Kako me je majka naucila na bazi psihologije.I mogu reci da je to to nema dalje.
Jeste malo glup nacin ali cim se to radi u psihologiji onda vredi raditi tako



Kako me je majka naucila na bazi psihologije.I mogu reci da je to to nema dalje.
Jeste malo glup nacin ali cim se to radi u psihologiji onda vredi raditi tako
Mishljenje o drugim ljudima,formiram iskljuchivo sam...I to iz razloga,shto je taj neko,o kome drugi loshe govore,mozhda bolji od svih njih zajedno...A oni prichaju loshe o njemu iz ljubomore,ili shta ti ja znam...
Mnogo puta u zhivotu mi se desilo,da budem super sa osobom o kojoj vecina ima loshe mishljenje...
Po meni,nije toliko bitno,shta neka osoba pricha o meni,na to se nikad nisam obazirao...Bitno je da ona ne radi nishta loshe meni iza ledja...A to,ako neko kazhe neshto loshe o meni,ili za mene,na to nikad nisam obracao pazhnju,jer mozhda sam trenutno iznervirao dotichnu osobu,pa je u afektu svashta rekla...
To ,po meni, nije merodavno,da li je ta osoba dobra,ili ne,ali ljudi ne gledaju tako na te stvari...
Nego,taj i taj to i to rek`o za mene,necu vishe da razgovaram sa njim...A mozhda mu je milion puta pomogao u zhivotu...Smeshno...
A oni koji im rade loshe stvari iza ledja,a ne prichaju nishta loshe o njima,njih prihvataju oberuchke...
Paradoksalno je i to,shto ljudima pomognesh mnogo puta,a jednom,ne da im uradish neshto loshe,nego jednostavno ne mozhesh da im pomognesh,oni odma`,nisi dobar,ili ne valjash...
Znachi,hiljadu puta mu uchini dobro,jednom nemoj (a pritom ne chinish nishta loshe),ne zato shto necesh,nego nisi u mogucnosti...Odma` nisi dobar,bez greshke...Navika je opasna droga,ja da vam kazhem...
Tako da je najbolje,po meni,sam formirati mishljenje o osobama koje nas okruzhuju,nikako prihvatiti tudje mishljenje,jer je,mozhda,neispravno...
Rech nikako ne mozhe da bude opasna,kao dela...Rechi dodju i prodju,a dela zauvek ostaju...
Me Bring Da Enlightenment...









Misljenje o drugima formiram na osnovu neposrednog kontakta s njima, ne na osnovu rekla-kazala. Zato me i iritira kad drugi ljudi formiraju o meni misljenje na osnovu informacija koje dobiju od neke druge osobe, jedino i iskljucivo tako, a zatim vec imaju neko oformljeno misljenje a da me pri tom nikad nisu ni upoznali, ni razmenili pola recenice sa mnom. Zato ne volim kad neko toroče o meni okolo, makar to bilo i pozitivno![]()
Gather ye rosebuds while ye may...
Ja bih se svrstao u onu drugu kategoriju. Retko se potpuno otvaram drugima, jer postoji jako mala sansa da se opecem, a to je nesto
sto pokusavam izbeci po svaku cenu, jer nazalost znam kako je to. Misljenja oformljujem po svom utisku, ne po utisku koji doticna osoba
ostavlja generalno. Moze ona biti djubre prema vecini ljudi, ako je ok prema meni, bicu i ja prema njoj.
Preporuči temu