Ovih dana sam zaratila sa kritički nastrojenim komšilukom
Jedna komšinica, starija žena, živi sasvim sama, ni dobar dan ni pomoz Bog...ništa...evo već dve godine od kako smo tu...Ovog proleća je odlučila da zagorča život svima nama koji imamo decu koja se igraju na ulici...
Svakodnevno ih tera sa ulice, govori im ružne reči, ''m'ršira'' ih i poliva vodom...Pre dva dana moj sinak dolazi uplakan jer mu je komšinica rekla ''Marš odavde...marš!'' i povijala metlom...
Eeeeeeeeeeeeee.....tada je došlo do prekida filma...
Prvo sam se lepo obratila u čemu je problem, ali kada je dotična nastavila da vređa decu i moju i svu komšijsku, nisam više razgovarala finim tonom...
Naravno, završilo se pretnjama da će ona da ih sredi da više ne izlaze napolje, jer su ovakvi i onaki, a onda sam joj poslednji put se obratila da mi ne dira decu...Zaista ne razumem takve ljude, besposlene, koji samo gledaju u decu, prepuni su kritike, sve im smeta i na takav način se ponašaju prema njima, ne shvatajući da su to SAMO deca
Međutim, moram da kažem da imam i drugačiji komšiluk, jednu ženu koja nema unučiće, živi sa bolesnom ćerkom i zetom, voli decu i svaki put ih nešto pohvali i razgovara sa njima![]()
Dva krajnosti, sasvim suprotne, a opet svaka je žena, majka i odrasla, zdrava (?) osoba...
P.S. I sada se pokazala ona izreka da svaka majka kao lavica brani svoju decu svim silama...a teško onome ko mi decu još jednom dirne!



LinkBack URL
About LinkBacks
















Odgovor sa citatom
... ne vredi. Kad je videla da nemam nameru da raspravljam o onome što sam video svojim očima, nekako je popustila.








Preporuči temu