Zato što su vladari zakone krojili po sebi. A onda ko i svaki moljac kad "zalegne" na kašmir ćebe.. za svaki slučaj progrizli rupicu
za sebe.
A gde je jedan moljac tu ih je za tili čas još sto.
Rupetine su vremenom postale tol'ke, da su se kroz njih komotno mogli provući ne moljci no magarci. Čak i Ivica i Palma.. raširenih ruku.
I nogu.
I s'Cvetkom međ njima.
Nogama.
TuDej raspolažemo takvim dronjkom od ćebeta
tako da danas za Zakon/e komotno možemo reći da je to jedna velika Zakonska rupčaga,
njihova.
Ali..
kad je već njihova i kada ih tako dobro hrani.. u njoj ćemo ih jednog (lepog) dana i "sa_hraniti".
Po tom istom dronjku.. od Zakona. 
Ne bi mi.. but takav je stari Srpski običaj ... i red.