Vojvodina republika
Autonomija iz 1974
Sadašnja autonomija
Treba je ukinuti
Nešto drugo
153lajkova
Moze tebi da lici na sta god, Vojvodina se odvaja,polako ali sigurno,a onda idemo u konfederaciju,ako se u medjuvremenu ne predomislimo pa ostanemo nezavisni.![]()
![]()
![]()
ma vazi....
Ovakva će te teško zavoleti,teško ćeš joj se svideti i teško će ti to ona priznati.I kad prizna, opet će ti teško ljubav pokloniti.Ali kad te zavoli,neće te ovakva nikad ni prevariti ni izneveriti.




Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski





Aj' daj i nama malo toga sto ti uzimas![]()
Gather ye rosebuds while ye may...





Ma ti si, vidim ja, neki primenjeni istoričar zahebantskog tipa. Crna Gora i Makedonija su trenutno u metastazi raka koji se zove Velika Albanija i jako bih voleo da grešim u vezi toga. Osim toga, komparacija u međunacionalnim, odnosno međudržavnim, odnosima je često nepouzdan metod, ali zato nešto je potpuno sigurno: Oni koji se zalažu za Vojvodinu kao republiku su u manjini i među njima Srbi ne čine ni blizu 50 %. Zatim, iskustvo nam govori da bi takav proces (odvajanje srpskih zemalja od matice) gotovo sigurno završio krvavim ratom sa nesagledivim posledicama koje bi sigurno dovele do nestajanja Vojvodine (u sadašnjim granicama) sa geografske karte....
A ti i dalje piši nebuloze...
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Управо тако ... да не причамо о томе што је гомила оружја и наоружања остала од претходних несрећних ратова. То не би донело ништа добро никоме, а опет би најебали невини људи и цивили, док би се иницијатори сецесије склонили ван Србије након пожара који би изазвали. И на крају не би остало ни В од Војводине какву познајемо нити А од аутономије.Zatim, iskustvo nam govori da bi takav proces (odvajanje srpskih zemalja od matice) gotovo sigurno završio krvavim ratom sa nesagledivim posledicama koje bi sigurno dovele do nestajanja Vojvodine (u sadašnjim granicama) sa geografske karte....
Vojvođanska zastava i fusnota
Mirko Đorđević | 03/04/2012
Pisac ovih zapisa je dosadio mnogima svojim pričama – onim vezanim za istoriju posebno – no ova je samo za one u Vojvodini.
A priča je stara i tiče se autonomije i nju je ponudio istoričar srpski Lazar Arsenijević Batalaka. Savremenik ustanka 1804. je bolji i od prote Matije, jer je lično poznavao ustaničke vođe i međunarodnu situaciju svoga doba – protu nije domašio stilom, ali je ponudio bolju dokumentaciju. Uoči propasti Srbije 1813. poslao je Karađorđe svoje diplomate ruskom caru da mu pomognu da stvori slobodnu srpsku državu. Negde u blizini Jašija njih su pohapsile ruske predstraže i dovele u štab kneza Prozorovskog – on je držao front od Kavkaza do Dunava. Zar vam nije dosta autonomija – vikao je knez vrhovni komadant – nego hoćete i državu. Ne može to, mi smo u savezu sa Turskom, a vi se zanosite da osvojite i Stambol-Carigrad… I sve je propalo te 1813.
To naše sa autonomijom nikako ne ide, i nećemo autonomiju već odmah državu – i koliko puta nam se to ponovilo.
Stara je to priča i kako se čini nikog ničem naučila nije, pa se to videlo i na vojvođanskoj konvenciji u Novom Sadu. Bilo je uzbudljivo i zanimljivo. Hoće neke političke partije saveznu neku republiku Srbiju i traže da Vojvodina bude republika. Zahtev podstiču srpski lideri u Vojvodini, a među njima su nekada ugledni komunistički funkcioneri. U Vojvodini ima mnogo manjinskih zajednica, ali se prvak mađarske zajednice iz SVM Ištvan Pastor ogradio na zanimljiv način – on je za široku autonomiju Vojvodine “u normalnoj Srbiji” – kako je i ranije izjavio – i zahteva da u Deklaraciju uđe fusnota u kojoj se precizira da su u SVM za autonomiju, ali ne i za republiku Vojvodinu. Nema ničeg čudnog ni u prvom zahtevu ni u drugom, jer je normalno da ljudi različito misle.
Stoga je, držimo, važno u ovom zapisu podsetiti na neke stvari, i to će ovoga puta biti iz one ne daleke, već skorašnje istorije.
Bila je Vojvodina autonomija i po milosti cara Leopolda i kasnije, a negde 1848. i više od toga, pa su se Srbi sukobili sa Mađarima, a i obrnuto. Nije se snašao ni razboriti patrijarh J. Rajačić. Onaj za koga Dositej kaže da mu je milije njega videti i slušati nego sva četiri vaseljenska patrijarha. I ko sve nije Vojvodini autonomiju davao i ko je sve nije ukidao, svejedno – bila je i ostala evropski deo Srbije. Danas čak i ovi iz SNS kažu da je to “motor koji će nas vući ka EU”. Tako se izrazio T. Nikolić u Novom Sadu nedavno. Pa su napokon komunisti uspeli godine 1974. da Vojvodina bude skoro republika i “konstitutivni element”. U Federaciji, naravno. Pa je i to otišlo u nedođiju kada je S. Milošević ukinuo autonomiju i Vojvodine i Kosova. I tako je krenulo nizbrdo i državi i autonomiji, jer se sve raspalo – da ne dužimo – napokon je Milošević i sebe ukinuo i umro u zatvoru u Hagu. Ono s Kosovom bolje je ovde i ne pominjati jer to je posebna istorija. I države se na Balkanu brzo raspadaju, a tek autonomije. Dva su tu problema bitnija. Prvo, Vojvodina nije dovoljno iskoristila mogućnosti autonomije, niti se ugledala recimo na Nemačku koja je sva od autonomija po principu unije, Der Bund, i savezna je država. Evropsko iskustvo ovde malo koga zanima, a ono se sastoji u širokoj sprezi autonomija kao regija koje normalno funkcionišu a primera je mnogo. Iz Novog Sada se sada čuje hoćemo državu, a iz Beograda da je to separatizam. A koliko smo tih autonomija imali, to ni precizniji hroničari ne mogu lako nabrojati. Imali smo Plan Z4 u Hrvatskoj, po kojem je autonomija Srba bila bezmalo država u državi. Nismo ni to hteli i bilo je kako je bilo. Do nesrećne BiH, sa njenom RS s kojom ne znamo šta ćemo – nikako da se složimo da li je to država ili entitet. Stoga i ovo sada u Novom Sadu izaziva čuđenje, a najveći je problem ipak u nečem drugom. O tome se najmanje misli. Srbija danas ima onaj “mitrovdanski ustav”, što su ga ustavopisci doktora K. začinili onom Preambulom iz koje se ništa ne vidi i sa kojom se ništa skoro učiniti ne može – po Ustavu tom Srbija ima dve AP: Vojvodinu i Kosovo. Gde je onda neka “normalna Srbija” i kako do nje doći – to niko ne kaže. Kažu da treba prvo promeniti Ustav i tu se problem komplikuje: oni kojima je mnogo i ove vojvođanske autonomije, neće promene jer hoće obe AP u sastavu Srbije. A u tome priča o Kosovu ne drži vodu i tako promenu Ustava neće oni koji zagovaraju dve AP, ali jedne nema pa nema. Njihovo “rešenje” za Kosovo znamo a i oni znaju da ne ide lako. Može se ići i na to da AP Vojvodina dobije Preambulu. To je srpski rebus, a za rešavanje rebusa potrebna je ipak imaginacija, a to je ono čega smo u istoriji – posebno novijoj – malo imali. Umesto preambule nudi se recimo “fusnota”, no nama i sa zvezdicama i fusnotama kosovskim loše ide posao državni. Ide nam loše i sa zvezdicama na evropskoj zastavi, odnosno nismo ni tu sigurni. A da nije lako Vojvodini – sve joj se nešto zakida – to vidimo, ali nije lako ni Srbiji i sa Kosovom i bez Kosova. Sve su ideje legitimne kao predlozi, ali ko će i kako menjati Ustav. Rebus je sve komplikovaniji, a imaginacija nas polako napušta. Šta je to cela i celovita Srbija – ne znamo iz koliko delova – to još niko ne zna. Iz Preokreta jesu za autonomiju Vojvodine u Srbiji, pod uslovom da i autonomija i država budu normalne. Za sada nisu normalne ni država ni autonomija.
I na kraju jedno retorsko pitanje – možda je ovo sve u vezi s đurđevdanskim izborima, a dan sv Georgija se bliži.
Zapisi iz palanke
Peščanik.net, 03.04.2012.
Nista se ti ne sekiraj,Vojvodina nece nestati.. Imamo mi podrsku sveta..
Samo je bitno da ozvanicimo svoju nezavisnost.Naravno,saradnja se nastavlja sa svima u regionu![]()