Ne treba hrabrosti.
Treba povjerenje.








Ne treba hrabrosti.
Treba povjerenje.
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
volite dok imate koga, dok mozete... naziranje povredjivanja u ljubavi je sasvim moguce, ali ga ne treba "prizivati"! Ne ustezite se od prvog koraka, pruzite sebi sansu da ispunite ljubav srecom, a ne bolom. Ljubav ne pada sa neba, za nju ne treba posebna hrabrost.... samo malo maste, malo samopouzdanja...
Zivim po svome.......








Samim tim što razmišljaš o tome - kalkulišeš. I to je ok ako je u pitanju početak neke veze. Kada se ta faza prevazidje ostaje samo uzimanje i davanje.
Uzimanje, davanje,
uzimanje, davanje,
lako je,
uzimanje, davanje,
koliko daš toliko uzmeš,
ajmo Jopet!
uzimanje, davanje...
Treba samo biti opušten i ostati ono što jesi
E u tome je trik![]()








Neki pametniji, stariji i iskusniji od mene,govorili su mi da u svemu treba imati meru, pa i u ljubavi.
Voli, ali nikad skroz.
Jer vreme je ludak.
Jer vreme je cudno.
I nikad ne znas, sta moze doneti.
Ako se predas skroz,a budes povredjen, sta ce od tebe ostati?
Voli, ali vise voli sebe.
Mnogo toga su pricali.
Dzaba.
Kad volim znam, samo na jedan nacin, iskreno i skroz.
Hrabrost ili ludost, nesto jeste.
Ali ja ne umem drugacije.








Treba dosta hrabrosti voleti, dati celog sebe ,ogoliti se sa svim svojim slabostima,otvoriti karte.
Treba hrabrosti jer kad volimo tad smo najranjiviji.
I zna da zaboli zestoko.
Ali vredi.
Uvek volim skroz.
Drugacije ne znam.
Najveca vlast je vladati sobom.








Meni je trebalo puno i to samo zato shto je taj dechko moj najbolji drug,zna sve moje tajne,sve moje momke,sve ali bas sve pa se zbog toga plashim da se nasha veza na kraju ne svede na prozivanje i prebacivanje.
........ Ja nisam izmislio turbo folk, ja sam mu dao ime......
R.A



Da bi se volelo skroz treba pobediti sebe
sve ostalo je
promaja...








Rekao bih da je ovo najbliže istini. Najveća prepreka potpunosti smo mi sami.
Za ljubav, samu po sebi, u smislu osećanja, nije potrebna hrabrost. Svi je imamo u sebi, potrebna je prava osoba koja bi je aktivirala. Tada može izvući ono najbolje ili ono najgore iz nas. To već zavisi od tipa ličnosti.
Kod iskazivanja tog unutrašnjeg osećanja dolazi do pitanja hrabrosti i kukavičluka. Ja nemam problem sa postupcima. Kad volim, dajem sve od sebe. Tu sam i kao prijatelj, i kao rame za plakanje i kao podrška u nevolji, kao nosač prtljaga, kao majstor i kao šegrt. Ali.... na rečima sam kukavica. Voleo bih da mi reči nisu tako teške, imao bih šta da joj kažem.
A kako voleti drugačije, a da nije skroz?
Možda ja, i inače, na svet gledam crno belo, ali, ili volim nekoga ili ga ne volim.
Ako volim...onda je to celim bićem, svakom ćelijom, skroz, skroz.![]()
Preporuči temu