Termin usedelica je u suštini pogrdan, bez obzira na razloge zbog kojih neke osobe (bilo žene, bilo muškarci) žive sami, bez partnera...
U kolokvijalnom govoru kažu da je bolje biti raspuštenica, ili čak udovica, nego usedelica...
Da li danas u savremenom društvu uopšte još i postoje te granice usedelištva, odnosno koje su to godine života kada muškarci i žene, koji nisu u braku, dolaze u opasnost da od svog okruženja budu prozvani usedelicama?
Lično mi se više dopada noviji termin za takve osobe – singl. Iako možda ne menja suštinu, meni deluje civilizovanje i humanije. Šta vi mislite o tome?



LinkBack URL
About LinkBacks









Odgovor sa citatom




usedelica mi je vise termin za zenu koja je usamljena. Udovica mi je ocit pojam
salu na stranu, verujem da je biti u braku vaznije zenama, mozda ne bas zbog tih pezorativa, ali ima i to udeo. Patrijarhalno vaspitanje, zene koje su ucene da je udaja nesto najbolje sto moze da im se u zivotu desi, dok su muskarci vOspitani da budu gazde, i za njih je uvek bila druga zena ako bez ove ostanu. Muskarci danas to preimucstvo nemaju, zene su muskracima ekvivalentne i brak im nije nuzno potreban da bi bile ostvarene kao zene, kao sto je nekad bio slucaj. Bas upravo zbog toga, ljudi se pronalaze na nekoj zlatnoj sredini, gde brak moze da bude i ne mora.
one zene i muskarci i oni brakovi koji nisu po standardima, ili, bolje receno, samci i konkubinati (al' sam strucna) odn. slobodna zajednica. Vise se prica po selima o tome zato sto se ljudi manje-vise svi poznaju 




), ne znači da možda nije sama izabrala takav način života i sva ta staromodna shvatanja su stvarno fuj!














Preporuči temu