Pronalazak Telegrafije i Rezonatora
Pupin se opredelio za izučavanja telegrafije i telefonije u okviru svojih predavanja studentima. Već 1893 skrenuo je na sebe svetsku pažnju primenivši svoje kondenzatore i princip rezonancije kod podmorskih kablova, čime je rešio problem primene naizmenične struje u višestrukoj telegrafiji. Svojim patentima broj 519346 707007, 707008 i 640515 ostvario je telegrafisanje više poruka preko jedne žice (1). Bilo je sporova oko priznavanja Pupinovog prioriteta, ali njegova je prednost bila u činjenici što je nakon podnošenja patentnih prijava o istima držao javna predavanja sa eksperimentima, a stručni časopisi u Americi i Evropi donosili su komentare o istima. Pupinovi kalemovi svestrano su prihvaćeni u svetu, po čemu je Pupin poznat i dan danas. Pupin je uspešno prodao svoj patent 640616 Markonijevom društvu, iako je isti primenjen mnogo kasnije.
Prvi pupinizovani podvodni kabel postavila je firma Simens 1906 na Bodenskom jezeru, na dužini od 20 km, a 1924 na Bermudskoj obali u dužini od 200 km. Uskoro, zatim, postavljen je kabel na dužini 4500 km, kojim je prenošeno 1700 znakova/min. Pupin je svoje podvodne kablove zaštitio patentom br. 652230 od 14 Decembra 1899, a već 19 Juna 1900 isti je priznat i otkupila ga je nemačka firma Simens, prema kome je postavila liniju Berlin-Postdam na dužini 32.5 km i Berli-Magdeburg 150 km. Tokom 1915 godine izgrađena je linija Njujork-San Francisko 5000 km na kojoj su prvi razgovarali Aleksandar Graham Bel i njegov pomoćnik. Tako je počeo Pupinov uspeh (1). Tokom Prvog svetskog rata usavršio je telefonske veze za komuniciranje sa avionima tokom letenja, za čega mu je priznanje uručio lično predsednik Sjedinjenih Država Harding 14 Oktobra 1922.
Sekundarni Rentgenski Zraci
Otkriće Rentgenskih zraka objavljeno je u decembru 1895. Pre toga sa istima je eksperimentisao Nikola Tesla, ali im nije pridavao značaja, načinio je snimak svoje šake i ostavio ga u fioku, nije mu se žurilo da isto patentira. Pupin se odmah zainteresovao za njihovu primenu i već u Februaru 1896 načinio svoje snimke na šaci jednog pacijenta, čija je ruka bila puna sačme. Doktor je odmah izvršio operaciju i izvadio svu sačmu. Tako je počela njihova primena u medicinske svrhe. U svojim eksperimentima Pupin je postavio fotografsku ploču iza fluoroescentnog zastora i time skratio rentgensko snimanje sa tadašnjih sat vremena na svega nekoliko sekundi. Potvrdio je i postojanje sekundarnih rentgenskih zraka. Pupin je tvrdio da iz ozračenog tela izlaze novi zraci, koji nisu reflektovani ''h-zraci'' i isto publikovao već 6 Aprila 1896 dopisom Akademiji nauka. Kasnije su sekundarni h-zraci našli ogromnu primenu kako u medicini tako i u atomistici. Svaki element ozračen ovim zracima reflektuje zrake određene talasne dužine, karakterističnog spektra, pa se time određuje sastav ozračenog materijala. Danas data metoda nalazi primenu i u vasionskim istraživanjima.
Pupin je u svojoj 43-ćoj godini 1901 promovisan za redovnog profesora, a mnoge svetske akademije nauka biraju ga za svoga redovnog ili dopisnog člana i univerzieti mu dodeljuju počasne doktorate nauka.
Preporuči temu