Sedim pred racunarom,igram igricu i paznju mi odvlaci zujanje i tapkanje iza ledja. Okrenem se kad ima sta i da vidim! Ogromna crna buba leti oko stone lampe i udara sto u lampu sto u zid. Blagi uzas i katastrofa! Ako ista mrzim to su ove napasti koje mi oduzese pola zivota. One su crne,tvrdokrilci, kada padnu naopacke ne znaju da se okrenu i to mi je jedna od prilika da ih se otarasim. Zovem ih tap-tap jer kada slecu tako se cuju a inace ne znam koja je to vrsta, pojavile su se posle bombardovanja i svako leto mi redovno zagorcavaju zivot.
Ja kao da imam radar za njih. Kad legnem da spavam,ako li je slucajno negde cujem,a obavezno je cujem kad je tu, ne smem da zaspim dok je ne nadjem i ubijem.![]()
Nisam im ja dala zivot da bi ih i ubijala ali sta vredi kada nikako ne bih smela da ih uhvatim i iabacim napolje kao sto to moja majka cini. Nemalo puta sam budila ukucane vriskom ako se slucajno buba nadje na mom krevetu dok lezim.
Da li i vi imate slicnih problema ili jednostavno ne pridajete toliko paznje ovim stanovnicima planete?!![]()



LinkBack URL
About LinkBacks









Odgovor sa citatom
pa izbegni staklene chashe .. uz malo vezzbe novine su chudo


I ja ih zdravo mnogo volEm
I nije ih bilo samo posle bombardovanja, bilo ih je i pre, veruj mi
jednog leta su mi se posebno smucile, jer ih je bilo toliko da se nije znalo da li ih vise hoda zemljom ili pada sa drveca... Vracam se uvece iz grada i samo osetim kako mi padaju u kosu
... onda lepo pre nego sto udjem u kucu moram prvo da istresem tu grozotu iz kose, pa tek onda da udjem unutra. 




ne zato sto ih se bojim, vec zato sto su te napasti zlobne i pokvarene.. a to su 'merichki zovari.. koji ne samo da su ruzni, nego i lete
ovde ih ima na svakom koraku.. jutros mi je na poslu jedan zazelio dobro jutro.. bio je ko 7 bumbara skupa... oooogromaaaan


devojka ima neopisiv strah od istih.





Preporuči temu