Pošto zastupam tezu, više puta proverenu u praksi, da retko kada:
1. završimo da najvećom ljubavi svog života
2. završimo na poslu koji volimo...
dolazimo do odgovora na pitanje - velika većina ljudi, koje poznajem, pa i ja sama, teško da radimo baš baš posao koji volimo.
Čak i kada radimo posao za koji smo se školovali tolike godine, ne znači neminovno da je TO baš ONO...
Npr. na sadašnji posao sam se javila da radim u finansijama, pozicija finansijskog analitičara, a završih prvo u maloprodaji, a sada u komplet komercijali - koja me ama uopšte nije zanimala prilikom polaganja 43 ispita na faxu...ili traženja posla...ili maštanja Šta bih volela da budem kada porastem...
Da li mi je loše, nije
Da li bih volela da je drugačije, volela bih
Ali negde odrasteš i shvatiš da nije život ono što bi ti voleo, već ima toliko kompromisa, pre svega sa samim sobom, koje moraš napraviti da bi se dobro osećao u svojoj koži...
Elem, ali ima jedan posao koji ne bih radila...pa ne znam koliko da mi gori pod nogama: depilacija
Ne trpim ni svoje dlake i obrće mi se želudac na samu pomisao na njih, a tek tuđe...nema, nema, ma nema te frke koja bi me naterala da depiliram druge žene...
Svaka čast devojkama koje to rade - ja im se iskreno divim i poštujem njihov posao više nego bilo koji drugi...![]()



3Likes
LinkBack URL
About LinkBacks












Odgovor sa citatom





Raduju me promene i to što nema rutine u dnevnoj organizaciji. Zato ne bih volela neki, na taj način ušemljen posao, kancelariju ili bilo šta drugo...



I bola.






Preporuči temu