































Svi narodi na planeti imaju svoje verske običaje i praznike, i uglavnom se u tim običajima/praznicima svetkuje i slavi neki važan dogadjaj iz prošlosti ili u čast i sećanje na neku ličnost koja je obeležila taj događaj.
Međutim, Jevrejski narod ima 7 praznika koje im je Bog dao preko Mojsija, i u kojima se slave budući događaji, događaji koji treba da se dogode.
Praznici su podeljeni na 4 prolećna: Pasha, Praznik beskvasnih hlebova, Prvina, Praznik sedmica. I 3 jesenja: Praznik truba, Dan očiščenja (yom kippur), Praznik senica....
Prva četiri prolećna praznika najavljivala su prvi dolazak Mesije Isusa Hrista i događaje oko njega koji su se ispunili u dan!
Druga tri jesenja praznika najavljuju drugi Isusov dolazak i događaje koji će uslediti!
Svi praznici se svetkuju i slave po biblijskom kalendaru, koji koriste još samo Jevreji.
Eto, ukratko i o običajima/praznicima s'početka vremena. . .![]()
























О Михољдану и око њега
У претходном посту је поменут и Михољдан. Пре неког времена сам из неког од 'Политикиних' часописа од пре 5-6 година исцепио сатраницу и сада је, не тражећи, нашао. Иако је Михољдан прошао, није неактуелно.
О основаности и тачности вековних народних запажања и искустава о годишњим климатским циклусима сведочи и овогодишње Михољско лето. Снимак је начињен у Студеници, поподне пред Михољдан.
Семица на коју се овај календар односи још није прошла:
(Аутор текста је Будимир Почан.)
Poznato je da se u Srbiji narodni običaji razlikuju od kraja-do kraja. Slave, prosidbe, venčanja, rođenja-babine, sve je na svoj način. Sahrane, takođe. Na sve ove događaje može se primeniti stara poslovica "Koliko ljudi, toliko ćudi", samo je treba izmeniti u "koliko krajeva, toliko običaja".
Kako saznati gde se kako slavi i na koji način se obeležavaju razni događaji? Za to bi trebalo obići Srbiju, selo po selo.
Kažu da je, posle Božića, Đurđevdan praznik sa najviše narodnih običaja, mada su mnogi nestali, i dalje nestaju, usled modernizacije sela i promenom načina života.
Za Đurđevdan se pletu venčići od đurđevskog cveća, đurđevka i mlečike, i njima se kite kapije u dvorištu i ulazna vrata, a tu ostaju do sledećeg Đurđevdana.
Običaj je da uoči Đurđevdana, majke i bake naberu razne trave i cveće koje imaju svoju simboliku (dren, zdravac, grabež, čuvarkuću i dr.), potope ih u činiju sa vodom i u to spuste prvo crveno jaje od Uskrsa i ostave pod ružom da prenoći. Ujutro se ukućani umivaju tom vodom da bi deca i drugi ukućani bili zdravi kao dren, da bi se momci grabili za devojke iz te kuće, da bi kuća bila dobro čuvana i sl.
Još uvek se ponegde zadržao običaj đurđevdanskog uranka, kad se u prirodi od ranog jutra peku jaganjci na ražnju.
Petak pre Đurđevdana zove se Biljani petak. Tada žene odlaze u polja da naberu razno lekovito bilje.
Za Đurđevdan se smatra da je granica između zime i leta.
Prema legendi, to je dan kad su se okupljali hajduci (Đurđevdanak - hajdučki sastanak) da bi započeli novo hajdukovanje, pošto su posle zimovanja napustili svoje jatake.
U nekim krajevima se veruje da će onoga ko na Đurđevdan spava, cele godine boleti glava i da će biti pospan, a ako na đurđevdansko jutro pada kiša, leto će biti sušno.
Sudeći po epskim narodnim pesmama, Đurđevdan je bila krsna slava Marka Kraljevića.
Preporuči temu