Evlija Čelebija o gradovima i selima na teritoriji današnje Vojvodine

[Turkmenbashi]

Opis grada Giviza

Na mađarskom giviz znači voda. Osvojio ga je Rustem-paša 967/1555. godine u doba Sulejman-hana i porušio. Kasnije se pokazalo da je ta tvrđava vrlo važna, te je podignuta mala palanka od drveta. To je četvorougaoni grad »na obali Dunava. Ima jednu kapiju, oko sedamdeset daskom pokrivenih kuća i jednu džamiju. Tu se nalazi dizdar, oko pedeset članova gradske posade i dovoljna količina municije.
To je nijabet (ispostava) iločkog kadiluka na teritoriji sremskog sandžaka. U carskoj defterhani ovaj grad Giviz naziva se grad Čerević. U stara vremena bio je dobro izgrađen i naseljen, a i sada ima džamiju, više mesdžida, medresu, više mekteba i tekija, jedan hamam, više hanova i magacina na skeli, te dovoljan broj dućana. U ovome mjestu ima bezbroj vinograda i bašča; klima je neobično prijatna. Pristanište...

Dodatak (opisa) ovog živog šehera. — Južna strana ovoga grada je bogata šumama i vinogradima; tamo je zrak dobar, pa je pogodna za iziete i razonodu. Na suprotnoj strani Dunava na području segedinskog sandžaka. na samoj obali Dunava. tačno nasuprot ovoga šehera nalazi se palanka Futog. Ovaj grad je podignut kasnije na skeli, radi koje je izgrađen. Ta skela pripada budimskoj finansijskoj upravi.
Idući odatle dva sata dalje stigli smo u Banoštor.

[Turkmenbashi]

OPIS PALANKE BANOŠTORA

Na latinskom jeziku to znači ženski grad. I danas je poznat po imenu bezvjemičke žene [po kojoj je nazvan], ali se ovaj grad u vulgarnom jeziku naziva grad ... I on je osvojen 927/1521. godine od strane Sulejman-hana akcijom Sari Rustem-paše. To je vojvodaluk na teritoriji sremskog sandžaka. Jedan organ vlasti u ovom mjestu je budimski emin, samo mjesto pripada finansijskoj upravi Kanjiže. To je nijabet (ispostava) iločkog kadiluka. Tu se nalazi dizdar i oko četrdeset članova gradske posade. Sama palanka nalazi se na obali Dunava i nije tako izgrađena ni naseljena. Ima samo jednu džamiju i oko stotinu ćeremitom i daskom pokrivendh kućica.
Odatle sam putovao tri sata kroz kamenjare, šume i vinograde. Sa toga puta vide se mnoge tvrdave na onim stranama, kao, na primjer, grad Kupinik, grad Vrba, grad Mitrovica, grad Grgurevci, grad Baja i grad Noćaj. Ima još nmogo gradova sa lijeve i desne obale Dunava. Vide se i neki gradovi u velikoj udaljenosti, ali pošto sam se ja, siromah, po starom običaju stalno držao pravila da ne opisujem nijedan grad o kome nisam stekao sigurna i istinska obavještenja oli koji nisam vlastitim očima vidio, to sam mnoge gradove posmatrao iz daljine, ali nisam bio u stanju da ih u prolazu opišem, jer na ovoj budimskoj krajini ima mnogo gradova po planinama, riječnim prelazima i na skelama.
Pošavši iz ove palanke Banoštora, stigli smo za tri sata (u Ilok).

[Turkmenbashi]

OPIS TVRDOG BEDEMA GRADA ILOKA KOJI LIČI NA ZDANJE GRADA HELUKAS

To na latinskom znači..ali u vilajetu Hercegovini postoji jedna kasaba koja ima ime slično nazivu ovoga grada i koja se naziva Ulog. [Ilok su] podigli ugarski kraljevi. Godine 932/1526 [krenuo je] Sulejman-han lično sa hiljadu lađa Dunavom i sa sto hiljada vojnika kopnom, postavivši za vrhovnog komandanta svoga miljenika, kasnije ubijenog, Ibrahim-pašu. Trideset i jedan dan vodena je velika borba (za ovaj grad). No, pored svega toga nije bilo izgleda da će nevjernici predati grad. Na kraju je došao sam sultan u svoj svojoj veličanstvenosti. I čim su nevjernici čuli njegov glas, Srbi i Mađari rekoše:
»Da predamo grad Sulejman-hanu«.
Austrijsko krilo vojske na to nije pristalo pa je jedna strana grada osvojena na vjeru, dok je na drugu stranu prema Austrijancima izvršen žestok juriš i izvojevana takva pobjeda muhamedanskog mača da se o tome i danas pričaju priče i pjevaju junačke pjesme u zemlji nevjernika i među veteranima budimske krajine.
Sada, prema Sulejman-hanovom zakonu, ovaj grad nalazi se u budimskom ejaletu na teritoriji sremskog sandžaka, koji liči na rajski vrt Irem. Grad drži budimska vojska. To je emanet koji se daje u zakup (iltizam) za deset tovara akči. Na njegovoj skeli sjedi jedan ugledan (muhtešim) budimski aga sa sedamdeset do osamdeset svojih ljudi, hazmećara, i upravlja ovim emanetom. Tu se nalazi muftija (šeyhu 'l-islam), zastupnik šerifa (naklbu 'l-ešraf) i više prvaka i uglednih ljudi. To je ugledan kadiluk koji po zakonima ima rang kadiluka od sto pedeset akči. Tu postoji serdar budimskih janjičaira. (Budim yenigeri serdari), ćehaja Portinih spahija (kethoda yeri), gradski dizdar sa sto pedeset članova gradske posade, tržni nadzomiik (muhtesi'b), baždar, starješina esnafa (šeher-ćehaja), kapetan, mamaraga i sedam gradskih aga.


Opis grada lloka. — To je grad sagrađen u obliiku malo izduženog četvorougaoniika, a leži na jednom visokom uzvišenju koje dominira rijekom Dunavom. Oko grada nalaze se četiri velike tabije. Opseg grada iznosi ravno devet stotina koraka. Grad ima nepristupačnu i čvratu citadelu i dvije kapije; jedno je veliika kapija, koja se otvara na sjevernu stranu i od koje se silazi dolje u Varošku tvrđavu; drugo je Mala kapija. U ovom gradu postoje samo dvije džamije; jedno je Sulejman-hanova, a drugo je džamiija sakabaše Mehmed-age. Blizu ove džamije nalazi se jedain lijep hamam, ali ne znam ko ga je sagradio; samo, to je divain i krasain hamam, sa prijatnim zrakom i lijepom zgradom, u kojoj se nalaze dvije kurne i četiri sofe. U tom gradu, u vanjskoj tvrđavi, pred čaršijskom džamijom, nalazi se jedna odlična kafana sa lijepim vidikom. Tu se sastaju svi drugovi, ahbabi, prosvijećeni ljudi i iskreni prijatelji da eglenišu. Sa jedne strane te lijepe kafane nalazi se odličan trgovački han. Taj han je kao neki bezistan ovog šehera. Pokraj njega nalazi se jedna dobra kafana. Ta kafana je na glavnoj ulici. U šeheru iima svega dvije stotine zanatskih dućama, ali mema bezistana zidanog od tvrdog materajala. No, i pored toga, ovdje se nađe svega. U čarsiji, idući glavnom ulicom nalazi se Mehmed-begova džamija. To je divna i dobro posjećena džamija, u kojoj se obavljaju tri molitve dnevno. U istom sokaku navedene čaršije, tačno na vrhu, pred Arslan-begovom džamijom, postoji jedna česma kao voda života. S jedne strane te džamije nalazi se gradsko groblje. Od toga groblja, pravo naniže, silazi se na skelu koja se nalazi na obali Dunava. Idući pravo dolje putem, koji se nalazi na desnoj strani čaršije, dolazi se do Hadži-Islamova mesdžida. Spuštajući se odatle lijevim putem do kraja dolazi se do džamije Kučuk Mehmed-bega. Na suprotnoj strani odatle je Mustafa- begov mesdžid. Nešto naviše odatle nalazi se Kara Belaov mesdžid. Ta mahala nalazi se ma velilkom putu koji vodi iz ovoga šehera u kasabu Mitrovicu, kasabu Ndjemce i graid Tovamik. Uikratko, to je veliiki drum kojim rnožeš da ideš kud god hoćeš.


Opis Donje varoši. — U Donjoj varoši ima svega dvanaest muslimainskih i pet hrišćanskih mahala, a u cijelom šeheru, dolje u varoši i gore u tvrđavi, ima ukupno 1.160 lijepih i prostranih kuća, prizemnih i na sprat; zidane su od tvrdog materijala i pokrlvene daskam. Fasade, balkoni i prozori svih tih divnih ikuća okrenute su ma sjevernu stranu prema Dunavu. Tu postoje svega dvije medrese za studente, šest osnovnih škola za đake-početnike, tekija siromašnih derviša, jedan han, sto pedeset magaza (dućana), ... hamama i po prilici oko šezdeset dućana. Svi sokaci su isti, i oni koji vode odozdo gore.

Dodatak. opisu divnog šehera Iloka. — Budući da je klima dobra, mladići i djevojke su im stasiti; svi srtanovinici su Bošnjaci. Tu ima mnogo dobrih ljudi. Isto tako ima ljudi koji su prijatelji stranaca, gostoljubivi, (karakterni, blagi i mirni. Ovalko razvijeno i dobro naseljeno mjesto ne nalazi se na cijelom putu koji vodi olbalom Dunava, od Beograda do Budima, pa čak i kad se putuje preko Osijeka. Ali, u umutrašnjosti podunavlja ima mnogo dobro naseljenih varoši. Na obali Dunava me postoji nijedna tvrđava tako jaka kao Ilok, osim Varadina, Ostrogoma i Višegrada. Da ga gospod sačuva i spasi! Budući da se ova tvrđava ne nalazi na krajini, mego u unutrašnjosti zemlje, to ona ima imalu posaidu, i trebalo bi je popraviti i obnoviti.
Pošaivši odatle, došao sam do svetišta (ziyaret) Medžnun-babe... Oprostivši se sa svim prljateljima, krenuo sam dalje i idući pet sati prema zapadu [došao sam u Voćin].

[Turkmenbashi]

OPIS STARE PALANKE SOMBORA

Razlog da je ona tako nazvana je ..., a sagradio ju je njemačko- ugarski kralj Stjepan. U stara vremena to je bila velika varoš. I sada se na mnogim mjestima jasno vide ostaci njenih građevina. Kasnije, godine 959/1551. osvojio ga jeiz nevjerničkih ruku Pertev-paša, jedan od Sulejmam-hanovih vezira.
Sada se ovaj grad nalazi na teritoriji segedinskih sandžaka na zapadnoj strani jednog velikog polja. To je vrlo jaka četvorougaona palanka. Gradska cltadela gradena je od tvrdog materijala. U njoj se nalazi samo kuća dizdara, a drugih građevina nema. Pred kapijom toga grada (kulle), preko opkopa, nalazi se džamija Sulejman-hana i njegov ihamam; to je mala džamija pokrivena ćeremitom, a nalazi se u vainjskom gradu (varoši) u kome nema nikakvog traga ni znaka stambenim varoškim kućama, .nego je ukrašena samo sa dvjesta dućana (čaršije i bazara). To su većmom kujundžijski (zlatarski) dućani.
Ovaj grad svako veče čuva straža koja zatvara i otvara gradske kapije, tako da izjiutra ne može niko izaći.
Tu postoji jedna olovom pokrivena i od tvrdog materijala građena džamija, jedan han pokriven ćeremitom i dvanaest pasvandžija (noćnih čuvara), ali u slučaju opasnosti i za vrijeme borbi može da da dvije hiljade odabranih konjanika-kopljanika. Nalaze se dva šahi- topa, ali bez ijedne oke baruta, jer se, kažu, mjesto nalazi u unutrašnjosti zemlje i zato crni barut nije potreban.

Opis vanjske varoši. — To je velika varoš koja se nalazi na jugoistočnoj strani tvrđave i koja je okružena vinogradima, baščama (i ograđeninn vrtovima).
Postoji svega četrnaest muslimanskih bogomolja, od kojih se ističe prijeko Pašina džamija ... Ukratko, u pet bogomolja obavlja se zajednička molitva petkom, dok su ostale mahalski mesdžidi.
Tu se nalazi dvije hiljade dobrih prostranih ćeremitom pokrlvenih kuća, prizemnih i na sprat. Od svih dvoraca ističe se kao najbolji i najljepši dvorac (saray) Berri-paše. To je pravi rajski vrt Irem. Tu sam boravio jednu sedmicu i provodio se onako kako sam ja od srca želio, vodeći srdačne prijateljske razgovore.
Samo, u ovome šeheru nema tekućih voda. Postoji svega četiri bunara sa živom vodom, ali je to jako bogato mjesto, taiko da se jedan obrok hrane za konja prodaje za jednu akču, jedno jagnje za deset akči, a kola dinja (kaun) 1 lubenica za pet peneza. Sva tamošnja raja nisu Mađari nego Vlasi-hrišćani. Ova mjesta su nešto posebno, ona ne pripasdaju Madarskoj, nego se ulbrajaju u vilajete Bačku i Vlasku.
Tu postoje samo dvije medrese za studente, dvije tekije poštovandh derviša, šest osnovnih škola za malu djecu, dva hana za putnike i namjernike i jedan hamaim koji dušu osvježava, dok su svi spomenuti dućani u gradskoj čaršiji.
Od uglednih i velikih prvaka najugledniji je Berri-paša, čija je trpeza danju i noću neograničeno pristupačna bogatom i siromašnom, starom i mladom.
Većina stanovnika su trgovci, a svi nose krajiško odijelo; vrlo su uljudini i hrabri ljudi. U slućaju strašne borbe iz ovoga šehera može da se izvede dvije hiljade vrijednih konjanika-kopljanika.
Jednog dana dok sam se ja, siromah, u haremu Mutedejjin-pašine džamije savjetovao sa nekoliko staraca o krajiškim prilikama, dotle je jedan mališan provodio neke svoje nestašluke. Na to mu je otac rekao:

— Zašto u »prisutnosti ljudi igraš i provodiš taj nestašluk i neuljudnost? — i tako ga snažno pehlivanski ošamario da je jadno dijete na zemlju palo i kao da se onesvijestilo. Prisutni su odmah ustali sa svojih mjesta i rekli mališanovom ocu:
Bre, čovječe, zašto ovog djecaka tako udaraš pesnicom među
svijetom i rušiš mu dostojanstvo? — Na to je staii otac bijednog djeteta odgovorio:
Udario sam ga da bih ga odgojio, a ljuibav .pripada samo
bogu — i citirao stih:
— Ako otac udari sina, mudra izreka kaže da je to na mjestu, jer je dijete dio očevog srca.
— Ovo je moj sin, mogu da ga udaram, mogu da ga milujem, šta se to vas tiče?
Na to su prisutni .primijettli:
— Ako je on dio tvoga srca i tvoj evlad, on je isto tako sin naše krajine, zjenica naših očiju; on će sutra postati mladić-ratnik; poslije nekoliko godina on će se svetiti nevjenicima. Ako ga još sada budeš plašio pesnicom, on će se sutra plašiti nevjerničkog šestoperog buzdovana, palte i topuza i neće smjeti da se uhvati u koštac sa nevjenikom. Ostavi, ne tuci dječake naše krajine.
Tako su prijekornim riječima izgrdili dječakova oca, a dječaka utješili, što znači da oni svoje mladiće paze i cijene, i trude se da im ostvare svaku želju.
To su ljudi 'koji su prijatelji stranaca; medu njiima imamo mnogo hadžija.
Ovaj šeher spada pod jegarsku finansijsku upravu (područje). Svim prihodima carskog hasa, harača i tržnih carina upravlja j egarska finansijska uprava.
Na suprotnoj strani Dunava, jedan sat hoda daleko, nalazi se skela grada Erduta, a sam Erdut leži na obali Dunava... na toj strani postoji velika skela. Taj grad ima jako utvrđenje.

Opis znamenitih grobova šehera Sombora. — Tu se nalaze grobovi Saban-babe, da mu bog posveti tajnu, i Humam-dede imam- efendije, koji se posjećuju.
U ovom šeheru nisam platio jedinu akču na ime pregleda grada, nego sam samo od Berri-paše dobio stotinu dukata (altun) i jednog ata. Tatari koji zimuju u ovom šeheru poklonili su tmi trojicu robova koji su odnekud bili pobjegli [iz zarobljenistva].
Zatim sam uzeo vrijednu pratnju i krenuo iz ovoga šehera Sombora u jugoistočnom pravcu i putujući osam sati beskrajnom ravnacom [došao sam u Bač].

[Invisibleman]

Svaka čast za trud... Trebalo je to prepisati...

Doba otomanske vladavine je jedno od najzapostavljenijih perioda istorije ovog prostora (Vojvodine i šire)...

Čelebija je jedan od najinteresantnijih putopisaca koji je o "našim" krajevima ostavio neprocenljive podatke o vladavini Otomanske imperije.

Dobar izvor je i Olga Zirojević koja je pisala o "Carigradskom drumu"... njeni izvodi su mnogi zapadni putopisci i otomanski zapisi...

Pre dve godine obradio sam sve njegove informacije koje govore o utvrđenjima na teritoriji današnje Vojvodine... (jedan od mojih sizifovskih poslova)... a sve u okviru pronalaženja podataka o nekadašnjim utvrđenjima (kroz celu istoriju)... Otomanska vlast nije gradila tvrđave od čvrstog materijala ali njene palanke pripadaju tipu "poljske fortifikacije", odnosno od zemlje i drveta...

Nadam se da moje sakupljene informacije neće ostati samo "na papiru"... te se nadam da ću za par/nekoliko godina to i objaviti... Nije to neki poseban rad... ali valja, barem, sakupiti sve te informacije na jedno mesto...


Паланка

Паланка је мање утврђење подигнуто од дрвене грађе, заштићено са спољашње стране прокопаним ровом и земљаним насипом. Име је турског порекла.

На граничном простору паланка се јавља као тврђава која штити мање насеље уз неко веће погранично утвршење. Паланка је такође служила као заштита мањег, привременог или трајног војног логора. Она је нека врста крајишкога каструма. Понекад паланка уз већу утврду штити помоћне објекте, штале с коњима и складишта с опремом.

Паланка је правилне основе, скоро увек правоугаоног облика. Састоји од високе и чврсте палисадне ограде. Тај јаки дрвени плот био је међусобно повезан плетером, шибљем, а с унутарње му је стране насута и набијена земља. С спољашње је стране приступ таквој огради бранио прокопани заштитни јарак, а уз њега му је споља подигнут још један земљани насип и на њему заштитна ограда. На угловима тако затвореног брањеног простора понекад су биле подигнуте дрвене куле, заправо чардаци као придодани елемент одбране и заштите. Такви су чардаци штитили и главни улаз у паланку. Понекад су се подизали и уоколо паланке као врста предстраже, да би продубили сигурносни простор заштићеног насеља или војног логора.

Паланка је на пограничном простору штитила незаштићено становништво, некакав збег народа, део војних посада на изложеним положајима или пак помоћне чете које нису могле стати у брањени простор главних граничних утврђења. Паланке су тако имале и део одбрамбених граничних задатака.

Паланке су имале већи значај у 16. и 17. веку. Касније губе своју првобитну намену. Неке пропадају, а неке се развијају у већа насеља задржавајући своје изворно име.

Izvor: http://sr.wikipedia.org/sr/Паланка

[Turkmenbashi]

Hvala za doprinos temi nastaviću čim nađem malo više slobodnog vremena, ako se ne varam, na redu je da postavim Čelebijin opširan tekst koji opisuje Bač

[Turkmenbashi]

Opis starog grada Bača

Podigao ga je Ježder-ban, jedan od potomaka Menućehra. Ovo je Beč mađarskog naroda čije je ime iskrivljano od Mandžar. Kasnije se taj pogrešni naziv odomaćio u obliku Badž. To je stari grad koji je prelazio iz ruke u ruku mnogih država. Kasnije, 932/1529. godine osvojio ga je Sulejman-han lično, snagom svoje mišice, iz ruku mađarskog kralja Sigisrnunda.
On je sada, prema popisu Sulejman-hana i po zakonu sjedište segedinskog sandžakbega u jegarskom ajaletu. To je kadiluk s rangom kadiluka od sto pedeset akči. Tu se nalazi muftija (šeyhu'l-jslam), I predstavnik šerifa (.nekibu'l-ešraf) i gradski dizdar. Budući da se nalazi u unutrašnjosti zemlje a ne na krajini, to se [u tvrđavi] nalazi samo osamdeset vojnika gradske posade. Tu postoji ćehaja Portinih spahija, serdar budimskih i jagarskih janjičara, tržni nadzornik (muhtesib). baždar, povjerenik za carine (gomruk emiori), povjerenik za harač (harač emini) građevinski nadzornik (mimar-agasi) i subaša.

Opis tvrđave Bača. — To jc divna tvrđava na jednom jezeru koje dobiva vodu iz Dunava; ima četvorougaoni oblik, a sva je sazidana od cigle. Na zapadnoj strani tvrđave nalazi se jedna kapija koja se otvara prema zapadu i viseći most preko opkopa (šanca); na oba kraja mosta nalaze se dvije velike kule, tako jake kao da ih je gradio Šeddad. Na kulama se nalazi osam odbrambenih šahi-topova. Iznad gradske kapije postoje takođe dvije kule pod kupolama koje su pokrivene daskom.
U tvrđavi se nalazi kuća dizdara, ćehaje, imama, mujezina, meh- terbaše i topcibaše. Drugih kuća nema. U jednoj velikoj kuli na sredini ove tvrđave nalazi se tamnica (zindan), tako duboka da podsjeća na dubinu pakla. Tu se svako veće zatvaraju sužnjevi svih vilajetskih ajana, a noćni čuvari drže stražu. U blizini ove tamnice nalazi se Sulejman-hanova džamija, koja je sagrađena u starom stilu. Ispod zemljišta ovog grada provedene su odvodne cijevi jer je tlo podvodno.
U ovome gradu nalazi se Još jedna velika kula; to je prava kosmorama, koja je okrenuta prema jezeru. Na njoj se nalazi divno odmaralište poput carskog. To je dvorac lijep kao Havemek; u njemu se sastaju svi prosvijećeni i iskreni prijatelji iz grada da se odmore i razonode. Visoki sahi-topovi, koji se nalaze u ovoj kuli, postavljeni su da je čuvaju sa sve četiri strane. To je visok zamak sa koga se može vidjeti neprijatelj s koje god strane dođe. Površina ovog grada i njegove okoline iznosi sedam stotina koraka Ova citadela je ono što nazivaju mađarski Beč.

Opis vanjske varoši, — Cijela ova varoš predstavlja palanku «koja je opasana zidom od kolja i nasipa, ali je ipak sagrađena vrlo tvrdo i čvrsto. Samo je tokom vremena na nekim mjestima oburvana. Vlasti je nisu popravljale s izgovorom da se nalazi u unutrašnjosti zemlje. Ova varoš zaprema u opsegu tri hiljade Šezdeset koraka. U okolini ove varoši nalazi se jezero unutrašnjeg grada sa svojim trstenikom i ritom. Samo na jednoj strani [tvrđave] ima put. Postoje dvije kapije: jedna se otvara na jugoistočnu stranu i vodi prema vanjskoj varoši; druga se nalazi na sjevernoj strani i otvara se prema vinogradima i baščama.
U ovoj varoši ima svega dvije stotine kuća. prizemnih i na sprat. To su divne i prostrane kuće pokrivene ćeremitom; zidovi su im većinom od ćerpiča i kamena. Dvorišta su im ograđena tarabama. Svega ima .... muslimanskih bogomolja. Sa unutrašnje strane Čaršijske kapije, u blizini Mutedejjin-pašine džamije nalazi se sudnica (mehkema) šerijatskog sudije.
U ovoj varoši uopće nema dućana, hanova, hamama, imareta niti medresa. U velikoj vanjskoj varoši, međutim, postoji jedan mali hamam sa dva odjeljenja (halvat); u Staroj čaisiji se nalazi stotinu malih trgovačkih dućana. U Novoj čaršiji ima sto četrdeset dućana. Tu se nalazi svakovrsne skupocjene robe u bescjenje, ali bezistana nema.
U ovoj varoši ima osam muslimanskih bogomolja. Najveća je Stara džamija, koja je ranije bila veliki manastir (deyr) koji je poslije osvojenja pretvoren u Sulejman-hanovu džamiju. Duga je ravnih četrdeset, a široka ravnih trideset koraka. Toranj koji je u staro doba bio zvonik, sada je muhamedanski minaret. Šiljasti pokrov na vrhu ovog minareta izrađen je umjetnički od olova, a liči na ćulah (kapu) carigradskih bostandžija. Ostale bogomolje su mesdžidi.
Kad je Sulejman-han plijenio ovaj grad Bač, u ovu džamiju, koja je onda bila crkva, bilo se zatvorilo nekoliko hiljada hrišćana sa svojim blagom i svojom čeljadi Sedam dana se vodila velika borba. Tu je nekoliko hiljada muslimanskih ratnika ispilo mučeničku Čašu. Na kraju, osmi dan, ova crkva je bila osvojena. Muslimanski ratnici su zarobili nekoliko hiljada sužnjeva i zaplijenili nekoliko hiljada kesa milionskog blaga. Muslimanska vojska je bila zadovoljna toilkim brojem sužnjeva.
U ovoj varoši nalazi se dvije stotine prostranih i divnih kuća, prizemnih i na sprat; okružene su vinogradima i bašcama, a pokrivene ćeremitom. Begov šaraj je najbolji dvor u ovoj varoši Varoš se nalazi unutar utvrde-palanke; budući da se nalazi na samoj granici krajine, nisu je opasali tvrdim zidom.
Kako je klima u ovom gradu prijatna, bački mladići, između svih krajiških mladića, najviše su poznati u svijetu. Varoš je jako bogata. Njena skela (pristanište) je palanka Sotin, koja se vidi na jednom brijegu na obali Dunava na jugoistočnoj strani, dva sata daleko na budimskom drumu i na teritoriji sremskog sandžaka.
Stanovnici ovoga Bača su Bošnjaci, koji govore i po turski svi žive od trgovine; to su dobri i pobožni muslimani, svi nose kalpake kao krajišku nošnju; muškad i žene se ponašaju vrlo uljudno. Vrlo su gostoljubivi, tako da su im trpeze svakom pristupačne kao da je to neka grupa oguakog plemena.

Grobovi koji te posjećuju- Na suprotnoj strani gradskog opkopa, na samom njegovom rubu, nalazi se grob sultana Ferhat-babe koji se posećuje. Ovde sam takođe uzeo pratnju i idući 6 sati u jugoistočnom pravcu stigao sam u Futog.

[Turkmenbashi]

OPIS DIVNE PALANKE FUTOGA

Nije mi poznato ko ju je sagradio, ali je to bila velika tvrđava (ri'bat) sagrađena u starom stilu. Sada je malo ruinirana i ne nalazi se u dobrom stanju (nije naseljena). Osvojena je 935/1529. godine u doba Sulejman-hana. Osvojio ju je vezir Ahmed-paša iz mađarskih ruku.
Prema katastarskom popisu iz vremena Sulejman-hana, to je sada vojvodaluk na teritoriji segedinskog sandžaka. Tvrđava se nalazi na obali rijeke Dunava. To je četvorougaona palanka sa zidovima napravljenim od nasipa. Tu se nalazi zapovjednik grada (dizdar) sa osamdeset članova gradske posade, janjičarskii serdar i naib bačkog kađiluka. Drugih vlasti nema. Tu postoje samo četiri muslimanske bogomolje. Jedna je Sulejman-hanova džamija, a ostalo su mesdžidi. Ima oko sto osamdeset ćeremitom pokrivenih sirotinjskih kuća.
Idući dalje sedam sati preko polja prema istoku [došao sam u Kovilj].

[Turkmenbashi]

OPIS PALANKE KOVILJA

Na latinskom, srpskom i bošnjačkom jeziku Kobila znači konjski grad, jer ove zemlje ne spadaju u Mađarsku, to su srpske i bošnjačke zemlje. Sagradio ju je srpski kralj, gospodar Beograda, a osvojio ju je drugi vezir serdar Ahmed-paša u doba Sulejman-hana.
Prema katastarskom popisu Sulejman-hana; to je sada emlnluk (povjereništvo) ina teritoriji segedinskog sandžaka i spada pod jegarsku finansijsku upravu. To je zaseban nijabet (sudska ispostava). Ima svoga dizdara sa pedeset članova gradske posade (kul) i janjim čarskog serdara. Drugih vlasti nema.
Gradsko utvrđenje predstavlja petougaona dolma-palanka na obali rijeke Dunava. U utvrđenju ima dvije stotine potijesnih ćeremitom pokrivenih kućica i četiri muslimanske bogomolje, jedan han, jedan hamam, jedna derviška tekija i malo dućana.
Zatim sam uzeo pratnju i putujući pet sati prema istoku preko bogatih polja i sela [došao sam u Titel].

[Turkmenbashi]

Opis grada Titela

I ovaj grad podigao je gospodar Beograda. na latinskom jeziku Titel znači... Osvojio ga je Sulejman-han 932/1526. godine akcijom Ibrahim-paše. Više puta je padao u ruke nevjernika, ali su ga definitivno osvojili (drugi) veziru Ahmed-paša18 i Ulama-paša.
To je vojvodaluk na teritoriji segedinskog sandžaka. Ima gradskog dizdara sa dvadeset Članova gradske posade, punomoćnika kadije (nai'b), tržnog nadzornika (muhtesib), janjičarskog serdara, povjerenika za carine (emin), povjerenika za harač (haračaga) i građevinskog povjerenika (mimaraga). Njegov muftija (šeyhu -islam) nalazi se u Beogradu, a ovdje je zamjenik predstavnika šerifa (naiklbu -esraf kaymakami).

Oblik tvrđave- To je mala četvorougaona tvrđava koja leži na ravnom i zelenilom obraslom prostoru ondje gdje se velika rijeka Tisa uliva u maticu rijeke Dunav. U opsegu ima hiljadu koraka.
Tu postoje tri muslimanske bogomolje. Od toga su .... džamije, a ostalo mahalski mesdžidi. Nalaze se tri medrese, dvije tekije, četiri osnovne škole za djecu-početnike, jedan prijatan hamam i .... beznačajnih hanova, te prostrana čaršija i bazar sa osamdeset dućana. To je jako bogata skela na kojoj ima tri stotine skladišta za so kao i skladišta za ostale proizvode, jer u ovaj šeher dolari kamena so iz rudnika soli koji se nalazi u Erdelju. Odatle se ona prevozi u grad Deve u Erdelju, a zatim u grad Lipovu lađama rijekom Moriš. Lađe iz Moriša prelaze u rijeku Tisu; odatle se to vani soli sa lađa prevoze u varoš ovoga grada Titela i tu se istovaraju u skladišta soli. Zatim se ova kamena so iz vilajeta Erdelja izvozi Dunavom u sve vilajete i to donosi [gradu] veliko bogatstvo. Zato su stanovnici Titela trgovci solju. Tu ima vrlo bogatih ljudi među kojima su mnogi hadžije. Svi su prijatelji stranaca, srdačni, dobroćudni, darežljivi i gostoljubivi ljudi.
Kada je Sulejman-han osvojio grad Segedin i krenuo na ovaj grad, onda su njegovi stanovrari-nevjernici, koji su se bili utvrdili u tvrđavi čuvši za sultanov dolazak, pobjegli iz grada, razbježali se na sve strane i napustili cijelu zemlju; oni su otišli ostavljajući u svojim kućama pripremljene trpeze. Muslimanski ratnici, misleći da je ta hrana otrovana, nisu htjeli da je jedu. U gradu se, međutim, nalazilo više slijepih, kljastih i -nemoćnih popova koji su izjavili:
— Jedite ovo jelo. Narod našeg vilajeta priredio je ovu gozbu govoreći da grad predamo našem caru s ovom gozbom, i razišao se. Ako nemate povjerenja, mi ćemo prvi da jedemo ovo jelo.
Na to su svi za posao nesposobni hrišćani počeli da jedu to jelo. Zatim je jela i muslimanska vojska. Sulejman-han se veoma obradovao ovoj velikoj gozbi i izrekao ovakav blagoslov:
— Bože daj da se blagodati ovoga Segedina, Bačke, Vlaške i ovoga grada Titela stalno uvećavaju.
Zbog toga blagoslova su bogatstva ovoga grada Titela i njegove oblasti i danas obilna. Poslije je u prisutnosti sultana predat u ruke nemoćnim i bolesnim popovima, koji su prvi jeli onu hranu, vlastoručni carski ferman kojim se oslobađaju harača i svih zakonskih dažbina (tekalif-i orfiye).
I danas je ovo mjesto vrlo bogato i razvijeno. Njegova klima je prijatna, a mladići i djevojke grada Trtela su vrlo lijepi, tako da se mnogo traže.
Na suprotnoj strani ovoga šehera preko Dunava nalaze se grad Slankamen i grad Varadin. Kad je Sulejman-han osvojio ovaj grad Titel, on je mostom preko Dunava prešao u grad Varadin, jer je grad Varadin bio osvojen jednu godinu ranije.
Kad sam naplatio taksu za pregled ovoga grada Titela i uzeo pratnju, krenuo sam na sjevernu stranu i idući šest sati kopnom [stigao sam u Sentu].