Tako je
Nije tako!
Niko nije nebitan! Čovek, odnosno duša živa, Bogu je bitnija od čitavog svemira, planeta, i galaksija...Zato je ovaj smrtni život u raspadljivom telu, samo uvertira, šansa za svakoga, i sito koje razdvaja žito od kukolja, za onaj drugi - večni ...a u zajednici sa Bogom Stvoriteljem...
Jer, šta bi drugo bila smisao života?
Smrt? Kao krajnja destinacija za sve? Ne bih rekao!
Čovek je padom u greh dobio smrt kao prvu destinaciju. Jer kada to ne bi bilo tako, greh bi bio večan! A zlo ne može da egzistira u blizini Boga, jer je Bog apsolutno dobro...tamo gde je Božanska sila tamo je - svetlost. A gde je svetlost, tamo ne postoji mrak!!
Ono što, ne žalost, ne mogu ovde niti bilo gde, da opišem, napišem, oslikam, nacrtam i ispišem rečima, je da sam lično ja - Boga upoznao pre čitanja Starog i Novog Zaveta! Čitanje Svetih Spisa nije presudno za spoznaju da postoji Bog Stvoritelj i Davalac života! I da on Kreira sve ono što je dobro u našim životima! A da sve ono loše, kreiramo mi sami...
Da li ti možeš to uopšte da pojmiš? Da shvatiš?
Da li možeš da shvatiš, ti i tebi slični, da čovek poseduje jedno čulo za razliku od drugih stvorenja, koje se zove -> SAVEST! Preko savesti Bog komunicira s tobom, moj Vladane....
Sveti Spisi su -> Objava Boga u Reči! Jer, ako nisi znao, čovečanstvo ima jednu osobinu, sposobnost, a to je medjusobna komunikacija - > REČIMA!
Nije telepatija, nego - REČ!
Dakle, prvi korak u spoznaji je preko savesti...drugi korak je u glavi i razumu, koji opet imamo za razliku od životinja. U glavi, odnosno u umu, razvija se drugi korak a to je samopitanje - zašto sam ja ovde? Šta to moj Stvoritelj želi od mene?
E onda ide potraga...Tek tada se otvaraju Sveta Pisma i ide čitanje, a kroz čitanje - Saznanje! Odnosno, spoznaja šta je to što Bog želi od svih nas....
A Bog od nas želi bezuslovnu - LJUBAV!
"...Ljubi bližnjega svoga , kao samoga sebe..."![]()



LinkBack URL
About LinkBacks












Odgovor sa citatom

meni neko pomaže.



al za malo...






Preporuči temu