meni moj 'priprijeti' s vremena na vrijeme i stavlja mi na znanje' da bi se ubio da mu zavrshim kod kakvog koji se ne krsti..
pa mu se samo brecnem i kazhem, da sam mislila da sramotim famelju ako nadjem kakvog drogasha, ubicu, kurvara, pjanduru, a ne zdravog, normalnog i pametnog choeka, koji, eto, igrom sluchaja, klanja, hare krishna, budimizuje ili judaishe...
a bila bih u stanju nikad vishe da ne progovorim s mojima...ja sam taj tip, ma koliko vezana bila za njih..a jesam!
mada, iskreno se nadam, da se necemo 'testirat' na taj nachin...tj. da nece reagovat 'istorijski' i necivlizovano da ga shutiraju iz kuce...
'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obriite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Duan Radović
Sve je to ok....dok jedared ne postanete i sami roditelji...
I meni je mama rekla, samo pravoslavac...ostalo preko mene mrtva....i jedan od razloga sto nismo se odselili u (tadasnje) Sarajevo....i bunila sam se....ali..
Danas kada sam sama mama, i kada trezvenije sledam na svet oko sebe....ima i te kako uloge svemu tome....kad' tad' dodje do razmirica....
A i iskreno, ne znam kako bih podnela da mi unuce bude crno ili sa kosim ocima (eto, kamenujte me....ali ne mogu protiv sebe...)
i opet kazhem..
On ima problem (u glavi), neka ga sam rjeshava...
Izuzetno ih volim - glupo je da to potenciram svako voli svoje roditelje, ali ja stvarno ne mogu u rikverc kad su se svi poprijeko gledali, pushkarali, klali, psovali, no valjda guram naprijed, kad ce takve stvari biti sve manje i manje bitne..
zato sam rekla, religija - APSOLUTNO ZLO medju narodom
znam jednog idiota koji nosi crninu evo 10 godina, otkako mu se kcerka udala za muslimana..ZHivu je sahranio..nesoj...Pih...
'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obriite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Duan Radović








Razum ponekad zna da izgubi sve bitke usled zaslepljenosti.
Niko nema prava da upravlja tudjim zivotom, na ovakav nacin.
Ja to svojim roditeljima( na svu srecu,oni nisu takvi) nikad ne bih dozvolila.
Ipak ne razumem takve ljude,meni su ustase,pobile pola familije u drugom svetksom ratu.Pa zar bih ja sad morala da mrzim svakog Hrvata, samo zato sto je Hrvat.
Ili trebamo da mrzimo sve Turke, zato sto su nas tolike godine ugnjetavali i tlacili.
Najgore je kad covek, svoje propale i zadrte ciljeve, stavove i ideale testira na sopstvenom detetu.



U pravu si neznam iz tvog iskustva nemam decu ti to imas i znas i imas taj osecaj.To je isti onaj osecaj kad si izlazila pa kad ti kazu roditelji dodji neznam do 2 pa pola 3 vidis sta sve ima u gradu.A ti nisi marila na to kao sta mi moze biti bezveze grad ko grad.A sad kad ti dete izlazi nije ti svejedno jel da?
Pročitala sam cijelu temu.
Do '92. godine, i mojih nepunih 10 godina...ja nisam ni znala šta znači Srbin, Hrvat, Musliman...nije me ni zanimalo...niti se u mojoj kući polemisalo o tome. Bilo je važnije da li će mami i tati odobriti godišnji odmor u isto vrijeme, da li će stojadin podnijeti nas četvoro, punu kamp opremu....put do Petrovca, put preko Zlatibora do Vojvodine...i put nazad u Bosnu.
I nisu se potrudili da shvatim ko sam i šta sam i da li vrijedim ovakva kakva sam....mješanac, domaća obična džukela, avlijanerkomšije, prijatelji, porodica već usijane glave koje su dooooooooobro zaigrale oko svoji glupih vizija, trauma koje su vukli iz djetinjstva, rasturenih porodica, sranja koja nisu znali da zakopaju iza svoje kuće već su ga razbacivali po svima nama, sijući sjeme zla.
Kao dijete iz mješovitog braka...one "najgore kombinacije"otac pravoslavac, majka muslimanka iz begovske porodice...trpila sam sranja tokom rata od idiota...trpila sam ta ista sranja i poslije rata u Srbiji, od idiota takođe...nije me diralo, nije mi nanijelo nikakvu bol....a zašto, zato što sam znala šta nosim iz kuće u kojoj nije bitno da li se krstim ili klanjam, u kojoj vjera nije bila imperativ, ni dan danas nije...a sve se poštuje. E tu će tvrđavicu malo teže srušiti.
Ne znam da li ću roditi crnca...da li ću dojiti kosookog, da li ću ispraćati u prvi razred dijete oca katolika ili će mi prvu peticu donijeti malo kojem je otac čistokrvni pravoslavac...znam samo da ću tog oca izabrati na osnovu ljubavi, ne predumišljaja i neće vjera određivati naš život, nego mi isključivo.
![]()
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?








Imam ovakav slučaj u (mnogo) široj porodici... Naime, moj brat od tetke živi u BiH i u vezi je s jednom devojkom druge vere i nacije (on je Srbin, ona Bošnjakinja, Muslimanka). Njegovi roditelji se oštro protive njihovoj vezi, jer eto neće njima "Turkinja" u kuću "nakon svega što se dogodilo". Ti isti njegovi roditelji su se u ratu obogatili i osilili, ni R od rata nisu videli, ali imaju nešto protiv te devojke, koja je sve samo ne opsednuta nacijom, izuzetno prijatna osoba. Ne razumem, i nikad neću razumeti. Ako se njih dvoje iskreno vole, a po svoj prilici je tako, uloga njegovih i njenih roditelja se tu završava....
I ko zna šta će se dogoditi na kraju. U našim krajevima mladi su još uvek u velikoj meri zavisni od roditelja, jer su male šanse da se uspešno osamostale i zasnuju porodicu, pre svega zbog materijalne situacije. A onda, kad roditelji izigravaju idiote na ovakav način, normalni parovi se nađu pred problemom.
Ja nemam problem kada je nacionalnost u pitanju, nikad nisam ni imao. Ljubav treba da pobedi sve. I pobediće.
vazno je, ko je kakav covek... a prava ti je ona vera u kojoj si se bas rodio
a religija zaljubljenih je samo - ljubav
nema za njih druge vere!
nemam obične sreće i nemam obične grehove
Preporuči temu