, vrisak. Čaj od majčine dušice koristi se višenamenski.

    Izgled biljke

    Majčina dušica je trajna 20-30 cm visoka, grmasta biljka. Listovi su nejednake veličine i oblika, od linearnih do okruglastih, jajastih, suličastih, po rubu celi, grubi, gotovo kožasti. Roze do lila cvetovi stvaraju na vrhovima stabljike okrugle cvetove, jakog i prijatnog mirisa. Raste na sunčanim suvim padinama, kamenjarima, pašnjacima, livadama, u parkovima, vrtovima, na poljima, uz puteve i uz more.
    Lekovitost majčine dušice

    Lekoviti sastojci nalaze se jedino i isključivo u listu i cvetu majčine dušice.

    Majčina dušica je jak antiseptik za unutrašnje organe, organe za disanje i urogenitalne organe.
    Biljka daje snagu koja stimuliše psihičke i fizičke funkcije, a deluje kod oboljenja kao što su:
    - razne neuroze
    - depresije, neurastenije, alkoholizam - za njih je majčina dušica pravi lek. U narodnoj medicini preporučuje se u lečenju alkoholizma jer posle uzimanja čaja dolazi do povraćanja, a osoba koja pije gubi volju za daljim uživanjem alkohola
    - zatim se koristi kod slabosti i seksualnih smetnji jer pojačava, stimuliše seksualne funkcije
    - kod plućnih oboljenja kao što su astma, bronhitis, emfizem, tuberkuloza uzima se čaj ili sirup od majčine dušice jer deluje višenamenski: kao ekspektorans (rastvara sluz, katar) koji olakšava iskašljavanje, kao antiseptik koji umiruje jak kašalj, kao antiseptik koji sprečava širenje infekcije tj deluje antiinflamatorno
    - za ženske bolesti se koristi kao emenagog (podstiče i reguliše menstruaciju), antiseptik (za infekcije materice)
    - koristi se i za lečenje migrene, bolesti bešike, bubrega, želuca (grčevi), anemije, angine, difterije, padavice, kijavice, nesanice, reume.


    Majčinu dušicu ne bi smele uzimati osobe sa komplikacijama žuči, sa akutnim čirom na želucu, osobe slabog želuca i sa komplikacijama na jetri.

    Autor: prim.dr Božidar Kovačević

    izvor


    Poruku je izmenio Cecara, 28.07.2012 u 09:43 Razlog: kodovi & izgled

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

LinkBacks (?)

  1. 17.07.2010, 23:21

Slične teme

  1. Biljke - azbuka
    Autor Kunic u forumu Igre bez granica
    Odgovora: 816
    Poslednja poruka: 29.08.2013, 21:49
  2. Beočin i sela opštine beočinske
    Autor nenad.bds u forumu Srem
    Odgovora: 19
    Poslednja poruka: 24.01.2013, 01:42
  3. Lekovite biljke
    Autor Lady S u forumu Biljno carstvo
    Odgovora: 54
    Poslednja poruka: 19.03.2011, 13:28
  4. Biljke u snovima...
    Autor ZOE u forumu Biljno carstvo
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 17.04.2007, 14:52
  5. Otrovne biljke
    Autor silvia u forumu Biljno carstvo
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 05.04.2007, 07:58

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •