Domace legende koje nisu vise sa nama...

[lav71]

Stevan Šalajić i Ivan Hajtl...

[Bloo]

Danilo bata Stojkovic naj glumac ikada...!!!!!

Covek legenda...

Naravno i ostali: Pavle Vujisic,Tasko Nacic, Zoran Radmilovic, Gidra...

[Bule]

Danilo Bata Stojković.
Naša najveća glumačka legenda .Pretpostavljam da nema osobe koja bar dva do tri puta nije gledala filmove :Balkanski špijun , Maratonci trče počasni krug ili Ko to tamo peva.Rečenice iz ovih filmova bile su i ostale sastavni deo svakodnevnih žargona kada se sretnemo sa društvom u gradu ili na nekoj zabavi. Bila je to sjajna plejada glumaca koja je navedena u ovoj temi i kojih nažalost više nema.Među svima njima Danilo je za mene ipak najveća legenda i koji je u svojim filmovima još uvek tu sa nama da nas nasmeje i razveseli.

[broj310]

зоки је непревазиђен... можда мени најдража улога у незаборавном филму
" мајстори, мајстори"

наравно и бата стојковић,павле вујисић, ташко начић...

[Tami80]

Ckalja,Mija...Burdus....

[markiza10]

Milenko Zablacanski odlican glumac fenomenalan reditelj!!! igrala sam u predstavi koju ja rezirao, nezaboravno iskustvo!!!!!!

[Bazarov]

Naravno da su to pre svih Zoran Radmilović i Bata Stojković, kao i ostali već pomenuti. Dodao bih i Slobodana Aligrudića i Branka Plešu.

[broj310]

што се мене тиче- био је домаћа легенда. слава му.


Vijesti Hrvatska

24. 03. 2008. | 18:04


Preminuo hrvatski glumac Boris Dvornik



Od moždanog udara u Splitu je preminuo 69-godišnji Boris Dvornik, Roko Prč iz Malog mista, Meštar iz Velog mista, legenda hrvatskog i jugoslavenskog filma.
Mladi moraju biti hrabri i kad oponašaju i kad zabušavaju. Kakvi su ljudi, takvi će biti i glumci � tako je govorio Boris Dvornik primajući Vjesnikovu nagradu Kreše Golika 2001. Glumiti je počeo u prvom razredu osnovne škole, u �Crvenkapici�. � Gluma je za mene najvažnija stvar na svijetu � govorio je taj sin drvosječe. Tako je mislio do posljednjeg daha pripremajući se ovih dana s Mani Gotovac za seriju o sebi na HTV-u.

Poziv Branka Gavelle
Glumački školu završio je u Novom Sadu. Na preporuku Karla Bulića ponuđen mu je angažman u beogradskom Jugoslovenskom dramskom pozorištu, no prihvatio je poziv Branka Gavelle i nastavio školovanje na zagrebačkoj Akademiji. Gavella je prvi uočio njegovu darovitost za glumu na filmu te mu, iako je to bilo suprotno pravilima studija, dopustio da zaigra na filmskom platnu 1960. godine.

Zarana je postao glumac simbol, a čovjeku je tijesno u simbolu pa je skupo plaćao cijenu slave, što je zarana postao istinskom zvijezdom na našim prostorima. U svim razdobljima života, sve do smrti, povezivali su ga na različite načine s politikom, za ljubav glume pristajao je na štošta, ali se jogunasto, srčano opirao tome da zauvijek završi � u ladici.

�Politika van iz moje butige�, najčešće je izgovarana rečenica �Velog mista�, upravo u brijačnici u kojoj je njegov Meštar vlasnik, ali politika se upravo nemilosrdno upisivala u životopis i lice Borisa Dvonika, kao i njegova Meštra. No Dvornik je zarana pronašao spasonosno rješenje. U svakoj je svojoj ulozi branio ljudskost, muškost i dostojanstvo pojedinca, njegovu neponovljivost, pa i ljudsko pravo da čovjek griješi i uči na pogreškama...

Što god je igrao, koju god uniformu nosio na filmu ili televiziji, uvijek je zračio toplinom, ljudskošću, duhovitošću i životnom vedrinom, isijavajući mediteransko sunce pod kojim je stasao.



U kazalištu je bio zahtjevan partner šarmirajući uvijek publiku kao da je ljubavnica. Svoj ugodan glas i sluh ponudio je splitskom kazalištu 1969. godine u Tijardovićevoj �Maloj Floramy� i �Spli�skom akvarelu�, slijedila je �Šjora File� te �Šjor Bartuolovi snovi� De Filippa, Goldonijeve �Ribarske svađe�, Čehovljeva �Drama bez naslova�, Brešanovi komadi �Nečastivi�, �Hamlet u selu Mrduša Donja�, �Julije Cezar�, potom �Bljesak zlatnog zuba� Mate Matišića, Pirandellov �Čovik zvir i kripost�, �Buzdo� nepoznatog makarskog autora...

Boris Dvornik imao je svog pisca. Bio je to Miljenko Smoje. �Roko i Cicibela� i �Roko krvolok� pisani su za njega, a posljednja monodrama po Smojinu pismu �Ja i moj mali kumpanjo� bio je izravan susret s publikom na otvorenom i spomenak na Smoju 1999. godine.

� Miljenku Smoji pripada moj prošli, moj sadašnji i moj budući život, jer svi su moji životi utkani u njegov lik i djelo � govorio je Dvornik.

� Glumeći njegove tekstove, ja živim svoj život upravo onakav kakav jest, autentičan, stvaran, isto kao da, glumeći svoj život, živim njegove tekstove � kazivao je o Smoji, ali vjerojatno se u toj paradoksalnoj rečenici skriva tajna Dvornikova glumačkog šarma. On je brisao granice između sebe i lika riskirajući uvijek mentalnu stabilnost bez koje nema glumca:
� Ako ne mogu biti svoj, onda ni uloga ne može biti ono što treba. Onda bolje da je i nema.

Brojni učitelji
Svojim je učiteljima smatrao Branka Gavellu, Krešu Golika, Miljenka Smoju i Antuna Vrdoljaka. Njegova idealna partnerica na televiziji i na filmu bila je, zacijelo, Zdravka Krstulović. Umjetnost je tako spojila dvije divlje, čvrste, inteligentne ljudske prirode. I Dvornik i Z. Krstulović bili su i na sceni, i na ekranu, i u životu neumorni borci koji se dižu poslije svakog poraza.

� Svaka životna dob ima svoje dobre i loše strane, treba samo ostati čovjek, a onda je lako. Slabići odustaju, samo jaki ostaju, u poslu, karijeri, glumi, bolesti, životu � kazao je i pokazao nam Boris Dvornik!


извор: www.vecernji.hr

[biterlemon]

Bata Živojinović: Veliki čovek

Veliki srpski glumac Velimir Bata Živojinović, na vest o smrti kolege iz Hrvatske Borisa Dvornika, izjavio je da su se njih dvojica lepo družili i da bi voleo da u takvim odnosima budu i naši narodi.

"Neki su pisali da smo se svađali, pa mirili, a mi se nikada nismo svađali. Zato nismo ni imali razloga da se pomirimo, ali smo imali razloga da se sretnemo. On je za mene bio i ostaće živ, divan i topao čovek. Ako hoću da ga vidim, imam filmove i kasete", rekao je Živojinović.

"Drugi su nas svađali, a to što se nas dvojica nismo svađali nosi neku saimboliku. To što smo se lepo družili i to je jedna simbolika. Voleo bih da takvi budu i naši narodi. U tome je značaj našeg druženja - u zajedništvu i ništa van toga", naglasio je on.

Napomenuvši da je "šteta što Dvornik neće učestvovati u tom zajedništvu i pomirenju", Živojinović je izrazio uverenje da ćemo se "pomiriti u ogromnom broju".

"Važno je da smo se nas dvojica razumeli apsolutno. Iako smo bili naoružani kad god smo snimali, nikad nismo pucali jedan u drugog, stvorili smo prijateljstvo koje je prihvatilo 90 odsto i srpskog i hrvatskog naroda. To je najvažnije, a mi smo samo akteri toga", rekao je Živojinović.

"Boris je bio šarmantan i duhovit čovek. Naš narod kaže - o mrtvima sve najbolje, ali to je zaista tako kada je on u pitanju. Sve najbolje, tolerantan čovek, sjajan glumac, veliki umetnik, to misle svi koji ga znaju iz života", zaključio je Živojinović.

On je za "Slobodnu Dalmaciju" rekao da će doći na sahranu Borisa Dvornika. "Ništa gore nije moglo da se dogodi, nikad ga više neću videti. Doći ću na sahranu", rekao je Bata Živojinović.

Ljubiša Samardžić: Dvornik - deo naše bogate prošlosti

Srpski glumac, reditelj i producent Ljubiša Samardžić izjavio je Tanjugu da je smrću hrvatskog glumca Borisa Dvornika "otišao i deo naše bogate prošlosti".

"Odlaskom Borisa Dvornika kao da je otišao deo naše nepresušne bogate prošlosti i ludosti koju smo obojica nosili".

Izražavam duboka saosećanja Dvornikovoj porodici i svima koji su poštovali njegovo delo", rekao je Samardžić.

Glumac Aljoša Vučković rekao je da polako odlazi čitava plejada glumačkih velikana. "Otišao je Smoje, Zdravka, Genda i sad Boris, ne mogu da verujem. Iako imam mnogo poslovnih obaveza, nastojaću da dođem u Split".

Muzičar Oliver Dragojević kaže da je sa Dvornikom otišao i veliki deo Splita. "No, iza sebe je ostavio toliko stvari u kojima će mnoge generacije moći da uživaju", rekao je Dragojević koji se sa Dvornikom najviše družio dok su snimali zajednički album sa Zdenkom Runjićem kad je nastala i slavna pesma "Nadalina".

http://www.mtsmondo.com/news/world/text.php?vest=91252

[memento]

Borisa Dvornika sam povremeno vidjao u Splitu. Mislim da je stanovao na Poljudu u zgradi koju su kolokvijalno zvali `Kineski zid`. Cetvrtkom, cini mi se, je sa svojim drustvom imao zakupljen termin u jednoj sportskoj hali u blizini kafane Mornar (kod Veljka/naime bilo je dva Mornara, pa su ovaj zvali po imenu sefa). Nakon `baluna na mice golice` su vece redovno provodili u veselom druzenju....

Poslednji put sam ga video u Komizi, u restoranu `Nadalina` koji se nalazio na rivi. Bilo je to veliko drustvo u kojemu su pored njega bili i Miljenko Smoje, Momcilo Popadic, Jaksa Fjamengo... Nisam siguran, ali cini mi se da je bio i Ivica Vidovic. Tada sam ga i upoznao, kao i ostale. Moj prijatelj, komizanin, je dao ribu za tu veceru, pa sam imao tu privilegiju da pored njega sedim sa njima. Mislim da ne treba da napominjem da sam se napio k`o majka...

Boris Dvornik je bio neponovljivo sarmantan glumac, veliki kozer i covek koji je jako voleo drustvo i zivot. Neobicno je postovao Smoju, ali i ostale svoje prijatelje s kojima se duzio decenijama....

Vidjao sam i jegove sinove, koji su bili talentovanni mladici i bavili se muzikom. Tada je u Splitu radio poznati studio `Tetrapak` koji je producirao dosta dobru muziku. Drzao ga je neki Vilovic (ime sam zaboravio).

Medjutim, dolazile su glasine da je pred kraj zivota Boris imao problema sa picem, a njegov sin sa sredstvima zavisnosti. Ne znam da li je to tacno, ali sigurno je da nema veze sa njegovom sjajnom glumom i vanrednim licnim pecatom koji je otisnuo u filmsku umetnost zemlje koja se zvala - Jugoslavija.